Dobro došli u Hrvatsku, Mabel. Gostujete ovdje sedmi put, kako se osjećate u Zagrebu?
Mabel Katz: Hvala puno. Jako dobro se osjećam ovdje. Ljudi su uvijek ljubazni, dočekaju me s dobrodošlicom i lijepo mi je vratiti se u Hrvatsku.

Mnogi ljudi u Hrvatskoj znaju za ho’oponopono i prakticiraju ga. Za one koji ne znaju, možete li reći nešto o njegovoj povijesti i kako ste vi otkrili tu tehniku?
Mabel Katz: Ho'oponopono je vrlo stara havajska metoda rješavanja problema koja je prilagođena suvremenom načinu življenja jer je u samom početku cijela obitelj trebala biti prisutna da bi jedni druge molili za oprost dok se svi ne bi počeli osjećali bolje. Ja sam pronašla ho'oponopono kada sam tražila lakši način za rješavanje problema, drugačiju tehniku ili proces da zaista otpustim i nađem sreću i mir. Primijetila sam da ljudi često okrivljuju druge za svoje probleme i mislila sam kako mora postojati lakši i brži način.

Kad se ho’oponopono pojavio u mom životu, nisam pomislila: Upravo sam to tražila! Trebalo mi je vremena da shvatim da je to to. Ja kažem da je to najlakši način jer on podrazumijeva stopostotnu odgovornost za svoj život. Odgovornost vas oslobađa jer kažete – Ako sam ja to stvorio, ja to mogu i promijeniti. Kada promijenm stare programe, sjećanja koja se vrte u mom podsvjesnom umu, mijenja se i ono što privlačim. Teško nam je preuzeti odgovornost jer mislimo da smo mi krivi. Nismo krivi, ali smo odgovorni za programe koji se vrte u našem podsvjesnom umu. To je kao gledanje u monitor vašeg računala koji vam ne može pokazati ništa što se ne nalazi u računalu. Tako je i život rezultat naših programa.

Što se događa kada brišemo podsvjesne programe ponavljajući „hvala”?
Mabel Katz: Da bismo dobili nove ideje, nova rješenja, nove informacije i odgovore, moramo za njih napraviti prostora, jer mi smo trenutno prepuni informacija, mišljenja, prosudbi i uvjerenja. Ako želimo da nam stigne nadahnuće, moramo za to napraviti prostora. S ho’oponoponom mi otpuštamo, pritišćemo tipku za brisanje na tipkovnici. Mi ne znamo na čemu radimo. Mislimo da znamo, ali zapravo ne znamo. Točnije, ne brišemo mi, već samo dopuštamo da sjećanja budu izbrisana i tako se stvari počinju mijenjati. Pojavljuju se prilike, rjeđe reagiramo na događaje. Problem nije u samom problemu, već u našoj reakciji na njega.

Je li to kao Michaelangelova izjava da on ne oblikuje anđela iz kamena, već samo uklanja iz kamena ono što nije anđeo?
Mabel Katz: Tako je. Kad otpustimo ono što nismo mi, sjećanja u našem podsvjesnom umu, doživljavamo iskustvo onoga tko smo mi, Boga u nama, shvatimo da nismo sami i život se promijeni jer imamo više mira. Više dopuštamo da događaji jednostavno prolaze kroz nas. Ja uvijek kažem da je najgore što možemo učiniti kad imamo problem - misliti i brinuti. To je ovisnost koju imamo. A zapravo trebamo opustiti se, disati i pustiti da se pojavi rješenje. Kao u meditaciji kada puštamo da sve prolazi. U meditaciji ne doživljavamo samo mir, ali možemo se odvojiti od svega toga, ne držimo se za to. Zato kažem da je ho’oponopono moja 24-satna meditacija.

Kako je ho’oponopono promijenio vaš život?
Pomogao mi je da počnem više vjerovati, da budem prisutnija u sadašnjem trenutku, da donosim vrlo nelogične odluke koje su mi promijenile život. Dobila sam hrabrost da vjerujem nepoznatom i donosim nelogične odluke. Život je u tome da izađemo iz zone ugodnosti. Mi želimo da sve dođe k nama pa ćemo onda vjerovati i imati povjerenja. Zapravo je potpuno drugačije, kada pokažete svoje povjerenje i vjeru, svemir će učiniti fantastične stvari za vas. U zadnje vrijeme definiram Boga kao čarobni štapić koji imam u sebi. Ne znam kako radi, ali znam da trebam otpustiti i dopustiti čarobnom štapiću da djeluje. Ne moram odlučivati ni kontrolirati. To je kao da imamo dva radija i uvijek možemo odlučiti koji od njih ćemo slušati. Možemo nastaviti slušati intelekt i priče ili možemo biti ponizniji i zaključiti – Možda i ne znam toliko koliko sam mislila da znam i dopustiti drugom dijelu sebe, koji zna bolje, da preuzme vodstvo.

