Vrijedan učitelj ljubavi

U ubrzanoj svakodnevici, u kojoj se jedva stižemo baviti sobom i svojim bližnjima, previše zauzeti egzistencijom, zaboravili smo da nam svako biće u našoj okolini može biti učitelj ili novi putokaz na duhovnome putu. Upravo životinje, ako ih pustite u svoj dom, mogu značajno utjecati na povratak sebi svih članova obitelji i svojom vas prisutnošću podsjetiti na neke zaboravljene vrijednosti.

Možete li se sjetiti većeg primjera bezuvjetnog prihvaćanja, vjernosti i ljubavi od one koju pruža pas? Može li išta zamijeniti njegovu radost kad se pojavite na vratima poslije nekoliko sati izbivanja? Već i sama pomisao da će vam se netko toliko obradovati, da čeka samo vas, velika je utjeha, gotovo melem za svakodnevne stresove.

Zbog načina na koji vam sve oprašta i bezuvjetno vas voli – pas je vrijedan učitelj ljubavi prema drugima. S druge strane, mačka će vam svojim primjerom pokazati kako treba voljeti sebe. Njezina orijentiranost na vlastite potrebe, osjećaj samodovoljnosti i ugađanja sebi rijetkost je na svijetu.

Ljubimac nije dječja igračka i razbibriga

Zar ne mislite kako je važno da obje lekcije, i ljubav prema drugima i ljubav prema sebi, usvoji i vaše dijete?

Jasno, prije nego što nekom kućnom ljubimcu otvorite vrata svog srca i svog doma, budite sigurni kakvu odgovornost preuzimate i da ispunjavate uvjete za čuvanje i brigu o određenom ljubimcu. Imajte na umu da životinja nije dječja igračka i razbibriga, nego da je riječ o odabiru koji će dugotrajno utjecati na život cijele vaše obitelji.

Ljubimci kao što su kornjače, papagaji i ribice uče dijete obavezama, ali ne pružaju ni približno onoliko interakcije kao pas i mačka. Upravo u društvu koje mu omogućuje stalnu interakciju dijete će dobiti vjetar u leđa za daljnji fizički, emotivni i društveni razvoj.

Ljubav zauvijek. Zašto djeca tako brzo zavole svoje kućne ljubimce? Dok su predškolskog uzrasta, oni žive u svijetu gdje dominiraju odrasle osobe i odluke koje ti odrasli donose. Često imaju osjećaj manje vrijednosti, da ih nitko ne pita za mišljenje ili da se njihov glas ne čuje. Okruženje je, također, prilagođeno „velikima“. Kad u takav svijet, gdje je njima sve golemo, nedostupno i nedohvatljivo, dođe pas ili mačka, dijete sebe i svoj položaj počinje drugačije doživljavati.

Taj ljubimac je bespomoćan, ovisi o drugima, baš kao i dijete. Međutim, kao što su odrasle osobe odgovorne za dijete te ono ovisi o njima, tako sada dijete može biti, barem djelomično, odgovorno za svog ljubimca. Odjednom, osim prijatelja za igru, dijete dobiva osjećaj nekakvog unutarnjeg prepoznavanja, da se svom novom prijatelju može povjeriti, a on će mu uzvratiti razumijevanjem.

Odgovornost. Ovisno o djetetovu uzrastu, obaveze oko ljubimca dogovorite i prije nego što ga dovedete u kuću. Osjećaj odgovornosti u djetetu se neće razviti preko noći, nego postupno, u različitim situacijama, tijekom cijelog perioda odrastanja. Primjerenom komunikacijom omogućite djetetu postupno navikavanje na odgovornosti. Na primjer, čak i kad zaboravi nahraniti svog ljubimca, nemojte ga odmah prekoravati ili kaž­njavati, nego ga radije smireno podsjećajte na njegove obaveze: „Jesi li danas nahranio macu?“ ili „Kad si mislio prošetati psa?“

Postavljanje pitanja bolji je oblik komunikacije jer ako dijete verbalno napadnete: „Opet nisi izvršio svoje obaveze oko ljubimca“, kad prijetite: „Ako nastaviš izbjegavati svoje obaveze, lako ti ga možemo oduzeti!“ ili ako generalizirate: „Ti ni o čemu ne vodiš računa!“, riskirate da dijete zamrzi obaveze koje bi mu trebale donijeti zadovoljstvo. Dijete može poslušati i ovako izrečene vaše zahtjeve, ali ne zato što osjeća želju, empatiju ili zadovoljstvo, nego zbog vaše reakcije.

