Izluđuje vas partner? Čija je to uopće mušica?

Nisu li obično upravo svakodnevne stvari tipa "isperi pastu iz umivaonika" i "spusti dasku na wc školjki", vezane uz život s nekim, ono što nas može izludjeti? Smiješno je, ali moguće je nekoga duboko voljeti a da vam ipak lako zasmeta jednostavan čin dijeljenja prostora s njim. Ako vam iste stvari zasmetaju svaki put, prije nego što to pretvorite u pravo pitanje, pomaže ako se zapitate: "A čija je to uopće mušica?"

Godinama bih, kao dio svog jutarnjeg rituala, odlazila do ormara s rubljem i izabrala svjež šareni ručik za svoje tuširanje. Međutim, Richard bi neminovno prvi otišao pod tuš. Kad bih konačno došla na red za tuširanje, ispružila bih ruku i otkrila da mog lijepog čistog ručnika nema. Gotovo svakog jutra zatekla bih se kako trčim po kući, dok se voda cijedi s mene, da bih uzela ručnik. Nakon nekog vremena, to me počelo izluđivati!

Jednog dana, dok sam išla prema ormaru s rubljem po svoj ručnik, počela sam osjećati bijes, još i prije tuširanja, predosjećajući da će moj svježi ručnik uskoro, opet, upotrijebiti moj muž. No, iz nekog blagoslovljenog razloga, to sam se jutro predomislila. Razmišljala sam o tome na trenutak i postavila si dva očita pitanja: "Pa ako mogu uzeti jedan ručnik, zašto ne bih uzela dva? Čija je to uopće mušica?"

S izvjesnog gledišta, scenarij je bio zaista smiješan. Nalazila sam se na samom rubu emocionalnog sloma, a Richard uopće nije bio svjestan moje frustracije. Sve to vrijeme, on je mislio o tome kako slatka ženica kojom se oženio uvijek za njega pripremi ručnik.

Priroda hirova može se očitovati na razne načine. Primjerice, čula sam priču o ženi koja je relativno čista i mužu koji je opsjednut urednošću i redom. Mislim stvarno čista. Jedne večeri Davidova je žena ostavila listić salate u sudoperu nakon pranja suđa. On je stao iznad kuhinjskog sudopera i zaurlao iz sveg glasa: "Pamela, misliš li ti doći ovamo i završiti s pospremanjem nereda koji si ostavila u kuhinji?"

E sad, čija je to uopće mušica? Očito njegova.

Razmišljanje o ovoj temi može donijeti nevjerojatno olakšanje ako su obje osobe u stanju uvidjeti što se stvarno događa. Na primjer, u ovom slušaju, kad bi David bio u stanju uvidjeti da je on taj koji je neurotičan, koji je mušičav, bio bi u stanju nasmijati se samom sebi i prestati očekivati tako puno od svoje žene. S druge strane, kad bi Pamela bila u stanju shvatiti Davidove mušice i gledati na to kao na njegov problem, mogla bi to ignorirati ili jednostavno zakolutati očima i ne primati to preosobno.

Kad se radi o manjim svakodnevnim živciranjima, imajte na umu da svi imamo svoje male mušice. Kao u mojem primjeru, uzmite u obzir mogućnost da ono što vaš partner čini (ili ne čini) nije ono što vam smeta onoliko koliko vam smeta ono što vi činite (ili ne činite). Ili, u Davidovu slučaju, možda u nekim stvarima jednostavno previše očekujete.

Često, ako samo zastanete na trenutak i razmislite o situaciji, iskreno i s malo skrušenosti, vidjet ćete očito rješenje ili ćete drugačije gledati na situaciju. Stoga, kad osjetite da vas nešto živcira, pokušajte si postaviti pitanje: "Čija je to uopće mušica?" Bar će s vremena na vrijeme odgovor biti: "Moja".

Iz knjige Ne mari za male stvari u ljubavi: Dr. Richard i Kristine Carlson