1. Prisjećanje

Razumijevanje kako mozak stvara sjećanja od ključne je važnosti za poboljšanje pamćenja. Informacije primljene putem osjetila kodirane su kroz kratkotrajnu memoriju – vizualno, auditivno i semantički – i pohranjene u različitim dijelovima mozga s radnom memorijom. Kroz dugotrajan proces prisjećanja, mozak rekonstruira sjećanje iz pohranjenih informacija, što znači da što češće posežete u sjećanje, to je vjerojatnije da će se ono mijenjati (suprotno tome su „banalna” sjećanja koja rijetko ponovno posjećjujemo, kao što je jutarnje tuširanje, jučerašnju vožnju u autobusu i slično.)

Čin prisjećanja je vježba koja poboljšava memoriju. Ono što primijetite u određenom sjećanju, kada ga prizovete, također utječe na njegovu sposobnost da ga se prizove. Kada postajete svjesni što vam vuče pažnju na određena sjećanja i odabirete se usmjeriti na različita gledišta, potiče mozak na stvaranje novih asocijacija, jača neuronsku mrežu i stavlja sjećanje u kontekst. Pisanje dnevnika je vjerojatno najbolji način za poboljšanje pamćenja kroz prisjećanje.

Naša sjećanja blijede u starosti jer, kako prestajemo učiti nove stvari, mozak postaje manje učinkovit u kodiranju. Učenje i socijaliziranje pobuđuju različite dijelove mozga za – jezik, opažanje, rješavanje problema, motoričke funkcije – istovremeno, i nesumnjivo su temelji jasne, oštre memorije.

2. Smanjenje stresa

Stres ima značajan štetan učinak na pamćenje. Ako je bilo koja snažna emocija prisutna tijekom nekog događaja, neuroni aktivni tijekom tog događaja stvaraju među sobom snažne poveznice. Kada se prisjećamo tog događaja, neuroni lakše i brže stvaraju iste poveznice (što može biti kobno za one koji pate od simptoma PTSP ili se odvikavaju od droga.) Ta sjećanja često su iskrivljena ili izrazito fokusirana na detalje, umjesto na širi kontekst – koji je još jedan način na koji samosvijest stvara zdrava sjećanja.

Dovoljno spavajte! Neuroznanstvena istraživanja pokazala su obrasce aktivnosti mozga u snu, koji odražavaju sadržaje i zadatke koje je osoba doživljavala prethodni dan, što znači da se sjećanja mogu učvrstiti kroz takav „pokus”. Zajedno s noćnim prisjećanjem prethodnog dana, ili pisanjem dnevnika, san može biti vrlo moćan alat za osnaživanje memorije.

Meditacija također povećava kontrolu nad raspodjelom moždanih resursa, jer poboljšava pažnju i disciplinu. Promjene su potencijalno dugotrajne, jer meditacija ima sposobnost jačanja neuronskih krugova, kako se poboljšavaju procesi selektivne pažnje.

Sviranje također poboljšava različite aspekte memorije putem apstraknih poveznica u mozgu između dijelova za procesuiranje akustičnih, semantičkih i jezičnih podražaja. Istraživanje je pokazalo da djeca koja jednu godinu pohađaju muzičku školu imaju bolje verbalno sjećanje, dok kod djece koja prekinu muzičku obuku, nema tog poboljšanja.

3. Prehrana i vježanje

Dokazano je da vježbanje poboljšava kognitivne sposobnosti kodiranja i prisjećanja informacija, te regulira hipokampalnu neurogenezu koja poboljšava opstanak novih neurona i pomaže u stvaranju novih sjećanja. Psihološka aktivnost također poboljšava protok krvi u mozgu i opskrbu kisikom te, zajedno s pravilnom prehranom, održava mozak zdravim.

Postoji puno vrsta „hrane za mozak”, no samo neke vrste voća i povrća imaju direktno djelovanje na sposobnosti i održavanje procesa memorije – flavonoidi. Flavonoidi su fitokemikalije koje se nalaze u hrani biljnog porijekla i cijenjene su zbog antioksidativnih svojstava, a nalazimo ih u – luku, poriluku, brokuli, peršinu, celeru, soji, citrusnom voću, bobičastom voću, rajčici, zelenim čajevima, crnom vinu i kakau. Glukoza također igra važnu ulogu u poboljšanju memorije jer može putovati iz krvi do mozga te tako osigurati energiju i jačati neuralni metabolizam.

Višak unesenih masnoća i kalorija štetno djeluje na funkciju pamćenja. Zasićene masnoće i kolesterol posebno su visokorizične za pojavu Alzheimerove bolesti, kao i drugih bolesti povezanih s tim vrstama hrane.

Izvor: www.lifehack.org