Zahvalnost se može vježbati
O koristima izražavanja zahvalnosti napisani su brojni tekstovi, u kojima se, među ostalim, navodi kako to poboljšava raspoloženje, san i zdravlje te umanjuje stres. Ipak, prakticiranje toga nije svima baš tako lako, štoviše nekima se često preporučivano vođenje dnevnika zahvalnosti čini poput još jednog zadatka na popisu obaveza.
"Još gori je osjećaj da smo loši u izražavanju zahvalnosti kad smo previše čangrizavi ili tjeskobni ili tužni da se usredotočimo na ono dobro u svojim životima", kaže Melody Wilding, licencirana socijalna radnica, bivša voditeljica laboratorija za istraživanje ljudskog ponašanja i sreće na Sveučilištu Rutgers, predavačica na Koledžu Hunter, coach, autorica tekstova o psihologiji i motivacijska govornica.
Ne prigušivati loše osjećaje
Dodaje kako to često čuje od svojih klijenata i prijatelja te da mnogi od njih zaglave u zatvorenom krugu samoporažavajućeg razmišljanja o tome kako je moguće da su podbacili u nečemu tako jednostavnom kao što je biti zahvalan. To je posljedica pokušaja da se sebe na silu ugura u jedan model, za koji osoba zapravo duboko u sebi osjeća da joj ne leži ili ne odgovara njezinim trenutačnim okolnostima pa izražavanje zahvalnosti ne doživljava autentičnim, nego više kao zadatak koji mora ispuniti umjesto kao vježbu zamišljenu da poveća osjećaj sreće.
Prakticiranje zahvalnosti, ističe M. Wilding, nije jedan model koji odgovara svima te umjesto toga predlaže da svatko na kreativan način razmisli što bi mu više odgovaralo. "Za mnoge ljude razvijanje autentičnog načina prakticiranja zahvalnosti uključuje priznavanje kako pozitivnih tako i negativnih emocija, a ne korištenje zahvalnosti da bi se prigušili neugodni ili bolni osjećaji", kaže M. Wilding.
Naučiti prihvatiti negativne emocije je zdravo, dodaje navodeći kako su studije pokazale da ljudi koji ignoriraju negativne emocije doživljavaju više duševne boli, dok oni koji se nauče nositi s teškim emocijama izgrade veću mentalnu snagu i otpornost. "Ako se prakticiranje zahvalnosti koristi kao štit koji vam omogućuje ignorirati bolne osjećaje ili ozbiljne probleme, njegov je konačni učinak gotovo sigurno negativan", upozorava M. Wilding.
Vježba
Kratku vježbu koja je i njoj pomogla naziva "zahvalnost za ljude koji mrze zahvalnost". "S godinama sam otkrila njene različite varijante, kao što su visoko, nisko i interesantno te ruža, trn i pupoljak. Svaki funkcionira na istom načelu: prepoznati stvari koje su krenule loše te da ima prostora za poboljšanje sutra, a istodobno primijetiti i dobre trenutke, koji su bili 'na visini'." Vježba se može provoditi za obiteljskim stolom ili pak u samoći, na kraju radnog dana; nekima će pak više odgovarati jutarnji ritual – mogu ga pokušati izvoditi čim se probude i primijeniti na zbivanja iz prethodnog dana.
Da biste izveli vježbu, odgovorite na ova pitanja:
Najviša točka dana: Što je bilo najbolje tijekom dana?
Najniža točka dana: Što je bilo najgore tijekom dana? Tu je važno: Što biste sljedeći put mogli popraviti?
Junački trenutak dana: Što vas je tijekom dana učinilo ponosnim? Umjesto toga možete se pitati i tko je taj dan bio vaš junak.
Ovim ćete koracima prihvatiti negativne emocije, izraziti zahvalnosti te uvidjeti prostor za vlastiti rast već sljedećeg dana.