Oluja u glavi

Jutros sam se probudila zbrkanog uma i uzburkanih osjećaja.

Dugo sam ležala u krevetu boreći se s mislima i opirući se osjećajima. No gubila sam tlo pod nogama. Bez obzira na to koliko sam se trudila upotrijebiti svoje snažne misli kako bih se izvukla iz drugih snažnih misli, nisam uspijevala.

Moje su misli postajale sve mračnije, a zatim su moje misli o mislima postajale sve nemirnije i negativnije, sve dok se nisu pojavile još gore misli koje su dovele do potpune oluje u glavi.

To mi se već dogodilo, ali samo jednom ili dvaput.

Utjeha srca

Moja glava je mislila: Trebam još misli kako bih popravila trenutačne misli. Razmisli bolje! Pronađi način kako da zaustaviš ovaj kaos. Prestani! Preuzmi kontrolu. Promijeni misli. Misli ljepše!

Zatim sam se sjetila: Kada je u nevolji, ne mogu svojem umu pomoći svojim umom.

U takvim mu trenucima može pomoći samo srce.

Tada mu je srce tiho šapnulo: “Dođi i odmori se sa mnom. Ja ću se pobrinuti za tebe, upravo takvog kakav jesi.“

Moj um je počeo negodovati, a srce je reklo: “Ššš, sve je u redu“.

Zatim smo zajedno odmarali – ja, moj um i srce.

Jutros ništa nije bilo riješeno.

Ne moramo uvijek pronaći rješenje. Ponekad je to nemoguće. Ponekad je sve što nam treba sigurno mjesto gdje se možemo odmoriti. Naše srce.

Izvor: Facebook