Prema globalnim anketama, muškarci i žene su najbliže spolnoj ravnopravnosti u Švedskoj. Kako taj odnos njegujete od najranije dobi?

Mnogi roditelji gorljivo zagovaraju jednakost spolova. To čine tako što odijevaju djecu u uniseks odjeću, emocije ne dijele prema spolu, paze da se zanimanja, kao i njihovi nazivi ne dijele na muška i ženska. Također, postoje vrtići koji su neutralni po pitanju spola ‒ u njima se nikad ne govori o dječacima ili djevojčicama, nego o djeci, a odjeća, sve frizure i sve vrste igara dobre za svu djecu.

Švedska se ističe kao prva zemlja u svijetu koja je zabranila fizičko kažnjavanje djece, još 1979. godine. Koji su uobičajeni načini discipliniranja djece?
Šveđani ne kažnjavaju svoju djecu fizički ‒ ne zato što je to zakon zabranio, nego zbog toga što istinski vjeruju da je to loše. Puno razgovaramo s djecom, objašnjavamo im njihove postupke pružajući im argumente zašto je neko ponašanje dobro, a neko loše. Vjerujemo da fizičko kažnjavanje nikad nije dobro rješenje jer rađa novu agresiju. Kod roditelja se javlja osjećaj srama, a kod djece želja za osvetom. Također, time se dijete uči da je u redu udariti kako bi se riješio neki problem. Umjesto toga, bolje je postaviti pozitivna „osnovna pravila“ koja, primjerice, uključuju razgovor, šetnje, maženje, nagrađivanje slasticom samo subotom (što je kod nas tradicija)... Također, treba i odrediti posljedice za neposluh, npr. oduzimanje igračke, gašenje elektroničkog medija ili slanje djeteta u sobu dok se ne smiri. Ignoriranje sitnih neposluha (npr. plačljivost, iritantni zvukovi, lupanje) također je dobra ideja.

Majka ste troje djece, kako održavate harmoniju među njima?
Kao roditelj, nastojim biti dobar model za rješavanje konfliktnih situacija. Trudim se biti poštena i ne koristiti argumente poput: ti si najstariji ili ti si najpametniji. Kada dođe do prepirke, važno je istaknuti da dijete nije loše kao osoba, nego je loše to specifično djetetovo ponašanje. Također, djecu je važno i pohvaliti. Neki dan, moja najstarija kći je pomagala sestri u matematici pa sam ih obje pohvalila, jednu što je sestri pružila pomoć, a drugu zbog pažljivog slušanja. Bila sam iskreno sretna što su bile složne jer su se proteklih mjeseci stalno svađale oko šminke.

Postoji li nešto što vam se ne sviđa u tradicionalnom švedskom odgoju djece?
Ne sviđa mi se što roditelji ponekad zaborave koliko je važno djeci postaviti granice ‒ neki misle da je to teško ili čak štetno za djecu. Šveđani se, naime, jako brinu o dječjim pravima i sigurnosti, a s druge strane prenisko postavljaju obaveze i dužnosti koje bi trebala ispunjavati djeca. To se posebno događa kad postanu tinejdžeri. Tada se mnogi roditelji povuku umjesto da ostanu čvrsto uz djecu znajući da su im još važni iako ona možda u tom periodu pružaju otpor, bezobrazno odgovaraju ili roditeljima govore da se gube. Djeci su potrebni i ljubav i granice.