Kenan Crnkić: Koliko danas vrijedi diploma?

Pitanje mog studenta posebno je aktualno u današnje vrijeme hiperprodukcije diploma i titula na raznim edukacijskim ustanovama, od kojih su neke, u najmanju ruku, upitne reputacije i kvalitete akademskog znanja koje pružaju studentima.

Poznajem ljude koji imaju više desetina diploma iz engleskog jezika, a nisu u stanju na istom reći ni „dobar dan“, a kamoli se smisleno sporazumjeti. I kako će im sve te diplome koje im vise na zidu pomoći ako im sutra u nekoj stranoj zemlji možda i život bude ovisio od toga da na tom istom jeziku zatraže pomoć? Tu se postavlja vječno pitanje: Što je važnije, forma ili sadržaj?

Podsjetilo me to na jednu anegdotu iz moje rane mladosti. Kao tinejdžer sam trenirao karate i sanjao sam o danu kad ću imati crni pojas, što mi je na trenutke djelovalo nedostižno. A onda sam, dok sam živio u Njemačkoj, u jednoj prodavaonici sportske opreme našao različite crne pojaseve po cijenama koje su bile i više nego prihvatljive.

Crni pojas

Bilo je to nevjerojatno iskustvo! Iako sam više puta pitao prodavače želeći biti siguran da je to tako, na kraju sam dobivao uvijek isti odgovor – nije mi trebao nikakav certifikat ili odobrenje, mogao sam ga jednostavno kupiti. I kad pogledate na prvu, zaista u vremenu u kojemu živimo možete kupiti gotovo sve. Međutim, što znači kupljeni crni pojas bez stvarne vrijednosti koju on sa sobom donosi?

Apsolutno ništa, osim činjenice da će vas netko ozbiljno namlatiti, a vi nećete imati vještinu da adekvatno uzvratite.

Ne znam jesam li ovime dao i odgovor na pitanje mog studenta s početka kolumne. Dobivanje diplome ili bilo koje počasti bez realne podloge, odnosno utemeljenja u stvarnoj vrijednosti, bez obzira na to što možda zvuči i patetično, nema nikakvog značenja i prije ili poslije vrati se kao bumerang. Crni pojas sam po sebi ne znači ništa ako ga ne prate konkretna znanja i praktične vještine.

Prema zaslugama

Upravo iz tog razloga misija moje Akademije je pružanje „funkcionalnih“ znanja, dakle onog znanja koje znamo primijeniti i koje je kao takvo tržištu potrebno bez obzira na to gdje se to tržište nalazi. Boraveći na Harvardu, na specijalističkim studijama, sobu sam dijelio s članom čuvene židovske obitelji koja već stoljećima u svojoj zemlji slovi kao simbol ultimativnog bogatstva.

Posve sam slučajno saznao da, osim što je, kao i ja, doktor znanosti, ima i završen zanat – i to ni manje ni više nego za pekara i zlatara! Objasnio mi je kako tradicija njegove obitelji nalaže da svi završe najprestižnije svjetske fakultete, govore najmanje pet stranih jezika, putuju i upoznaju druge i drugačije te da imaju završen zanat jer su ih ratovi i progoni, o kojima svjedoči povijest, naučili da jedinu sigurnost u općoj nesigurnosti može dati samo fleksibilnost i posjedovanje što većeg broja opcija.

Zato danas kad čujete da je netko „kupio“ diplomu, a još brka padeže kad govori ili je možda „kupio“ radno mjesto, a ne zna ništa o poslovima koje treba obavljati, sjetite se ove priče o crnome pojasu.

Sve što dolazi lako ne traje dugo

Možda ga je kupio, zavezao i hoda s njime po gradu, ali prije ili poslije naići će „netko“ – globalizacija, privatizacija, gubitak političke ili druge zasluge zbog koje je inicijalno i došao na tu poziciju ili odgovornost za poziciju koju obnaša od koje ga neće zaštititi to što nije znao – koji će ga za sva vremena i na bolan način naučiti da jedini način da nosiš crni pojas jest da ga zaista i zaslužiš.

I da budeš svjestan koliko je, jednom kad ga s pravom dobiješ, važno kontinuirano se usavršavati i trenirati kako bi ga zauvijek bio dostojan. Tada nikome nećeš ni morati reći da to jesi, sigurno će to veoma brzo i ljudi oko tebe sami zaključiti. Sve što dolazi lako ne traje dugo, a sve što traje nikad ne dolazi lako.