Kad smo kod čarobnog štapića, što vam se najčarobnije dogodilo zahvaljujući ho'oponoponu?
Mabel Katz: Nakon razvoda odlučila sam otvoriti svoju tvrtku kao računovotkinja, a to je samo po sebi vrlo čudno. Ostala sam sama i trebala mi je sigurnost, a ja sam pokrenula vlastiti posao. I dogodilo se čudo, telefon je počeo zvoniti, klijenti su počeli dolaziti, uvijek sam imala posla i klijenti su mi uvijek uredno plaćali, nije bilo nikakvih problema. Zatim sam primjećivala čuda kada sam zastupala klijente koji su imali problema s porezom pred državom. Čudesna rješenja su se pojavljivala. Čuda su mi se događala, nakon razvoda, i u mom odnosu s djecom koja su odlučila ostati s mojim bivšim suprugom, što se moglo činiti kao tragedija. No, to je ispalo prekrasno za sve nas. Iskusila sam čudo i kada sam se probudila jednog jutra u studenom 2008. i odlučila da više neću raditi na porezima. Čudo se dogodilo i kada je puno mojih zaposlenika otišlo pa sam mislila što ću sada i moj logični um je rekao „bolje ti je da opet radiš na porezima”. No, odlučila sam da se neću brinuti jer Bog zna zašto sam ovdje, što mi je potrebno i kada. A čarobne stvari se događaju i mojim učenicima. Stvar je u tome da otpuštamo i dopuštamo Bogu da rješava stvari za nas.

Čarolija dakle čine, ljubav i povjerenje?
Mabel Katz: Da. U ho'oponoponu dolazimo iz ljubavi. Znamo da imamo programe na kojima moramo raditi, ali iz ljubavi, ne da bismo okrivili intelekt. Naime, intelekt ima slobodu izbora i on odlučuje da otpustimo. A povjerenje je osnova svakog uspješnog poslovanja, obiteljskih odnosa, zajednice. Trebamo početi vjerovati. Ja sam prvo počela vjerovati i prihvaćati sebe. Mislim da je to još bazičnije. Zato uvijek kažem ljudima – Kad počnete vjerovati u sebe i počnete otpuštati, vidjet ćete rezultate.


Je li moguće da ho’oponopono nekim ljudima djeluje, a nekima ne?
Mabel Katz: ho’oponopono funkcionira za svakoga, ali nije za svakoga jer nisu svi voljni preuzeti odgovornost i obvezati se. Za to je potrebno prestati okrivljavati i početi vjerovati da Bog zna bolje od nas. Kada stvari ne idu kako bi htjeli, novac nije došao ili se veza nije popravila ili nešto drugo, mnogi ljudi odustaju, misleći da to ne djeluje. Imaju mnoga očekivanja i žele rezultate odmah. A upravo tada je najpotrebnije nastaviti vjerovati i otpuštati.

Ponavljamo li „hvala” brzo, hoće li se čišćenje, brisanje starih programa u podsvijesti, odvijati brže?
Mabel Katz: Ovdje je riječ o opuštanju i povjerenju. Nisam sigurna da brže ponavljanje brže čisti, ali treba čistiti stalno. To je ključno. Na seminaru mi treniramo naše unutrašnje dijete, podsvjesni um, jer nam je potrebna sva pomoć koju možemo dobiti, a znamo da intelekt neće svaki put odabrati otpustiti. Zato je jako važno da se obvežemo biti primjer svom unutrašnjem djetetu, i onda će ono čistiti za nas. Ono upravlja i našim disanjem, stoga nam je potrebno.

Neki učitelji kažu da je potrebno osjećati zahvalnost dok radimo na sebi. Vi kažete da to nije nužno...
Mabel Katz: Kada u ho’oponoponu kažete „hvala ti” i „volim te”, vi pritišćete tipku za brisanje. To nije ono „hvala ti”, „volim te” koje poznajemo, zato kažem da nije potrebno to osjećati ili misliti. Kada stisnete tipku za brisanje na tipkovnici računala, ne osjećate brisanje, jednostavno brišete. Bogu je potreban samo vaš znak. On kaže „Ok, otpuštaš li ili ne? Dopuštaš li meni da brišem ili ne?” Tako su „hvala ti” i „volim te” zapravo lozinke za Boga da zna kako mi otpuštamo, dajemo mu dopuštenje. Jer mi imamo slobodan izbor.

