Koliko vam je važan vaš život?

Što nam oblikuje život?

Psiholog koji je promijenio mišljenje kad je dobio sina

Stavovi oblikuju naše raspoloženje, utječu na odabir ljudi s kojima se družimo i odluke koje donosimo. U najopćenitijem smislu, možemo ih shvatiti kao neku vrstu mentalno-emotivnih pregrada koje usmjeravaju tijek našeg života. Kad vodimo računa o tim pregradama, ako ih propitujemo i svjesno odabiremo, onda znamo što se u nama događa i više smo u mogućnosti upravljati svojim životom.

Naši stavovi ne oblikuju samo naš život, nego i život drugih. Uzmimo primjer američkog psihologa Abrahama Maslowa koji je u početku svoje karijere bio velik pobornik biheviorizma, pravca u psihologiji koji je usmjeren isključivo na ponašanje, a bio je aktualan početkom dvadesetog stoljeća. Biheviorizam nas uči da nije važan unutarnji svijet čovjeka, nego jedino ono što je objektivno mjerljivo, a to je ponašanje.

O svom stavu o biheviorizmu Maslow je izjavio: „Prvorođeno dijete me promijenilo kao psihologa. Biheviorizam kojim sam prije bio oduševljen odjednom mi je počeo izgledati glupo. Kad sam postao otac, moj se život potpuno promijenio.“

Važnost preispitivanja stavova

Sagledavši i promijenivši svoj stav o biheviorizmu, Maslow je napravio puno za čovječanstvo. Da je ostao rigidan u svom prvotnome stavu o ispravnosti biheviorizma, ne samo da bi vjerojatno bio loš otac, jer bi zanemarivao unutarnji, nevidljivi, nemjerljivi svijet svog djeteta, nego bi se njegova karijera razvijala u sasvim drugačijem pravcu od onoga u kojem se razvila.

Odbacivši biheviorizam, Abraham Maslow je odustao od puta koji su utrli drugi te je krenuo vlastitim putom i postao začetnik sasvim novog pravca u psihologiji – humanističke psihologije koja je postala temelj za mnoge suvremene psihoterapijske pravce.

Zamislimo li stavove kao svojevrsne pregrade, možemo reći da rigidni stavovi naš život ukalupljuju i čine ga statičnim, a fleksibilni stavovi daju nam osjećaj stabilnosti i smjera. Osim toga, fleksibilni stavovi omogućuju promjenu i učenje, obogaćuju svjetonazor. Međutim, fleksibilnost nije jedino što je važno kad je riječ o stavovima jer stavovi nekih ljudi mogu biti pretjerano fleksibilni, odnosno, nestabilni, suviše podložni utjecajima drugih, bez nekog naročitog smjera.

Kao odrasli, biramo i oblikujemo sami

Ono što stav čini stabilnim, a ipak fleksibilnim njegova je emotivna komponenta. Ako nam je neki stav važan, kad ga osjećamo, nećemo ga tako lako promijeniti. Zamijenit ćemo ga samo nekim boljim stavom, onim koji nam donosi bolji osjećaj, baš kao što je Maslowu bolji osjećaj stvorio stav da je biheviorizam glup te je njime zamijenio prijašnji stav da je biheviorizam jako dobar.

Kao djeca, tinejdžeri i adolescenti stavove usvajamo i kopiramo, a kao odrasli ljudi svoje stavove možemo birati i oblikovati sami. Jedan od stavova koji izrazito utječe na svaki aspekt života je stav o važnosti vlastitog života. Važnost – riječ koja će u različitim ljudima pobuditi različite osjećaje i asocijacije,  a kod mnogih će izazvati i neku vrstu nelagode ili odbijanja. Važnost vlastitog života – što to uopće znači? Mi ljudi smo tako maleni pod zvijezdama i, na kraju krajeva, svi ćemo umrijeti.

Zaključak: nevažni smo. Osim toga, u svijetu u kojem velika većina roditelja nema vremena, a ni sposobnosti posvetiti se svojoj djeci tako da djeca osjete kako su njihovi životi važni, odmalena se navikavamo na to da naši osjećaji i misli, naši dječji unutarnji svjetovi nisu naročito važni. I to je ono što utječe na način kako se poslije ponašamo i prema sebi – kao da nismo toliko važni. Kao da nam naš vlastiti život nije toliko važan, kao da nemamo pravo na to.

Potreba za važnošću

Opet, s druge strane, potreba za važnošću duboko je usađena u čovjeku. Želimo biti važni svojim voljenima, želimo u životu raditi nešto što nam je važno jer nam to daje osjećaj smisla i vrijednosti. Kad se osjećamo nevažnima, možemo se ili povući iz sudjelovanja u društvu i ne pokušati dati svoj doprinos ili se možemo nametati, ističući svoju važnost, hvaleći se, privlačeći pažnju.

Stav Moj život mi je važan možemo odabrati, možemo ga oblikovati, i to samo zato što nam taj stav pomaže da živimo kvalitetnije i budemo uključeniji u život.

Mnogi ljudi važnost i dragocjenost vlastitog života otkriju tek kad se suoče s gubitkom nekog bliskog ili kad se razbole od neke po život opasne bolesti. Blizina smrti, kao u nekom obrnutom zrcalu, intenzivira osjećaj života, podsjeća nas da smo sada tu, ali da jednom nećemo biti. Samim time, to bivanje sada i ovdje postaje važnije, postaje dragocjeno i čini nas prisutnijima, uživljenijima u vlastito životno vrijeme, u tijek života.

Moj život mi je važan

Kad izgovorite rečenicu: „Moj život mi je važan“, kako se osjećate, što vam prvo pada na pamet? Pomisao ili osjećaj da to nije istina? Možda pritom osjećate tugu jer ste svoj život podredili drugima, poslu, utrci za novcem ili nečem trećem, pa je to nešto uvijek važnije od vas, od života samog? Ako si date pravo da vam vaš život bude uistinu važan, što biste promijenili? Kako to utječe na vaše razmišljanje o budućnosti?

Stav Moj život mi je važan neka je vrsta goriva. Istražite li kako se osjećate u vezi s tim stavom, možete osvijestiti što vam odmaže da svom životu date važnost koju on, zbog same svoje jedinstvenosti, zaslužuje. To ne znači da ćete živote svojih bližnjih tretirati s manje važnosti ili da ćete postati umišljeni. Naprotiv, to će druge oko vas obogatiti vašom prisutnošću. Osim toga, učinit će vas manje umišljenima jer umišljenost se javlja kad treba prikriti i na neki način nadoknaditi osjećaj nevažnosti.

Što vam je vaš vlastiti život važniji, to će vaš doživljaj života biti bolji, puniji, istinitiji. Stoga, usvajanje stava Moj život mi je važan puno znači. S njime tijek života dobiva veću vrijednost.