Najsretniji posao na svijetu

Meik Wiking, sad već vrlo poznati autor knjige Hygge – što je ujedno danski izraz za blagostanje i udobnost te životni stil, po čemu su Danci poznati širom svijeta – vjerojatno ima najsretniji posao na svijetu. On radi u Institutu za istraživanje sreće u Kopenhagenu.

Nakon što je svijetu predstavio hygge i njime ga zarazio, ovaj lovac na blago zapitao se od čega se sastoji sreća, taj teško mjerljiv i subjektivni osjećaj koji, kad ga otkrijemo, počiva u našim grudima i izvlači nam osmijeh na lice. Tko bi rekao da se sreća, taj neopipljivi doživljaj, može pretočiti u brojke, čak i generirati.

Neka jedu grožđe

"Kad bih se morao baviti nečime drugim, a ne ovim poslom, odabrao bih biti poput Fransa de Waala, koji je primatolog i proučava društveno ponašanje majmuna", kaže Wiking. U svojoj knjizi Chimpanzee Politics De Waal tvrdi da su korijeni politike stariji od čovječanstva. No smatra i da smo vrlo vjerojatno fizički predodređeni da snažno reagiramo na neravnopravnost.

Naime, De Waal je proučavao kako majmuni kapucini reagiraju na neravnopravnost kad u paru moraju odraditi isti zadatak: predati znanstveniku kamenčić. Prvi bi zauzvrat dobio komadić krastavca i, zadovoljan time, nastavio davati kamenčiće u zamjenu za krastavac – dok najednom ne bi primijetio da drugi majmun zauzvrat dobiva bobicu grožđa, koje je inače majmunima draže od krastavaca.

Kako majmuni reagiraju na neravnopravnost

Prvi bi majmun tada testirao kamenčić kucnuvši njime o zid i predao ga znanstveniku, ali bi zauzvrat opet dobio komadić krastavca. Tada bi krenuli ispadi bijesa. Majmunčić bi tresao šipkama svojega kaveza, udarao nožicama o pod i gađao znanstvenika dobivenim krastavcem.

Jednom sam predložio bratu da testiramo De Waalova otkrića dajući mlađemu nećaku dva čokoladna keksa, a onda njegovu starijem bratu samo jedan. Otad me više nisu zamolili da ih pričuvam, iako mi još nije jasno zašto.

Nijedno društvo ne mjeri se po uspješnosti onih koji prvi završavaju

Poanta ovoga je sljedeća: premda možemo kratkoročno povećati razinu povjerenja vježbajući empatiju i poučavajući svoju djecu da surađuju umjesto da se međusobno nadmeću, da bismo razvili veće povjerenje i sreću, moramo se dugoročno pozabaviti još nekim spoznajama.

Prvo, da moja sreća ujedno ovisi ne samo o tome kako je moja obitelj nego i o tome kako su susjedova djeca. Drugo, da imamo velikodušnu ulogu čuvara svoje braće i sestara – upravo kako su i oni naši čuvari. Treće, da se nijedno društvo ne mjeri po uspješnosti onih koji prvi završavaju, nego po tome kako osovljava na noge one koji su pokleknuli.