Osjećaj zahvalnosti također diže vašu vibraciju. Drugačije je od „hvala ti”, „volim te” koje koristimo u ho’oponoponu kao lozinke, ali osjećanje zahvalnosti podiže vibraciju i pomaže da više izbrišete i otpustite jer tada percipirate na drugačiji način. Sve je stvar percepcije. Ako zapnete i ne možete ponavljati „hvala ti” i „volim te”, mislite na stvari na kojima možete biti zahvalni, čak i na one vezane uz taj problem. Jer vaš problem je vaš učitelj, vaša prilika da rastete, učite, postajete bolji. Budite zahvalni osobi s kojom imate problem, što je u vašem životu. Sve je ogledalo, iako mi to ne volimo čuti. Svi ljudi u našem životu pokazuju nam što se nalazi unutar nas.

To je katkad jako teško tako gledati...
Mabel Katz: Znam, ali to je najlakši način jer vam daje kontrolu. Inače mislite – Druga osoba se mora promijeniti. I ja to još uvijek činim. Ali onda se što prije mogu vratim na otpuštanje, ne ostajem u okrivljavanju drugih jer znam da to ne funkcionira. Emocije su vrlo moćne, vrlo toksične, one kontroliraju.

Je li važno vjerovati da ho’oponopono djeluje da bi djelovao?
Mabel Katz: Uvijek kažem ljudima – Kad se počnu pojavljivati rezultati, počet ćete vjerovati. Koliko je važno vjerovati, to je vidljivo i u svijetu znanosti. Na primjer, liječnici kažu da se pacijenti koji vjeruju, lakše iscjeljuju. Vjerovanje je također važno jer nam daje mir. No, kad sam ja počela raditi ho'oponopono, nisam vjerovala. To je bilo poput treniranja novog mišića koji se zove „otpuštam i vjerujem”. I danas, kada imam neke zastrašujuće situacije kao i svaka druga osoba, vraćam se u „otpuštam i vjerujem”. Ne dopuštam tom dijelu sebe da počne misliti, pričati mi priče i konstruirati loše ishode. Naučila sam živjeti u sadašnjosti i volim to. Najvažnije je da živimo u sadašnjosti i tada će se budućnost pobrinuti sama za sebe. Joe Dispenza kaže: „Ako stalno živim u prošlosti, gdje će biti budućnost?” Jedini način je biti u sadašnjosti, otpuštati, vjerovati i dopustiti Bogu da se pobrine za nas. Jedino tako se mogu dogoditi promjene.

Kako možemo znati da ho'oponopono doista funkcionira u našem životu?
Mabel Katz: Po meni tako što ćemo pogledati unatrag svoj život. Kad pogledam svoju praksu, novu karijeru, odnos s djecom, treninge za javno govorenje, sve što se dogodilo. U nekom trenutku ne znate dolazi li nešto iz sjećanja ili iz nadahnuća. Ja sam odlučila više vjerovati onome o čemu sam imala dobar osjećaj nego slušati uvjerenja i mišljenja. Kad se ljudima koji rade ho'oponopono počnu događati dobre stvari, pitaju me – Je li to zbog ove tehnike, a ja im kažem – Ne znam. Ista stvar je kad im se događaju loše stvari. Ne znamo je li to zbog ho'oponopona. Ovo doista djeluje, ali treba otpustiti očekivanja. Mi ne znamo što je ispravno, i tu na scenu dolaze povjerenje i vjerovanje da Bog zna bolje.

Pomaže li ho'oponopono ljudima koji su teško bolesni?
Mabel Katz: Pomaže kod svega. Osoba može biti u miru i ako je teško bolesna. Zapravo, teška bolest dolazi da bi probudila čovjeka, a on na nju može reagirati ili ne. Ako moć preda bolesti, tada ovisi o tome da ozdravi, da bi bio u miru ili sretan. Ili može biti sretan, živjeti normalno i tada bolest ne vlada njime. Vrlo je važno ne raditi ho'oponopono da bi teška bolest nestala, da bismo se iscijelili, već da bismo bili u miru. Tada smo slobodni.

Isto vrijedi i za novčane probleme ili probleme u međuljudskim odnosima?
Mabel Katz: Sasvim sigurno. Kad sam odlučila ne brinuti se zbog novca, nisam se morala boriti oko toga, a novac je uvijek došao kad mi je trebao i to s potpuno neočekivanih mjesta. Trebamo dopustiti sebi da se Bog brine o nama, kao kad smo bili djeca. To smo izugibili i to trebamo vratiti.


