U današnjem „instant“ svijetu prodana nam je ideja da sve moramo dobiti odmah

Ja sam nestrpljiv tip. Ako želim fotografirati cvijet, neću čekati da se otvori. Ustvari, vjerojatno ću iznad njega donijeti Sunce...

Davno sam negdje pročitala ovu rečenicu i ona se urezala u moje pamćenje jer sam u njoj našla predivan opis za ne tako lijepu osobinu – ­nestrpljivost.

Činite li i vi nemoguće da biste nešto brže ostvarili? Postajete li nestrpljivi kad morate nekoga čekati? Koliko ste se puta požalili da vam je računalo presporo ili da je radnja filma usporena? Jeste li e-mail prepisku zamijenili chatom jer je brži i neformalniji? Borite li se sa sobom da ne posegnete za mobitelom čim čujete obavijest o pristigloj poruci, čak i ako to znači da ćete odgovarati u vožnji? Hoćete li biti strpljivi i pročitati ovaj tekst do kraja?

U današnjem „instant“ svijetu prodana nam je ideja da sve moramo dobiti odmah i sada. Prirodni tijek stvari pokušavamo drastično ubrzati. Tehnologija nam u tome nije pomogla, zapravo, prije nam je napravila medvjeđu uslugu. U nju smo polagali nade da će nam uštedjeti vrijeme, međutim, ona nam je, priznajmo, ubrzala životni ritam. Dobivši tako mogućnost da u tren oka učinimo ili dobijemo ono što želimo, u nama se javlja želja da i u drugim područjima života jednako brzo ostvarimo sve što nam padne na pamet.

Kapacitet za toleranciju odgode

Promjenu brzine kojom galopiramo kroz svakodnevicu prati i promjena naših očekivanja. Zbog pretpostavke da nam ništa ne treba oduzeti vrijeme izgubili smo suosjećanje i prema sebi i prema drugima. Ako se ne ostvari ono što smo zamislili ili ako stvari ne teku glatko kao što smo planirali, živciramo se, srdimo, postajemo netolerantni... Pokazujemo tipične znakove nestrpljivosti.

S psihološkog stajališta, strpljivost je naš kapacitet za toleranciju odgoda, poteškoća i smetnji kojima smo izloženi, bez uzrujavanja ili ljutnje, pojašnjava zagrebačka psihoterapeutkinja Mirta Fraisman Čobanov.

Zbog nje loše odlučujemo i imamo nekvalitetne odnose

Podignuvši ljestvicu vrlo visoko, sami smo sebe opteretili s više stresa. Brz ritam i nestrpljivost, smatra psihoterapeutkinja, potkopava naše zdravlje, sreću i uravnotežen način življenja. „Zbog nestrpljivosti donosimo ishitrene i lošije odluke. Razvijamo površne i nekvalitetne odnose. Lošije pamtimo jer radimo više stvari istodobno. Patimo od mišićnih tenzija ili glavobolja koje uzrokuje stres. Izloženiji smo i bolestima poput pretilosti, srčanih tegoba, dijabetesa i depresije.

Smanjuje se naša kreativnost, a manja nam je i produktivnost. Pomičemo fokus sa sadašnjeg trenutka usredotočujući se na ono što nam nedostaje u životu, pa postajemo manje zahvalni i manje optimistični“, navodi psihoterapeutkinja Mirta. Dodaje da, osim što nestrpljivost negativno utječe na naše fizičko i mentalno zdravlje, nestrpljivce ljudi mogu doživjeti arogantnima, impulzivnima i bezosjećajnima, ali i lošim kandidatima za liderske pozicije.

U kojim situacijama postajete nestrpljivi?

Skloni smo misliti da su razlozi zbog kojih postajemo nestrpljivi izvan nas, pa prebacujemo krivnju na druge ljude ili okolnosti, međutim, kako to obično biva, uzrok je u nama. „Okidači zbog kojih prestajemo biti strpljivi vrlo su različiti i individualni, ali posljedice koje svi dijelimo su osjećaj gladi, dehidracija i umor. Nestrpljivost u nama raste i kada drugi ne poštuju naše vrijeme, kad smo u žurbi ili kasnimo na dogovor, ako je dolazak do cilja zahtjevniji nego što smo planirali ili kad izostanu rezultati nakon velike količine uloženog truda i rada“, ističe psihoterapeutkinja.

