Porođaj kao jedno od najljepših iskustava u životu
Jasno se sjećam ključnih trenutaka svog života ‒ onih koji su nosili velike promjene i bili prekretnica. Takvih trenutaka nije bilo puno, a jedan od najznačajnijih svakako je onaj kad sam spoznala da sam žena. Bilo je to u zemljopisno dalekoj, ali duši vrlo bliskoj zemlji – Indiji, gdje se poštuje Shakti – moćna sila kreacije, energija Božanske Majke. Preplavljena spoznajom da se upravo ta Shakti energija nalazi u svakoj ženi, poželjela sam postati majka, dopustiti Shakti energiji da se u meni utjelovi.
Nekoliko godina poslije rodila sam svoju prvu kćer. Unatoč dominantno negativnoj slici porođaja koju imamo u našoj kulturi, moje je iskustvo bilo jedno od najljepših doživljaja u životu. Iskustvo stapanja s nečim puno većim od mene, osjećaj potpunog prepuštanja, neopisivog blaženstva i ljubavi. Bol je bila samo daleka, pozadinska slika.
Sigurnost i povjerenje u život
To je iskustvo bilo toliko osnažujuće da sam u teškom životnom periodu, koji je uslijedio nakon toga, nalazila izvor snage u oživljavanju trenutaka porođaja. Zatvorila bih oči i u mislima se vratila u vrijeme porođaja, na osjećaj povezanosti s nečim većim od mene, a taj mi je osjećaj pružao sigurnost i povjerenje u život. Taj je porođaj bio svojevrsna inicijacija u trnovit i veličanstven put Majčinstva.
Takvo iskustvo rađanja ostavilo je vidljive posljedice u mom praktičnom životu.
Mnogi su me pitali kako je prošao porođaj, pa sam dijelila svoje iskustvo; prvo prijateljicama i poznanicama, a onda nepoznatim ženama, koje su me počele pitati za pomoć, savjete i podršku kako bi i same ostvarile lijepa iskustva porođaja.
Slijedila sam putokaze koje mi je život pružio te prošla edukaciju za vođenje radionica za trudnice u udruzi Roda, a potom i seminar za edukaciju doula kod svjetski poznatog dr. Michela Odenta.
Dr. Odent i doula Liliana Lammers naučili su me kako biti podrška ženi koja rađa. Ne što činiti, koje tehnike koristiti, kako disati i slično.
Potvrdili su mi ono što instinktivno znamo ‒ da je osnovna potreba žene koja rađa osjećati se sigurno, a ne promatrano.
Objasnili su mi prirodu oksitocina, hormona ljubavi, koji je ključan za prirodni porođaj ‒ a njegova je priroda sramežljiva pa je potrebno osigurati privatnost, toplinu, blago osvjetljenje, ali i prilagoditi ponašanje ‒ ne promatrati, ne postavljati pitanja, ne zastrašivati, ne dirati nepotrebno.
Rečenica dr. Odenta koja mi se urezala duboko u pamćenje je: „Ne možemo aktivno pomoći ženi da rodi, naš je cilj ne ometati je nepotrebno.” Tako se uobličilo moje novo zvanje ‒ postojećem zvanju psihologa dodala sam zvanje doule i porodne edukatorice.
Rođenje druge kćeri u dnevnom boravku
Zahvalna sam svaki put kad imam priliku biti prisutna rođenju novog ljudskog bića. Taj zapravo uobičajen i jednostavan čin izaziva neopisive osjećaje koji prelaze okvire svakodnevnih iskustava i ulaze u kategoriju nadiskustava.
Osobno se upoznati s tzv. neometanim porođajem imala sam priliku rađajući svoju drugu kćer u vlastitom dnevnom boravku.
Sirova snaga tog iskustva, snažnog i iskonskog, potvrdila mi je sve ono što sam dotad naučila. Samo onda kada sami iskusimo takvu vrstu porođaja, intuitivno znamo koje su potrebe žene koja rađa. Onda čuvamo proces porođaja i porođaj biva lakši, potrebno je manje intervencija, a žena se osjeća snažnom.
Prihvaćanje, razumijevanje i ljubav
Znanost potvrđuje ono što stare tradicije odavno znaju ‒ da je za začeće, trudnoću, porođaj i dojenje presudan oblik podrške koji žena dobiva ponajviše od onih koje su ta iskustva prošle.
Nedostatak takvog ženskog zajedništva u modernoj, individualističkoj kulturi motivirao me da redovito održavam tečajeve i radionice pripreme za porođaj i majčinstvo. Kroz vlastite porođaje i majčinstvo te radom sa ženama i prisustvovanjem porođajima, svaki put iznova učim ključne životne vještine: prihvaćanja, razumijevanja i ljubavi.
.png)
.png)
