Svjetska istraživanja Islanđane godinama svrstavaju u vrh najsretnijih nacija. Zašto vaša djeca izrastaju u sretne ljude?
Nekoliko je stvari koje tome pridonose. Primjerice, škole nisu privatne, već gradske i jako su dobre. Sva djeca iz susjedstva pohađaju istu školu i među njima nema razlika, svi su jednaki, bez obzira na obiteljski status – i to je vrlo važan faktor. Također, kako smo mala zemlja, većina ljudi živi blizu svoje rodbine pa djeca odrastaju poznajući i članove svoje šire obitelji i na njih se mogu osloniti u svakom trenutku.

Kakvi su Islanđani roditelji?
Uglavnom su prilično opušteni. Mnogi stranci smatraju da u našim školama nedostaje discipline, ali većina naše djece o poštovanju ne uči u strogoj okolini, već u onoj koja im pruža vodstvo, koja ih ohrabruje i voli. Roditelji iskazuju svoju ljubav bodreći i potičući svoju djecu ‒ mi to nazivamo ‘vitamin H’ (slovo H označava riječ hrós, što znači kompliment ili pohvala), te zagrljajima i darovima – neka islandska djeca imaju čak i previše stvari.

Nordijski narodi poznati su po tome što im djeca spavaju u kolicima na otvorenome.
Prije više od 100 godina kuće su bile loše građene i imale su slabu ventilaciju pa su roditelji u svakoj prigodi radije djecu dobro obukli i stavili da spavaju vani, na čistom zraku. Iako za to više nema potrebe, ova se tradicija nastavila i do danas.

Uobičajeno je da djeca spavaju vani, ali uvijek na sigurnome mjestu i ondje gdje ih roditelji mogu neprestano nadgledati. I moja su djeca, dobro obučena i zaštićena, u popodnevnim satima spavala izvan kuće. Nisam ih ostavljala vani jedino kad su temperature bile niže od -10 °C, no za Island su karakteristične temperature od 5 do 15 °C, čak i tijekom ljeta.

Koje su dobrobiti spavanja vani?
Svjež i hladan zrak direktno s Arktika donosi brojne dobrobiti. Djeca mnogo bolje spavaju, čak 3 - 5 sati, te se bude odmorna, a i roditeljima dobro dođe ova praksa. Kad sam bila na porodiljnom dopustu, imala sam više vremena za bavljenje kućanskim poslovima te sam se osjećala slobodnijom – mogla sam izaći prošetati, otići do trgovine ili kafića, puštajući dijete da, pod mojim budnim okom, spava vani u kolicima.

Ritual po kojem su Islanđani poznati su tečajevi plivanja za bebe. Zašto su toliko popularni?
Na ovim tečajevima vrlo rado sudjeluju mnogi roditelji sa svojim mališanima, već od tri mjeseca starosti. Sve bebe od rođenja imaju uređenu reakciju da u vodi zadržavaju dah. Već nakon nekoliko vježbi nauče zadržati dah čim vide da ih se uranja u vodu. Tako, puno prije nego što prohodaju, mogu naučiti da trebaju zadržati dah i nekako se održati na površini ako padnu u vodu.

Plivanje za bebe, osim sigurnosnih razloga, ima i druge dobrobiti. Ono učvršćuje njihova tijela te im pomaže da se nauče ponašati u drugačijoj, izazovnijoj okolini. Plivanje najčešće uključuje igru, pjevanje i istraživanje fizike vode, npr. kako se igračke ponašaju u drugačijoj okolini pa dijete s razumijevanjem uči da se i  njegovo tijelo drugačije ponaša u vodi nego iznad nje. I ono najvažnije, plivanje s bebom doprinosi stvaranju snažne povezanosti između roditelja i djeteta.

Od rođenja učite djecu da se sama znaju snaći, puštate li ih, zbog istog razloga, da se igraju sama, bez stalnog nadzora?
Većina roditelja vjeruje da se djeca moraju slobodno igrati, bez neprestanog roditeljskog nadzora, ali samo u okolini koja je sigurna za njih. Tako dijete kad odraste zna što je sigurno okruženje i da treba reagirati ako je nešto drugačije. Također, roditelji vjeruju da djeca sama trebaju shvatiti kako neke stvari funkcioniraju i zbog toga se trebaju igrati na zemlji ili naučiti kako se nositi sa snijegom. No, sigurna okolina je preduvjet da se djetetu dopusti da istražuje svijet!