Ona mi je bila put
Cijeli sam život nešto tražila – smisao, unutarnji mir, svrhu...Ta me je potraga jednog dana dovela do Byron Katie i njezinih jasnih, svjetlucavih plavih očiju. Byron se kretala i pričala poput kakve tekuće energije i, gledajući je, pomislila sam da se i ja mogu jednog dana osloboditi patnje. Ona mi je bila put. Poput majstora karatea, vješto je vodila ljude i munjevito, u nekoliko poteza, njihova patnja bila bi kao magijom odnesena.
Zapravo, Byron uglavnom nije radila ništa drugo nego ljudima postavljala prava pitanja i, dok je sjedila ispred njih kao oličenje života bez problema, ljude je oslobađala njihova vlastita istina. A tko je Byron Katie i kako je postala jedan od velikana današnje duhovne scene, uz rame s Eckhartom Tolleom, koji je za nju rekao da je pravi blagoslov za naš planet?
Tko je Byron Katie?
Dugi niz godina Katie je bila jako depresivna i gotovo cijelo desetljeće zapadala je sve dublje u bijes, samoprijezir, misli o samoubojstvu, u razne vrste ovisnosti. Na kraju je završila u ustanovi za liječenje od ovisnosti, gdje je, kako kaže, spavala na podu jer je vjerovala da nije bila vrijedna kreveta. Onda se jednog jutra, 1986. godine, probudila i pogled joj je pao na žohara koji je milio po njezinoj nozi.
U tom trenutku dogodio se radikalan preokret u njezinom životu: „Prvi put u životu gledala sam bez ideja, bez misli ili unutrašnje priče. Sav moj bijes, sve misli koje su me mučile, cijeli moj svijet, cijeli svijet je nestao. Tu nije bilo mene. Kao da se nešto drugo probudilo, otvorilo svoje oči. Gledalo je kroz oči Katie i bilo je svježe, sjajno, novo. Nikad toga prije nije bilo. Sve je bilo neprepoznatljivo. To je bilo tako veličanstveno!“
Otkrila je uzrok svoje patnje
Byron kaže da je u tom trenutku jasno vidjela kako uzrok njezine patnje nikad nije bio svijet oko nje, nego njezine misli i uvjerenja o svijetu: „Otkrila sam da patim kad vjerujem u svoje misli, a ne patim kad ne vjerujem u njih. Spoznala sam radost u sebi koja od tada nikad nije nestala, ni u jednom trenutku. Ta je radost u svima, uvijek.“
Brzo se pročulo za ovu „prosvijetljenu damu“ i, privučeni njezinom energijom, ljudi su joj počeli spontano prilaziti i pitati je kako da i sami dostignu taj mir i život bez patnje. Ona je jasno vidjela da njihovu patnju uzrokuje vjerovanje u misli, no reći to ljudima nije imalo učinka, pa im je jednostavno počela postavljati pitanja kako bi sami uvidjeli istinu i i tako je nastala tehnika The Work (rad).
Što je 'rad'?
Za ovaj jednostavan i moćan proces ne treba vam ništa više osim olovke, papira i otvorenoga uma. Jednom kad naučite koristiti ovu tehniku – postat ćete svoj vlastiti duhovni vođa jer su svi odgovori u vama. Radom se možemo baviti svi, no pritom trebamo biti iskreni i imati hrabrosti suočiti se s onim dijelovima sebe koje možda radije ne bismo vidjeli. Na službenoj stranici www.thework.com možete besplatno preuzeti radni list na hrvatskome jeziku koji se koristi u ovu svrhu.
U prvom koraku trebate identificirati neku stresnu situaciju koja se dogodila jednom ili vam se ponavlja s vremena na vrijeme i na kojoj želite raditi. Vrlo je važno da se usidrite u jednom trenutku i ne dopustite umu da odluta u prošlost ili budućnost.
Evo nekoliko primjera takvih situacija: tijekom popodneva, vraćajući se s posla, vidite da vaš suprug nije iznio smeće kako je obećao; poslali ste kolegici poruku da se nađete na kavi i ona vam ništa ne odgovara već dva dana... Naravno, možete odabrati i neku težu problematiku. Trenutak kojim ćete se baviti upravo je onaj u kojemu se javljaju stresne misli u vezi s nekom situacijom.
Četiri moćna pitanja
Potom, koristeći jednostavne i kratke rečenice, popunite radni list, gdje ćete zapisati sve misli koje su vas opterećivale u određenoj situaciji. Nakon toga, svaku od napisanih izjava na radnome listu preispitajte pomoću ova četiri pitanja:
1. Je li to istina? (da ili ne; ako je odgovor negativan, prijeđite na treće pitanje)
2. Možete li nedvojbeno znati da je to istina? (da ili ne)
3. Što se dogodi, kako reagirate kad vjerujete u tu misao?