Samopouzdanje. Ako dijete uspješno obavlja svoje obaveze oko kućnog ljubimca, osjećat će se bolje u vlastitoj koži, ispunjeno zadovoljstvom što neko drugo biće ovisi upravo o njegovom zalaganju.

Nadvladavanje sramežljivosti. Neka djeca uspijevaju nadvladati vlastitu sramežljivost samo u situacijama očite suradnje. Kućni ljubimac koji zahtijeva pažnju i zadovoljavanje svojih potreba ne ostavlja djetetu mnogo mogućnosti da se povuče i bude sramežljivo.

Lijek za usamljenost. Kućni ljubimac nikad ne može biti zamjena za drugu djecu. Ipak, ljubimac je netko s kime se dijete može igrati, pričati mu, žaliti mu se na svoje probleme... Istodobno, ovaj odnos sa životinjom djetetu može pomoći lakše uspostaviti komunikaciju s vršnjacima.

Emotivna stabilnost. Djeca se okreću ljubimcima kad su tužna, ljuta ili uznemirena. U brzini modernog svijeta, svako dijete koje teže uspostavlja prijateljske odnose s vršnjacima barem u odnosu sa svojim ljubimcem ima osjećaj sigurnosti, stabilne ljubavi i nepromjenljivosti.

Učenje empatije. Djeca koja u cjelini preuzimaju brigu o kućnim ljubimcima brzo uspijevaju razviti osjećaje za druge osobe iz svog najbližeg okruženja. Upravo zato što njega ljubimaca podrazumijeva brigu o njihovoj prehrani, zdravlju i potrebama, djeca se istovremeno uče empatiji i suosjećajnosti.

Disciplina. Odrastanje uz psa ima posebne draži. Jedna od njih je mogućnost da dijete promatra ili sudjeluje u dresuri psa. Ono tada i samo bolje razumije pojam discipline, važnost slušanja autoriteta. Velika prednost druženja s psom je i to što će dijete s njime izaći van pa će više vremena provoditi u šetnji, na svježem zraku.

Antistres terapija za obitelj. Briga o životinjama smiruje, posebno kad su u pitanju psi i mačke. Oni imaju veliku terapeutsku ulogu. Osim što se njima možete „povjeriti“, tretirati ih kao vjerne slušatelje koji neće etiketirati ili kritizirati, maženje ovih životinja pruža određen stupanj utjehe. Poznato je koliko nas mačke svojim predenjem uspijevaju smiriti. Zapravo, dok to ne iskusite, možda niste ni svjesni koliko vam upravo takav kontakt nedostaje.

Osjećaj sreće

Kad nabavite kućnog ljubimca, nemojte misliti da vas to oslobađa sudjelovanja u igri s djetetom zato što ono sad ima psa ili nekog drugog ljubimca. Rečenice poput: „Tražio si psa, sad ga imaš pa se igraj s njim, ja nemam vremena“, osim što će pogoršati vaš odnos, umanjit će djetetovo zadovoljstvo ljubimcem, a mogu utjecati na to da ono postane nezadovoljno ljubimcem. Dijete će u životinji vidjeti glavnog krivca što se mama i tata s njim više ne igraju pa će lako, posebno u predškolskom uzrastu, svoje nezadovoljstvo usmjeriti na životinju, a možda je čak početi i zlostavljati.

Konačno, nedavno istraživanje znanstvenika iz Massachusettsa potvrđuje da tijekom promatranja životinja čovjekov mozak reagira gotovo isto kao prilikom kontakta s djetetom. Do ovih se zaključaka došlo ispitivanjem koji su dijelovi mozga najaktivniji dok ispitanici promatraju fotografije svojih ljubimaca i svoje djece.

Također, poznato je da se razina oksitocina, tzv. hormona sreće, podiže nakon interakcije s kućnim ljubimcem. Stoga, nemojte propustiti nijednu priliku za osjećaj sreće koji možete priuštiti sebi i svojoj obitelji.