Zašto sreća nije najvažnija u životu

Radeći u jednoj bolnici kao „filozofski savjetnik za duhovna pitanja“, Schmid je ustvrdio da nas potraga za srećom u velikoj mjeri može uznemiriti. U procesu promišljanja o sreći i ostvarivanja iste zapravo je najvažnije značenje koje joj sami pridajemo. Značenje je ono što sreću razlikuje u različitim razdob­ljima i kulturama, pa tako i ne postoji službena i jedinstvena definicija sreće.

Četiri kategorije sreće:

1. Neočekivana sreća

Pokušavajući nam približiti i donekle razjasniti ideju sreće, Schmid sreću svrstava u četiri osnovne kategorije, navodeći neočekivanu sreću, sreću zadovoljstva, sreću cjelovitosti i sreću u nesretnim vremenima.

Tijekom našeg cijelog života faktor slučajnosti često ima važnu ulogu u raznim događajima. U antičkom razdoblju neočekivana sreća dvojako je doživljavana – bila je obožavana u obliku božica, ali je i u ljudima budila strah. U to vrijeme slučajnost je mogla donijeti i dobar i loš usud. Ipak, nekadašnja božica udesa i sretnog slučaja Tihe, kako su je zvali stari Grci, odnosno, rimska Fortuna, u suvremenom svijetu poistovjećuje se isključivo s povoljnom slučajnošću, tj. s poželjnim ishodom, lijepom željom i nadom.

Iza slučajnosti u suvremenom shvaćanju naziru se čudesni uzorci koji kao da slijede veliki plan, bez obzira na to je li riječ o sreći ili nesreći, te se vjeruje da jedna sretna slučajnost može privući niz drugih sličnih događaja i obrnuto. Ono što donosi ova vrsta sreće zapravo je magija tog čudesnog niza i povezanosti koja se ne može ni dokazati ni osporiti. Jedino što možemo učiniti jest otvoriti se ili zatvoriti za mogućnost slučajnog pozitivnog ishoda, informacije ili iskustva. Zgrabiti sreću nije lako jer moramo biti spremni i budni, znati prepoznati povoljnu priliku zahvaljujući svom unutarnjem osjećaju.

Čak i engleska izreka, inspirirana Senekinim mislima, kaže: „Naša sreća ovisi o našoj spremnosti da iskoristimo dobre prilike.“ Schmid savjetuje da svoje nade, koliko god duboke i intimne bile, ne zaključavamo duboko u sebi, nego ih podijelimo s drugim ljudima i tako privučemo mogućnost da nam se i ostvare. Ne zaboravite: pazite što želite! Slučajnosti, čak i kad su sretne, donose pozitivne ishode, ali i životne izazove s kojima se vaša nutrina možda ipak nije spremna nositi.

2. Sreća zadovoljstva

Sve ovo vodi nas k sljedećoj vrsti sreće – sreći zadovoljstva, koja je jedna od najvažnijih za današnjeg čovjeka. U današnje vrijeme sreća se dostiže i osjeća kao ugoda; zadovoljstvo zbog zdravlja, zabave, uživanja, uspjeha i ugodnih iskustava. Zanimljivo je da ovakvim razmišljanjem slijedimo definiciju filozofa Johna Lockea, predstavnika engleskog empirizma, koja tvrdi da je priroda u čovjeka usadila „stremljenje za srećom“ i „odbojnost prema patnji“, pri čemu je sreća „najveći mogući užitak“.

Francuska Enciklopedija, urednički dorađivana od 1751. godine, ističe pravo svakog čovjeka da bude sretan u skladu s vlastitim predodžbama, što nije izostalo ni iz američke Deklaracije neovisnosti iz 1776. godine. Wilhelm Schmid objašnjava kako se nijedno filozofsko načelo nije uspjelo održati toliko dugo kao ova suvremena formula sreće. Specifičnost ove sreće jest da je možemo stvoriti sami. Ona je aromatična šalica kave, topla kupka, šetnja na svježem zraku, razgovor ispunjen bliskošću ili pak dobar film ili predstava.

Popis je beskrajan i ovisi o našoj kreativnosti. Sreća zadovoljstva pojavljuje se zahvaljujući lučenju endorfina, serotonina i dopamina, „tjelesnih droga“ koje, nažalost, i djeluju na sličan način kao narkotici. Česta „upotreba“ slabi njihovo djelovanje, pa imamo potrebu povećati dozu sreće. Ipak, filozofija je tu da nas opomene kako ne možemo očekivati da život neprekidno živimo bez neugodnosti i napora. Zapravo, previše ugode izazvat će suprotan efekt od željenog i učinit će nas nesretnima jer užitak, ma koliko se trudili, ne može biti trajan i neprekidan.

