Kenan Crnkić: U životu ne dobivamo ono što želimo nego ono što jesmo?

Postani da bi postigao!

Zašto uporno zaobilazimo provjerenu formulu?

Još davno Benjamin Franklin konstatirao je da investicija u svoje znanje uvijek donosi najbolju kamatu na uloženo. I upravo zato ne prestaje me fascinirati činjenica kako ljudi uporno pokušavaju zaobići ovu provjerenu formulu koja funkcionira stoljećima; kako tako malo ili čak nimalo ne ulažu u svoje kontinuirano obrazovanje, očekujući istovremeno da im se život promijeni i postignu ciljeve koje su sebi zacrtali.

Bez sumnje, postoje primjeri onih koji su preko noći postigli uspjeh, ali isto tako, ako malo dulje promatramo njihov život, vidjet ćemo da taj uspjeh nisu mogli održati te su nakon inicijalnog postignuća doživjeli duboku propast.

Upravo u svojoj knjizi What Got You Here Won't Get You There: How Successful People Become Even More Successful (Ono što te dovelo ovdje neće te odvesti dalje: Kako uspješni ljudi postaju još uspješniji) teoretičar menadžmenta Marshall Goldsmith puno prostora poklanja ovom fenomenu – jazu između rasta i razvoja.

Razvoj koji prati rast

Primjera radi, osoba započinje privatni posao, stjecajem okolnosti (poznanstva, politika, timing i sl.) doživljava nagli rast i ekspanziju koje traju jedno određeno vrijeme da bi nakon toga ta tvrtka propala, ostavljajući iza sebe devastirajuće posljedice – ne samo po njene zaposlenike nego nerijetko i na gospodarstvo.

Jaz je nastao onog trenutka kada vlasnik nije shvatio da se zaposlenici, pa i on sam, paralelno moraju razvijati najmanje u istoj mjeri, ako ne i više, kako bi, pojednostavljeno govoreći, njihov razvoj (znanja, vještine, sposobnosti) pratio njihov rast (povećanje opsega poslovanja, zaposlenika, složenost poslovanja itd.).

Identično je i u privatnom životu. U vremenu u kojemu se razina promjena kontinuirano povećava, a mi ostajemo na znanju koje smo stekli u formalnom procesu edukacije, naravno da ne možemo pratiti tempo i ostajemo zaglavljeni u mjestu na kojem se nalazimo.

Na jednom od vodećih svjetskih sve­učilišta provedeno je zanimljivo istraživanje važnosti cjeloživotnog učenja, pritom su ispitanici računali mjesečne, godišnje i dotadašnje životne troškove na stvari kao što su odjeća, obuća, izlasci, vozila, namještaj, tehnika i sl. te stavljali to u omjer s investiranjem u svoju edukaciju.

Prosječni omjer bio je 900:1. Možda bi, dok ovo čitate, i vama bilo zanimljivo napraviti malu stanku i pokušati izračunati navedeno u vašem konkretnom slučaju? Zapanjujuće, zar ne?

I ako samo želimo ostati na istom mjestu, moramo ulagati

Posljednja istraživanja pokazuju da samo za ostanak na mjestu na kojem se nalazite godišnje trebate uložiti najmanje 3 posto svojih ukupnih prihoda na osobnu edukaciju (pohađanje seminara, coaching usluge, knjige i pretplate na online sadržaje), a ako želite ostvariti rast, potrebno je steći naviku da minimalno 10 posto svojih ukupnih prihoda sami ulažete u svoju kontinuiranu edukaciju.

Ona bi trebala biti ciljana, s jasnom namjerom da steknete znanja i vještine iz onih područja koja su vam trenutačno neophodna te dobijete odgovore na pitanja koja vas muče, kao i alate i smjernice kako naučeno efikasno implementirati u svakodnevni život.

Američki poduzetnik i autor Jim Rohn sjajno je rekao: „Formalna naobrazba donijet će vam kakav-takav posao, kontinuirana edukacija donijet će vam bogatstvo.“ Život zaista nije ništa drugo doli škola rasta i svaka prilika u našem životu potiče naš rast, ali samo ako imamo svijest da je prepoznamo i primijenimo ponuđene lekcije koje sobom nosi. A to je opet i jedino moguće ulaganjem u svoj kontinuiran razvoj.

Svijet će biti bolji ili gori onoliko koliko mi postajemo bolji ili gori

Uspjeh u svakom segmentu života nije ništa drugo nego nusproizvod rasta koji smo potaknuli ciljanim razvojem. U svojoj nevjerojatnoj knjizi Alkemičar Paulo Coelho napisao je da će svijet biti bolji ili gori onoliko koliko mi postajemo bolji ili gori. Naposljetku, lako se da zaključiti kako u životu nikada ne dobivamo ono što želimo, nego isključivo ono što jesmo.

Najvažnija stvar koju smo naučili u školi je to da se najvažnije stvari ne uče u školi. Iako sam osobno dosegnuo najviši stupanj formalnog obrazovanja u obliku titule doktora znanosti, najvažnije stvari i one koje su mi ultimativno pomogle da ostvarim uspjeh i sreću o kojima danas pišem naučio sam i dalje učim kontinuirano posjećujući seminare, i sam koristeći coaching usluge te čitajući knjige i slušajući predavanja isključivo i jedino na temu onoga što je i osnovna baza moje akademije, a to je – funkcionalno ili primijenjeno znanje.

Dokle god živimo, trebali bismo učiti kako se živi i na to učenje nikada ne gledati kao na trošak, nego upravo i jedino kao na najsigurniju i najisplativiju investiciju, kako za nas, tako i za one s kojima svakodnevno surađujemo i živimo. Primjenjujući navedeno, želim vam onaj pravi, veliki, istinski uspjeh, da uvijek idete naprijed i neka vam svaki novi dan bude bolji i uspješniji od prethodnog!