Shefali Tsabary, dječja psihologinja i klinička psihologinja s privatnom praksom u New Yorku, bavi se uglavnom svjesnim roditeljstvom i održava stručne govore širom svijeta, a gostovala je i u emisiji Oprah Winfrey. Napisala je nekoliko bestselera: Svjesni roditelj (The Conscious Parent), Izvan kontrole (Out of Control) te Osviještena obitelj (The Awakened Family).

U ovom videu Shefali govori o tome koji je najbolji savjet koji može dati roditeljima.
Nitko nikoga zapravo ne voli istinski. Svi vole uvjetovano. Većina ljubavi temelji se na kontroli i strahu. Uvijek se radi o nama samima i našim popisima. Mi vjerujemo da, ako ne pratimo taj popis, da smo manje vrijedni”.

A kad to činimo s djetetom koje dođe na ovaj svijet živahnog duha, sa željama da shvati život a mi uništimo tu njegovu šansu popisom koji govori što mi mislimo da je uspjeh, neuspjeh, ljepota, postignuće. I kažemo djetetu – Slijedi moj način ili si u mojim očima izgnanik. To postavljanje pravila kakvo bi dijete trebalo biti zamagljuje njegove sposobnosti da se razvija na svoj način.

Dr. Shefali Tsabari: Kako roditeljski strahovi ograničavaju djecu?

Većina roditelja ne prihvaća djecu onakvima kakva ona jesu, jer nisu dovoljno dobra ili uspješna. Zatim pokažem roditeljima da je razlog zbog kojeg to čine činjenica da oni sami nisu sebe prihvatili takvima kakvi jesu. Tu je glavna misao: „Moje dijete nije ono što sam mislio da će biti”, bilo da je to uspješan nogometaš, fantastičan pijanist ili poslušan, mali sluga.

Mnogim roditeljima koji su odgajani da moraju postizati velike uspjehe vrlo je teško shvatiti da njihova pokretačka snaga nije nužno organska, već proizlazi iz osjećaja nedovoljnosti, straha, nedostatka. Oni su samo naučili to kompenzirati i nikada se u potpunosti nisu iscijelili od susreta sa svojom „običnošću”.

Kada roditeljima kažem da je to ono što ih pokreće, a oni onda dođu u dodir sa svojim djetetom, koje se osjeća običnim i ne dovoljno dobrim u toj svojoj „običnosti”, tada dožive spoznaju. Potom ih potaknem da sagledaju kako se to odražava na njihovo dijete.

Ne činite to svom djetetu. Vaše dijete je dobro i cjelovito u svojoj „običnosti”. Djetetu nije potrebno više da bi osjećalo više sebe. Ono nije rođeno s egoističnom željom da osvoji titulu ili oznaku ili bogatstvo da bi osjećalo sebe. Djeca osjećaju sebe onakvima kakva jesu. Ona su najjednostavniji pristup cjelovitosti. A mi im to oduzimamo.

Istinski voljeti nekoga znači istinski voljeti ono što ta osoba jest, bez nas u toj slici. Ta vas osoba ne treba voljeti, ne treba se slagati s vama, ne treba vas slijediti. Pokušajte sada voljeti dijete takvo kakvo jest.