4. Tko biste bili bez te misli?
Byron Katie kaže da često godinama vjerujemo u svoje misli, katkada i cijeli život, a da se nikad ne upitamo jesu li one doista istinite? Svrha ovog, prvog koraka jest da konačno zastanemo, postavimo si upravo to pitanje i poslušamo svoje odgovore.
Također, što dulje budete primjenjivali tehniku rad, sve više ćete uviđati kako je stvarnost u njenoj biti nemoguće spoznati. I moj odgovor na drugo pitanje gotovo je uvijek negativan. Mogu li, na primjer, nedvojbeno znati što se treba ili ne treba događati? Mogu li nedvojbeno znati što je najbolje za mene ili za druge? Mogu li nedvojbeno znati da je nešto loše ili dobro?
Misli su uzrok patnje, a ne stvarnost
Već u prvom dijelu preispitivanja uviđamo da su misli uzrok naše patnje, a ne sama stvarnost onakva kakva jest. Kad stignu do četvrtog pitanja i kad pogledaju na svijet bez svojih misli, većina ljudi osjeti olakšanje. Onima koji su novi u ovoj metodi često je teško sagledati svijet bez vlastitih uvjerenja.
Stoga ponekad koristim i trikove: pitam ih da otvore oči u toj nekoj stresnoj situaciji koju preispitujemo i pogledaju na nju kao novorođenče, bez prošlosti i budućnosti. To često u njima stvori prostor da ugledaju taj jasni svijet oslobođen patnje.
Izokrenite misli
U drugom dijelu rada izokrećemo svoje izjave s radnoga lista. Na primjer, ako je originalna misao bila: Ona me treba poštovati, izokrenut ćemo je u suprotnost: Ona me ne treba poštovati, zatim u suprotnost prema drugoj izjavi: Ja trebam nju poštovati, i u suprotnost prema sebi: Ja trebam poštovati sebe.
Misli izokrećemo na ovaj način da bismo proširili svoj um za sagledavanje šire realnosti. Kad vjerujemo u jednu ograničenu misao kakva je, recimo: Ona me treba poštovati, naš je um zatvoren i ne može sagledati situaciju iz više perspektiva:
Možda zapravo nije problem što me netko ne poštuje, možda je problem u tome što ja ne poštujem sebe (pa to tražim od drugih) ili u tome što ja ne poštujem tu drugu osobu (pa se osjećam nelagodno) ili Možda me zapravo ta osoba i poštuje, ali mi to nikad nije glasno rekla i, na kraju, možda ja to ne mogu vidjeti sve dok vjerujem u ovu misao.
Vrsta meditacije
Za svaku od izokrenutih izjava potrebno je pronaći barem tri iskrena, autentična primjera kako bi to moglo biti istina ili čak istinitije od naše izvorne misli. Kad prakticiramo rad, potrebno je sebi dati dovoljno vremena kako bi dublji odgovori izronili na površinu. Ništa se ne radi napamet i iz onog brzog, automatskog uma. Rad je vrsta meditacije, kako kaže Byron.
On je i za mene iskustvo doživljavanja drugačije realnosti. Dakle, ništa ne pogađam, nego svjedočim u sebi i oko sebe – taj svijet bez misli, svijet u kojem ima mjesta i za ove izokrenute misli jer se moj um proširio i spoznao neku svoju slijepu točku.
Poput plivanja
Savjeti koje drugima dajemo tu su za nas, da ih čujemo. Ironično, nekad ljudi koji prakticiraju rad spoznaju da im je i samima teško prihvatiti smjernice koje daju drugima, na primjer: On treba biti nježan, da mi priđe i zagrli me, da bude otvoren – ali ja to ne mogu učiniti, meni je to teško i čekam njega da napravi prvi korak. Uvidjeti ovo već je samo po sebi korisno: prestanemo očekivati od drugih ono što ni sami ne možemo živjeti.
Rad je poput plivanja, u početku ćete možda dobivati malo „pliće“ odgovore, ali što ga dulje budete prakticirali i dublje ponirali u sebe, sve više ćete otkrivati prave bisere. Tu vas čeka svijet koji je sasvim ljubazan, baš onakav kakav i jest, i što je najbitnije – tu vas čeka ono vaše esencijalno „ja“ – cjelovito, u miru i ispunjeno ljubavlju.
Više o metodi rad možete saznati na Facebook stranici Rad Byron Katie, kao i na www.stvarnostjeljubazna.com