To potvrđuju brojni slučajevi ljudi koji zbog previše materijalnog bogatstva, previše uživanja u jelu ili piću, spavanju ili neradu obolijevaju od depresije i ne mogu se suočiti sa sumornom svakodnevicom. Za promjenu, potrudite se mudro optimizirati sreću zadovoljstva. Kako kaže Schmid: „...bol je trn koji nas iznova i iznova primorava da razmislimo o smislu života; bol prinudno izaziva brigu, koja jastvu ponovo može ukazati na put. To užitci, nažalost, ne mogu...“

3. Sreća cjelovitosti

Upravo zbog toga postoji i treća kategorija sreće, sreća cjelovitosti, koja obuhvaća i tu drugu, „negativnu“ stranu. Ova vrsta sreće ovisi o našem duhovnom odnosu prema životu do kojeg smo došli promišljanjem. Najveća pogreška suvremene slike svijeta i čovjeka jest da sve može biti pozitivno jer negativne pojave neće nestati, bez obzira na broj estetskih operacija, pronađenih lijekova, političkih rješenja...

Život nas u svakom trenutku traži da prihvatimo njegov polaritet i cjelinu, a da i dalje vidimo svu njegovu ljepotu. Prihvaćajući cjelinu života, shvatit ćemo da smo dio šire povezanosti u kojoj postoji prostor i za jedno i za drugo – i za sjenu i za njenu svijetlu stranu. Za razliku od sreće ugode, ideja cjelovitosti i svijest o polaritetu života zapravo donose trajnu, filozofsku sreću na kojoj balansiramo kao ljudi koji hodaju po žici.

Traženje i postizanje te ravnoteže predstavlja istinsku sreću. Sreću punoće čine uspjeh i neuspjeh, zdravlje i bolest, ugoda i neugoda. Pitanje je hoćemo li učiniti korak k ovoj vrsti sreće i osjetiti tu bezgraničnu cjelovitost koja sve nadilazi. Razmaženi suvremeni čovjek treba iznova otkriti sreću cjelovitosti – duboku i sporu,  onu koja cjelinu povezuje smislom.

4. Sreća u nesretnim vremenima

Četvrta kategorija sreće naziva se sreća u nesretnim vremenima. To je ona dugotrajna neodređena tuga zvana melankolija. Riječ je o postojanju duše koja osjeća neprestanu bol i strah, ali ne na patološki način. Ovu sreću čini svijest o ponoru nedokučivosti koja je životu primjerenija od bezumnog poricanja tragičnosti. Kao životna filozofija, melankolija ističe tugu kao osnovu prihvaćanja života vrijednog življenja.

Možda će vam biti jasnije kad vam kažemo kako se prilikom šetnje ili slušanja lijepe muzike možete prepustiti svojim melankoličnim mislima, a da u tom trenutku osjetite sreću. Wilhelm Schmid napominje da nam za iskazivanje melankoličnih poriva na raspolaganju stoje razne vrste umjetnosti. Ples, slikarstvo i poezija kroz povijest su to i pokazali. Pronađite oblik izražavanja i odušak za svoju romantičnu melankoliju i osjetite trajnu sreću. Duša će vam biti zahvalna.

Zanimljivo je da se iza sreće zapravo krije smisao, zbog čijeg nedostajanja proizlazi nesreća suvremenog čovjeka. Smisao se smatra jasnom povezanošću (kontekstom), kad ljudi, događaji i pojave nisu odvojeni, nego su povezani uzajamnim odnosima. Valja imati na umu da je u životu najvažniji smisao u obliku punoće čulnosti u tjelesnom iskustvu (oslikava je izreka Carpe diem – dodiri, gledanje, kretanje, slowfood), punine osjećaja u duševnom (ljubav prema partneru, djeci i zavičaju, suradnje i društveni odnosi, pomaganje), mišljenja u duhovnom (čitanje knjiga) i punine iskustva u metafizičkom kontekstu (bezbrižnost zbog vjerovanja u drugi mogući život).

Treba imati na umu da vakuum smisla ne treba ispunjavati materijalnim dobrima jer ona će postupno, na svim navedenim područjima, oduzeti smisao punoći i ljepoti života, vodeći nas k tome da više ne osjećamo život.