Dobro je utvrditi zbog kojih razloga ili u kojim situacijama obično postajemo nestrpljivi da bismo unaprijed mogli nešto poduzeti i prevenirati neželjene akcije ili izrečene riječi jer nam se nestrpljivost može obiti o glavu. Ne kaže poslovica uzalud da je jutro pametnije od večeri!

Pametnije odluke

U početku ćete se vjerojatno morati puno obuzdavati, no s vremenom, kako budete učili usporavati, počet ćete bivati u sadašnjem trenutku te osvještavati svoje tijelo i misli; postat ćete strpljiviji. Kad počnete tolerirati ili prihvaćati životne prepreke, primijetit ćete da ste manje pod stresom i kako postajete sretniji i zdraviji.

„Učit ćete poštovati prirodne procese rada i rasta, jer sve što je vrijedno zahtijeva vrijeme i trud. Postat ćete staloženiji, a to će vam pomoći da se lakše nosite s usponima i padovima. Razvijat ćete i povećavati razinu empatije i suosjećanja, i prema sebi i prema drugima, te ćete povećavati šanse za ostvarenje poslovnog uspjeha“, kaže Fraisman Čobanov.

Također, kad budete strpljiviji, donosit ćete pametnije i mudrije odluke te ćete uspješnije upravljati konfliktima, naglašava Iva Belé, certificirana trenerica Canfield metodologije uspješnosti. „Kad smo strpljivi, prisutniji smo u sadašnjem trenutku, mirni smo i fokusirani na najbolju moguću odluku.

S druge strane, ako donosimo odluke pod djelovanjem negativnih emocija (ljutnja, strah, zamjeranje...) ili na brzinu, naš odabir neće biti optimalan. Jedan dio nas želi brzo pobijediti ne obazirući se na dugoročne posljedice, no prevlada li razum, strpljivo ćemo tražiti dugoročno rješenje koje je najbolje za sve strane“, objašnjava Belé.

Strpljiv ne znači neaktivan ili onaj koji odustaje

Naglašava kako postati strpljiv nikako ne podrazumijeva neaktivnost, odustajanje ili rezignaciju. Jednako kao što zemljoradnik ne posije sjeme da bi ga drugi dan iskopao očekujući da će naći urod pa postaje frustriran što sjeme nije isklijalo i naraslo, za razvoj strpljivosti potrebno je osvijestiti da je za bilo kakav napredak potrebno vrijeme.

Ako ste strpljivi, to znači da se osjećate dobro u svojoj koži i uživate u procesu – u putovanju do cilja. „Biti strpljiv znači da koristite svoju mudrost i intuiciju kako biste djelovali u pravom trenutku“, tvrdi Belé dodajući da na putu do cilja puno veću vrijednost od samog cilja ima stečena strpljivost i upornost.

Iako su neki ljudi po prirodi strpljivi, većina se nas nije rodila s tim darom pa kultiviranje ove vrline, kojoj raste vrijednost, zahtijeva vježbu. Tu osobinu možemo odnjegovati, savjetuje Belé, ugledamo li se u uspješne ljude, posebice u strastvene sportaše i umjetnike, čiji je sastavni dio uspjeha strpljivost – prihvaćanje sebe i svojih rezultata i onda kad nisu onakvi kakve očekuju.

Kako uvježbati strpljivost?

Čekanje je životna lekcija o kontroli

Čejen Černić, učiteljica joge i redateljica, priznaje kako ju je predanije vježbanje ashtanga joge, poput brutalnog zrcala istine, dovelo do toga da se suoči sa samom sobom. „Ono što mi se počelo događati na prostirci bilo je preslika mojih obrazaca ponašanja u svim životnim situacijama. Budući da sam odlučila ustrajati u putu na kojem se pomaci mjere milimetrima, a snaga i fokus brojem i kvalitetom udaha, strpljivost se nametnula kao neophodan alat. Naučila sam da bez strpljivosti nema istinskih pomaka, kako na prostirci, tako i u životu“, priznaje Čejen.

