1. Razgovarajte s partnerom vrlo otvoreno o tome kako vidite i doživljavate vaš odnos. Neka to ne bude razgovor s ciljem da ga promijenite ili mu date do znanja kako bi se trebao ponašati. Neka to bude razgovor u kojem se razotkrivate, u kojem partneru pokazujete kako vam je s njim. Što god budete dobili zauzvrat, znajte da izlaganje sebe unutar bliskog odnosa uvijek unosi živost i pokreće novu emotivnu dinamiku.

2. Počnite češće govoriti kako se osjećate. Ako ste na poslu naviknuli svima se smješkati, tu i tamo kolegama dajte do znanja da vam baš i nije neki dan, da ste umorni ili neraspoloženi. Kada vam prijateljica kaže ili učini nešto što vam zasmeta, recite joj: „To me baš ljuti“, a kada prepričavate neku priču koja vas je rastužila, napomenite da vas je to rastužilo. Čim u razgovor uključite svoje osjećaje, razgovor postaje življi i vi, također, jer osjećaji i jesu tu da bi nas činili živima. Tako ćete pomalo izlaziti iz svoje sigurne zone i izlagati se na nov način, što vam možda isprva neće biti prirodno ili sasvim ugodno, ali ćete se, steknete li naviku češćeg izražavanja osjećaja, sigurno početi osjećati ispunjenje.

3. Pružite svom tijelu novo iskustvo. Za nekog to može biti planinarenje ili tečaj plesa, a za nekog ronjenje na dah. Omogućite svom tijelu da na nov način upozna stvarnost. Iako možda mislite da vaše tijelo nije dovoljno spretno, snažno ili dovoljno spontano, riskirajte neugodu i budite ustrajni – taj će vam proces sigurno unijeti jedan nov osjećaj povezanosti s tijelom i sigurnosti u njega.

4. Napravite listu ponašanja koja vam stvaraju nelagodu ili kojih se bojite pa svaki tjedan napravite jednu od stvari s popisa. Na primjer, ako se bojite otići k šefu i razgovarati s njime, a znate da vas to čeka – najavite se svojevoljno. Na taj način stječete bolji osjećaj kontrole i sigurnosti u sebe. Na primjer, ako se bojite otići na razgovor za prijem u amatersku glumačku skupinu, zabilježite si u rokovnik datum kada ćete to napraviti i onda, kako god se osjećali, otiđite na razgovor. Kad god je to moguće, nemojte čekati zadnji tren, preuzmite kontrolu i napravite ono čega se pribojavate, i to samo zato što ste vi tako odlučili.

5. Izlaženje iz zone ugode shvatite kao životni put jer vam jedino ponavljanje takvih iskustava može omogućiti da se počnete osjećati ugodno s puno različitih vrsta iskustava. Nikome prva vožnja automobila nije bila ugodna. Svi smo bili uzbuđeni, a neki od nas su možda bili i u panici. No, malo-pomalo, vožnja automobilom postaje nešto poznato, uobičajeno i samim time doživljava se više kao nešto sigurno, nego kao nesigurno iako uvijek predstavlja svojevrstan rizik. Zato, ako se naviknete na određenu dozu uzbuđenja u životu, vaša će zona sigurnosti postajati sve šira i život će vam postajati sve zanimljiviji.