Suočavanje s dijagnozom

Kad sam se u dobi od 37 godina suočila s dijagnozom karcinoma dojke, prva pomisao mi je bila da je to kraj mog života. Ideja da bi se tadašnja drama mogla pretvoriti u današnju čaroliju djelovala je nestvarno i nemoguće. Suočena s izazovima dijagnoze, liječenja, straha za djecu (3 i 12 godina), razvodom braka, financijskim poteškoćama, nezadovoljstvom na poslu i nemogućnošću viđenja vedrije perspektive, ponekad mi se činilo da bi možda, koliko god to zvučalo strašno, smrt bila jednostavnije rješenje.

Stanje očaja trajalo je do trenutka dok se nisam, suočena sa strahom od smrti, suočila duboko sama sa sobom i donijela odluku da doista i istinski želim živjeti sretno, kvalitetno i ispunjeno ‒ koliko god dugo živjela.

U tom sam trenutku duboke životne transformacije spoznala da ništa nije vrednije od vlastitog života i obećala sam si da nikad više sebi neću dopustiti, a još manje drugima, da se udaljim od sebe, svojih emocija, želja i potreba. Obećala sam si da ću krenuti hrabro otkrivati tko je to doista Bojana. Osjećala sam da je to formula koja se krije iza zdravog, ispunjenog i sretnog života.

Danas, 12 godina poslije, živim čarobno...

Imam sve ono meni vrijedno i važno, ono što se novcem ne može kupiti. U sretnom sam drugom braku s čovjekom kojeg osjećam svojom srodnom dušom. Zavoljeli smo se u trenutku dok sam bila samohrana majka dvoje djece koja se liječila od karcinoma dojke, opterećena stambenim kreditom i nezadovoljna poslom koji radi.

Uz njega sam spoznala kako je ljubav sigurna i da samo kad duboko voliš i prihvaćaš sebe, možeš u život privući partnera koji te voli i prihvaća barem jednako toliko.

U vrijeme liječenja shvatila sam da čovjek nije otok i kako nam je svima ponekad potrebna pomoć i podrška, posebno psihološka. U želji da je omogućim bolesnim ženama, s Vesnom Andrijević Matovac i dr. Almenkom Balenović, pokrenula sam centar za besplatnu psihološku pomoć „Sve za nju“. Tada sam shvatila da čovjek uvijek može učiniti nešto za druge, čak i onda kad je sam suočen s velikim poteškoćama i izazovima.

Terapeut za srce i dušu, životni trener i motivator

Duboko vjerujući kako mi je novi život dan na dar, odlučila sam ga živjeti tako da budem ispunjena, u miru sama sa sobom i sretna, dajući drugima najbolje od sebe.

Dala sam otkaz na odlično plaćenom radnome mjestu koje me nije ispunjavalo i usudila se početi raditi kao terapeut za srce i dušu, životni trener i motivator. Iako je djelovalo suludo i pomalo zastrašujuće promijeniti zanimanje, otisnuti se u samostalan i nesiguran posao, ja sam slijedila svoje srce.

Danas iza sebe imam na You Tubeu kanal Bojana Svalina s više od dva milijuna pregleda, pregršt održanih radionica i knjigu Put prema sebi, koja je svojevrstan priručnik kako da ozdravimo i/ili budemo stalno zdravi, ispunjeni i sretni. Radim ono što beskrajno volim i ono što sam otkrila da je moja svrha. I sve to samo zato što sam se usudila slušati srce, a ne svoje i tuđe strahove.

Dijete u 45. nakon raka dojke

U 45. godini, nakon konvencionalnog i agresivnog liječenja karcinoma, vođena silnom vjerom da je to moguće, ostala sam trudna prirodnim putem, imala predivnu trudnoću i rodila zdravu djevojčicu koja danas ima gotovo pet godina. Zovemo je našim čudom, a zapravo nije čudo, nego proizvod duboke ljubavi i vjere da je moguće sve što istinski vjerujemo da je moguće.

Sve to danas živim samo zato što sam odlučila sretno, kvalitetno i ispunjeno živjeti svaki dan.

Odlučila sam nikad više ne dopustiti sebi, a još manje drugima, da sebi okrenem leđa. Odlučila sam od sebe drugima dati najviše i najbolje što mogu, pritom poštujući sebe i svoje granice. Odlučila sam u trenutku smrti biti sretna što sam živjela onako kako sam ja odabrala živjeti, a ne žaliti za svim onim što sam mogla i željela učiniti, a nisam se usudila.

Volim i prihvaćam sebe onako kako me Bog voli i prihvaća

I najvažnije, usudila sam se povjerovati da je Bog moj prijatelj koji me nikad neće ostaviti i osuditi, koji je uvijek tu za mene i u meni. Duboko vjerujem da sam duša u kojoj je Božja ljubav, dobrota i svjetlo, te da svi drugi ljudi imaju isto takve duše. Također, vjerujem kako sve duše pomažu jedna drugoj i da sve što mi se u životu događa služi mojoj duhovnoj evoluciji i razvoju, a ne tome da me se kazni, muči ili osudi.

Iz te perspektive, ne bavim se onime što mi je netko učinio ili što sam ja učinila nekome, nego kako se ja s tim osjećam i što u sebi trebam prihvatiti i integrirati kako više ne bih nesvjesno u svoj život prizivala takve situacije, ljude i okolnosti.

Ukratko, volim i prihvaćam sebe u svakom trenutku, kao što me i Bog voli i prihvaća. Kročeći putem prema sebi, spoznala sam odgovor na pitanje: Tko je to Bojana? Moja misija i drugima pomaže da otkriju svoj odgovor jer jedino odgovor na to pitanje daje istinsku lakoću i smisao življenja.

Pročitajte i:

Rak dojke naučio me da se brinem za sebe