Težnja ka savršenstvu proizlazi iz pretpostavljanja da svijet nije savršen. Ta pretpostavka je netočna, svaka okolnost je savršena. I čista priroda i smetlište su savršeni. Čista priroda je savršeni primjer biljnog i životinjskog carstva koja se zajedno prirodno razvijaju bez ometanja s ljudske strane. Smetlište je savršen primjer iskorištavanja i nedostatka poštovanja. Prvi primjer savršeno otkriva sklad i ljepotu koja nas prirodno okružuje. Drugi primjer savršeno prikazuje kako možemo omesti sklad.

Težnja ka savršenstvu pretpostavlja da je jedan izbor bolji od drugoga. Svaki izbor i svaka odluka stvaraju savršene posljedice. Neke odluke stvaraju posljedice koje su više unštavajuće od posljedica druge odluke. Neke odluke stvaraju posljedice koje pružaju više ljubavi i energije, ali sve odluke stvaraju posljedice koje su savršene – koje nisu mogle biti drugačije s obzirom na odluku koja ih je stvorila.

Odluka o iskorištavanju druge osobe ne može stvoriti vezu punu poštovanja i uvažavanja. Takva odluka može stvoriti samo nasilje i uništavanje. Čak i kada se nasilje i razaranje pojave, neispravno je reći da to nisu savršene okolnosti s obzirom na odluku koja je donesena.

Izbori pred kojom svaka osoba neprestano stoji nisu između savršenog i nesavršenog svijeta, nego između različitih savršenih svjetova.

Koji vam savršeni svjetovi više odgovaraju? Izbor je na vama, ali vaš izbor nikada nije između oonoga što je savršeno i onoga što ima grešku, nego između dva savršenstva.

Ako prosuđujete neku okolnost i smatrate da je bolja od druge, miješate pojam savršenstva i onoga što biste radije imali. A to nije isto.