Povjerenje je nešto što dajemo drugima. Ukazati nekom povjerenje znači otvoriti srce, ponuditi ga punog nade i očekivanja, pokazati ga onakvim kakvo jest. Otvoriti srce znači izložiti ga opasnosti da bude povrijeđeno. Zato je provjerenje čin hrabrosti i spremnosti na rizik da nešto izgubimo, razočaramo se, doživimo emotivnu bol. Povjerenje zahtijeva da nekom drugom prepustimo kontrolu.

Nije to nimalo lako, posebno kad nam um nabraja sve povrede iz prošlosti, a naše nam nesvjesno, poput klipova, pod noge baca strahove i negativna uvjerenja. Povjerenje imamo u svog ljubavnog partnera, u svoje dijete, katkada u nekog nepoznatog! Povjerenje ponekad moramo imati i u vlastite sposobnosti, vođeni glasom intuicije, posebno kad nas naš um sputava svojom hladnom analizom.

Povjerenje je kamen temeljac svake duboke ljubavne veze, svakog pravog prijateljstva, jer se bez povjerenja ne mogu razvijati. Na nama je da odlučimo hoćemo li riskirati otvorivši svoje srce u činu povjerenja ili ćemo ostati sami, depresivni, u zatvoru svojih strahova. Povjerenje je hrabar čin davanja u kojem nadilazimo sve svoje strahove i sumnje, a zauzvrat dobivamo osjećaj povezanosti s drugom osobom ili s grupom ljudi, povezanost s nevidljivim silama svemira.

Imati povjerenje u život znači intuitivno slijediti tokove života koji nas vode onamo kamo trebamo ići da bismo se razvijali, učili i napredovali prema punoći života.