Katkad je doista teško vjerovati da će sve biti dobro...
Mabel Katz: Da, to je novi „mišić”, potpuno drugačiji način od onoga što smo činili u mnogim prošlim životima. Potrebno je strpljenje i vježbanje, zato je „otpusti i vjeruj” postao moj alat, moj način. Kada se brinemo, počinjemo privlačiti stvari suprotne od onih koje želimo privući. Ja sam puno naučila iz knjige „Osjećaj strah, ali svejedno to učini” (Feel the fear and do it anyway). Često mislimo da su drugi hrabriji od nas, ali svi imaju svoje strahove. Kad god trebamo učiniti nešto prvi put, izaći iz poznate zone, bojimo se da ćemo se osramotiti... no zašto imamo toliko straha? Treba sagledati koji je to strah i ne predati mu svoju moć, biti iznad njega. Sve su to programi koje promatram na ekranu i odlučujem - hoću li se žaliti, uključiti se u njih, govoriti o njima ili pritisnuti tipku za brisanje.

Kolika je važnost preuzimanja odgovornosti za sebe i za čitav svijet?
Mabel Katz: Možete li zamisliti koje bi se promjene dogodile kad bi svatko preuzeo odgovornost za sebe? Kukanje, okrivljavanje, pokušaji manipulacije, to su sve ovisnosti koje imamo i one neće nestati preko noći. Ali kada shvatite da to činite, pokušajte preuzeti odgovornost za svoj život. Lakše je promijeniti sebe nego svijet, a kada se mi mijenjamo, mijenja se i svijet. Mijenja se ono što stvaramo i privlačimo u život. Sada znamo da mi imamo moć. Zamislite obitelj u kojoj svatko preuzima odgovornost za svoje postupke. Nitko nije loša osoba, to su samo stari programi. Ovdje smo došli da bismo ih se oslobodili i svemir nam daje prilike da to činimo.

Može li ho’oponopono promijeniti svjetsku svijest?
Mabel Katz: Mislim da je ho’oponopono vrlo važan komadić „slagalice”. Mir neće donijeti jedna osoba. Trebamo voljeti i prihvaćati sebe, uvidjeti da svi govorimo o istoj stvari, nazivajući je drugim imenom, poštovati sebe. To možemo vježbati i u grupi. Mislim da će promjena doći od mladih, oni imaju manje programa od nas starijih i više samopouzdanja. Ja volim raditi s djecom i mladima. Ako oni dobiju ovo znanje, alat, neće nas odrasle gledati kao uzore i neće se vrtjeti u krug ni ući u programe. Tada imamo velike šanse vratiti mir svijetu.

Možete li reći nešto o vašem seminaru?
Mabel Katz: Mnogi ljudi se pitaju što im imam reći na seminaru, osim ključne četiri riječi „Hvala ti” i „Volim te”, no tu ima puno informacija jer je to trening za podsvjesni um, ne za intelekt. Tu se nema što razumjeti. Mi downloadamo program za podsvjesni um i tada se događa čišćenje koje je umu teško shvatljivo. Svrha je da postanemo svjesniji.

Kakav je vaš dojam o ljudima u Hrvatskoj koji dolaze na vaše seminare?
Mabel Katz: U Hrvatskoj ljudi jako lijepo reagiraju, vrlo su otvoreni i predani. Ovo je jedna od zemalja u kojoj ima najviše ljudi koji iznova dolaze na moje seminare, to su oni koji su doista shvatili. Čak i ako govorim isto, oni će to shvatiti na sve dublji način.

Možete li nam reći još o kojem alatu koji koristite?
Mabel Katz: Na mojoj web stranici ima dio za besplatne videopozive u kojem pojašnjavam osnove ho’oponopono tehnike i dajem primjer čaše vode. Ta čaša vode za mene je najčarobniji alat koji nam pomaže da čistimo 24 sata dnevno, posebno u teškim razdobljima. U nju odlaze problemi a mi mijenjamo vodu da bismo bili u miru. A kada smo u miru, tada se iscjeljujemo.

Biste li još nešto željeli reći čitateljima portala Sensa?
Htjela bih reći da sam ja ambasadorica mira, vodim mirovnu kampanju Peace Begins With Me (Mir počinje sa mnom), Peace Within is World Peace (Mir iznutra je mir u svijetu). Uvjerena sam da je ho’oponopono vrlo važan komadić „slagalice” za svjetski mir. Riječ je o stopostotnoj odgovornosti i tome da ljubav bude temelj. Bila sam u Indiji na mirovnoj konferenciji na kojoj je bilo mnogo mladih, bilo je mnogo panela i individualnih prezentacija. U panelu netko mi je postavio pitanje – Kada biste trebali reći u tri riječi vašu poruku mladima, što biste rekli? Odgovorila sam – Budite ono što jeste, vjerujte u sebe i volite sebe. To može stvoriti potpuno novi svijet.

Web-stranica mirovne kampanje Mabel Katz:
www.peacewithinisworldpeace.com