Postoji li nešto čime biste se željeli baviti jer to osjećate svojom svrhom, ali vas u tome sprječava strah – strah od javnog izlaganja, strah od neuspjeha, strah da će vas (pr)osuđivati, strah da ćete izabrati pogrešan put, strah da nećete biti dovoljno dobri...?

Ti su strahovi vrlo uobičajeni i mnoge ljude sprječavaju da krenu u neizvjesnost akcije koja za njih ima smisla, kaže Leo Babauta, poznati minimalist koji piše blog Zen Habits. "Ti strahovi uzrokuju naše odgađanje, odvraćanje pozornosti, tješenje hranom i društvenim medijima i kupnjom i videoigricama da uopće i ne razmišljamo o tome te sami sebe korimo što ništa ne činimo." U oslobađanju od tih strahova može nam pomoći nekoliko tehnika, a prva je ići korak po korak.

Tako ćemo izbjeći pogrešku koju čine mnogi zamišljajući odmah dio željenog posla koji ih najviše straši. Primjerice, nekoga tko želi pisati može preplaviti strah zamišljajući publiku od nekoliko tisuća ljudi. Umjesto da vas to blokira, "samo napišite jedan post. Isprva vas nitko neće čitati, pa nema pritiska. Potom napišite drugi", savjetuje Babauta. Korak po korak i bit ćete sve bolje pripremljeni. "To je poznato kao 'terapija izlaganjem' – izlažući vas postupno onome čega se bojite, počinjući s najmanje zastrašujućom verzijom toga. To je prilično učinkovito i možete primijeniti tako da postupno napredujete počevši od vrlo malenog."

Druga je tehnika da sebi dopustite osjetiti strah – pomoću usredotočene svjesnosti. Umjesto da ga negirate ili pokušate izbjeći, okrenite se prema strahu, osjetite kako ga osjećate u svom tijelu. "Dopustite si ostati s njime, biti s njime, reći sebi da je to OK", savjetuje Babauta i dodaje kako ćemo tako transformirati svoje odnos sa strahom čak i ako on ne nestane. "Zapravo, počet ćete shvaćati da se ne trebate riješiti straha, da ne treba činiti išta u vezi s njim. To nije problem, to je samo osjećaj, samo doživljaj, samo dio smislena posla koji želite raditi."

Potom treba odbaciti ego: "Strah se pojavljuje jer imamo priču o tome što bi nam se moglo dogoditi – primjerice, 'Pokušam li napisati tu knjigu (ili početi taj posao), neću uspjeti, ljudi će me osuđivati jer nisam dovoljno dobar'", kaže Babauta. To je prirodno i dobro je biti svjestan toga i koliku to moć ima nad nama. Tada možemo prakticirati odbacivanje te priče – i svog ega koji je u središtu te priče, egocentričnosti. Kako? "Ubacivanjem u sadašnji trenutak, postajući svjestan osjeta u tijelu, daha, straha i svega što vas okružuje."

Babauta naglašava da ubacivanjem u sadašnji trenutak, potpunim uranjanjem u ono što se događa upravo sada, naš ego otpada. Kao i priča o tome što bi se moglo dogoditi. "Ne možete misliti o oboje istodobno." Iako će se ta priča, kao i s njom povezana zabrinutost, vratiti, ponovno ćemo sve odbaciti i biti prisutni u trenutku. I tako sve dok "ne postanemo dobri u otpuštanju i bivanju ovdje. Bivanjem u sadašnjosti, možemo obaviti posao. Učiniti sljedeći korak. Ne brinuti se zbog sebe, nego umjesto toga djelovati radi ljudi kojima najdublje želimo služiti."

I, na posljetku, dolazi prakticiranje otvaranja. Riječ je o tome da smo otvoreni za djelovanje na zadatku koji je pred nama. "Postajete potpuno prisutni sa zadatkom, otvarajući mu svoj um i srce. Počinjete potpuno cijeniti ljepotu i radost zadatka, otvarajući se tom nevjerojatnom iskustvu, koje može uključivati i nelagodu, nesigurnost, strah i otpor. Sve to." I sve je to pomiješano s radošću i zahvalnošću što smo ovdje, sada, činimo nešto i za ljude do kojih nam je stalo i imamo povlasticu što smo u stanju to činiti.