A iz čega dobivaš proteine?
Ako ste u nekom periodu života, iz bilo kojeg razloga, odlučili promijeniti prehranu i odmaknuti se od uobičajenih prehrambenih obrazaca, a pogotovo ako ste krenuli u smjeru vegetarijanske ili veganske prehrane, neminovno ste se našli u situaciji da odgovarate na učestalo pitanje: A iz čega dobivaš proteine? Mnogi ljudi koji se pokušavaju brinuti o svojoj prehrani pitat će se ili će biti zabrinuti unose li ih dovoljno. Odakle dolazi ta opća zabrinutost i je li ona opravdana?
Briga o unosu proteina, čak u nekoj mjeri opsjednutost, započela je sredinom 19. stoljeća, kada su proteini i otkriveni. Sama riječ protein potječe od grčke riječi proteios koja nosi značenje „od primarne važnosti“, a protein je zaista smatran najvažnijim hranjivim sastojkom o čijem unosu moramo voditi brigu.
Od tih davnih vremena pa, u velikoj mjeri, sve do danas, riječ protein smatra se gotovo istoznačnicom s riječju meso. Naime, namirnice životinjskog podrijetla, osobito meso, smatrale su se osnovnim izvorom proteina najviše kvalitete, a ljudima je trebalo prilično vremena da shvate kako namirnice biljnog podrijetla također sadrže proteine.
Koliko nam je dovoljno?
Proteini su dugački lanci od 15 do 20 aminokiselina, od kojih su 8 ili 9 esencijalne aminokiseline – što znači da ih ljudski organizam ne može proizvesti pa ih moramo unositi hranom. Imaju mnoštvo uloga: kao enzimi kataliziraju reakcije u živom organizmu, služe za pohranu i prijenos manjih molekula i iona u stanici, za pokretanje i izgradnju mišića, za obranu organizma (protutijela) i mnoge druge vitalne funkcije.
Stoga, proteini zaista jesu od životne važnosti za čovjeka i nema sumnje da ih moramo jesti! No pitanje koje se postavlja jest: koja nam je količina proteina potrebna u svakodnevnoj prehrani i što se događa ako ih unosimo previše?
Svaka vrsta proteina sazdana je od različitih aminokiselina različito raspoređenih u lancu, a kada ih hranom unesemo u organizam, ti se lanci razgrađuju na aminokiseline koje se iz tankog crijeva apsorbiraju u krv, te ih organizam koristi za proizvodnju vlastitih proteina koji su mu u tom trenutku potrebni. Dakle, doslovce svake sekunde, tijekom cijelog života, naše tijelo sintetizira proteine koji su nam potrebni. Zato je nužno da prehranom redovito unosimo proteine.
Što se događa kad ih unosimo previše?
Brzina sintetiziranja proteina koji su nam potrebni ovisi o tome koliko esencijalnih aminokiselina hrana koju jedemo sadrži. Ako neka namirnica sadrži omjer aminokiselina koji odgovara omjeru aminokiselina koje su našem organizmu potrebne, ono će proteine sintetizirati brže i bolje. Budući da namirnice životinjskog podrijetla u većini slučajeva sadrže omjer aminokiselina bliži omjeru koji je potreban ljudskom organizmu, smatralo se da su takvi proteini bolje kvalitete, tj. da imaju veću biološku vrijednost.
No ovdje i nije riječ o kvaliteti, nego samo o brzini sintetiziranja – kada dobiva proteine iz jaja, mesa, mlijeka i ribe, tijelo brže dobiva na masi nego kada jedemo rižu, kukuruz ili grah. No ta brzina ima i svoju lošu stranu – ako unosimo previše proteina iz namirnica životinjskog podrijetla, oni ne potiču samo brži rast i regeneraciju mišića nego i rast svih formacija u tijelu koje su nepoželjne, npr. rast tumora.
Ugledni znanstvenici, poput dr. Colina Campbella, upozorili su na ovaj problem i svojim istraživanjima dokazali kako proteini, iako ih je nužno unositi hranom, ne moraju biti životinjskog podrijetla te da ćemo, ako unos proteina smanjimo čak za 50 posto od onoga što se trenutačno preporučuje (oko 0,9 g po kilogramu tjelesne težine), i dalje konzumirati dovoljno kako bismo ostali zdravi ili čak poboljšali svoje zdravlje.
Dakle, ona kvaliteta proteina iz namirnica životinjskog podrijetla koja se od sredine 19. stoljeća spominje više nije relevantna. Danas znamo kako je ljudskom organizmu potrebno da svakodnevno dobije dovoljnu količinu esencijalnih aminokiselina, no one ne moraju biti prisutne u svakom zalogaju koji pojedemo - tijelo će samo kombinirati aminokiseline prisutne u hrani koju tijekom dana unesemo te iz njih sintetizirati potrebne proteine.
Namirnice biljnoga podrijetla koje sadrže proteine
Ovaj važan podatak omogućuje vam da odahnete i prestanete razbijati glavu o tome jeste li danas pojeli dovoljno proteina i hoće li vam zdravlje biti narušeno ako iz prehrane izbacite životinjske proteine. Sada znate da namirnice biljnog podrijetla također sadrže proteine, tj. esencijalne aminokiseline.
Stoga, ako jedete cjelovite namirnice poput žitarica, mahunarki, povrća, voća, orašastih plodova i sjemenki te pazite da vam je prehrana raznolika, tijelo će samo, iz raznih izvora aminokiselina, uzeti ono što mu treba. A kako biljni proteini nemaju isti učinak na ubrzan rast kao životinjski proteini, negativan efekt prevelikog unosa proteina će izostati.
Količina proteina koju nam nudi raznolika biljna prehrana sasvim je dostatna i bolje unapređuje zdravlje od prehrane bogate namirnicama životinjskog podrijetla. Stoga, vegetarijanci i vegani, iz prehrane izbacite prerađene proizvode i svoju prehranu bazirajte na što raznolikijim i što kvalitetnijim cjelovitim namirnicama i vaše će dobro zdravlje dugoročno biti glavni argument kada netko posumnja u vaš odabir prehrane!
.png)
.png)