Fotograf Filip Čargonja, čije scene nepoznatih krajolika redovito krase stranice našeg magazina, naglašava da ga je fotografiranje naučilo da promjena perspektive i uvažavanje ljepote trenutka mogu transformirati prilike koje nas okružuju. „Čekanje da se sunce probije iza oblaka idiličnog pejzaža ili da se na licu osobe koju snimam pojavi iskren osmijeh ponekad postaje dio životne lekcije koja me uči da mnoge stvari nisu pod mojom kontrolom. Tada se jedino mogu opustiti i potražiti što je vrijedno u tom jedinstvenom trenutku ispred mene. Onda se, gotovo kao odgovor, stvaraju najbolje fotografije.“

Nema zla goreg od ljutnje, ni vrline veće od strpljivosti

I većina svjetskih filozofija i religija hvali strpljivost kao uzvišenu i oplemenjujuću ljudsku odliku. U budističkom vodiču Entering the Path of Enlightenment (Silazak na stazu budnosti) Šantideva, indijski budistički svećenik, filozof i pjesnik iz 8. stoljeća, zapisao je: „Nema zla goreg od ljutnje, ni vrline veće od strpljivosti.“ Koliko su strpljivost i ljutnja povezane pojašnjava Karmen Mihalinec, ravnateljica Budističkog centra Dharmaloka u Zagrebu: „U strpljivosti nema ljutnje, u ljutnji nema strpljivosti. Ljutnja je najrazornija ljudska emocija.

Temelj je povređivanja, agresije i okrutnosti prema sebi i drugima. Razara mir i dobrotu, vodi k jadu i nesreći u osobnim odnosima, zajednici i društvu. Pozabaviti se vlastitom ljutnjom za budiste je, stoga, pitanje života i smrti. Oni to čine tako što njeguju ono što ‘gasi’ ljutnju, a to je prihvaćanje.“

Filozofija sporosti

Pomiriti se sa situacijom kakva jest i biti strpljiv naporan je proces koji zahtijeva samokontrolu i vladanje vlastitim mislima. Premda nije lako, moguće je usporiti i naučiti biti strpljiv. Jedan od gorljivih zagovornika filozofije usporavanja Carl Honoré, autor knjige Pohvala sporosti, kaže da je on sam dokaz za tu tvrdnju.

Kad imamo problema sa strpljivošću, to obično donosi i poteškoće s opuštanjem i usporavanjem tempa. Dok je prije nekoliko godina brzo i nestrpljivo svom sinu čitao Snjeguljicu – preskačući rečenice, čak i cijele stranice, pa je njegova skraćena verzija priče imala samo tri patuljka – tadašnji novinar Honoré odlučio je promijeniti svoj način življenja.

Danas ga prozivaju guruom sporosti, a on tvrdi da „filozofija sporosti ne znači da sve treba raditi puževim korakom, nego da je za sve potrebno pronaći odmjerenu brzinu“. Honoré smatra svatko od nas ima svoj tempo giusto. To je onaj tempo pri kojemu se osjećamo u ravnoteži, kad smo zdravi, kreativni, predani, uspješni, znatiželjni, optimistični, puni energije... Otkrit ćete ga kad usporite, a to ćete postići ako u svoj dan unesete aktivnosti koje će vas na to prisiliti (npr. joga, kratka meditacija, čitanje knjige, vrtlarenje, šetnja), savjetuje Honoré, pojašnjavajući da i naoko male stvari imaju vrlo snažan učinak.

Ne ide preko noći

Prakticiranje strpljivosti u svakodnevnim situacijama neće nam samo život učiniti ugodnijim u sadašnjosti, nego će nam i olakšati put prema zadovoljavajućoj i uspješnijoj budućnosti. Međutim, „kvaka“ je u tome da strpljivost, kao i prihvaćanje drugih dobrih navika, ne možemo usvojiti preko noći. Za vježbanje strpljivosti, zapravo, potrebno je mnogo strpljivosti.

Oni koji očekuju rezultate odmah možda neće biti spremni na prvi korak, ali i samim vježbanjem strpljivosti već činite nešto dobro za sebe.