Doručak. Dilema: pojesti nešto ili samo popiti kakav topli napitak? Jučer sam pretjerao s večerom pa najbolje da danas preskočim doručak. Vrijeme ručka. Sastanak za sastankom. U pauzama grickam zdravi rižin niskokalorični stiropor zavaravajući želudac. Večera. Najbolje da pojedem nešto obilnije – ipak bih trebao nadoknaditi vitamine i hranjive tvari koje sam preko dana potrošio. Poznata priča?
Ako nije, onda evo druge. Utorak. Konačno sam se odmorio od vikenda i probudio svjež. Prijepodne je dobro krenulo. Sve koje sam zvao – dobio sam, sve što sam zacrtao – ispunio sam. Sve kao po loju. Jučer nisam odradio sve što sam trebao, ali zato ću danas odraditi i za sutra kad mi već tako dobro ide. I tako do u kasne noćne sate. Ideje se nižu jedna za drugom. No što je sa sutrašnjicom? Ne radimo li i sutra?

Umjerenost kao vrlina, pa i vještina, nešto je o čemu često i rado govorim. Smatrana vjekovima kao najviša kvaliteta u dalekoistočnim kulturama, ali i u našim krajevima, bila je odlikom monaha, pustinjaka i majstora različitih mentalnih disciplina. Taj trening smatran je najvišom razinom tihog treniranja energije i samodiscipline. Tražio je velika odricanja i strog režim života, no rezultat je uvijek bio velik. Iscjeljivanje, vidovitost i prekognicija, kontrola tijela koja prkosi zakonima fizike, neuobičajeno mladolik izgled tijela i dug život samo su neke od sposobnosti koje su takve osobe dobivale. No za razliku od današnjih vikend-tečajeva za astronaute, škola za takvu razinu nije uključivala praznike, slobodne dane, čak ni razrede i ocjene.

Dan za danom isti raspored koji je uz ostalo uključivao molitvu i meditaciju prije izlaska sunca, teški fizički rad, služenje ljudima – samo su neke od aktivnosti koje su uklanjale ego, brusile karakter a snažile duh. Te aktivnosti nudile su mogućnost da svi oni koji izdrže taj trening dan po dan, do savršenstva ovladaju svojim fizičkim i energetskim tijelom. No to je teško primijeniti u današnjem načinu života. Ili možda nije?

Svakomu je jasno još od prvih redaka ove kolumne da biti umjeren znači redovito pojesti doručak, a smanjiti na ručku i večeri. Nešto malo manje jasan mogao bi biti ovaj drugi slučaj u kojemu naizgled nepromjenjivi utjecaji okoline utječu na rezultat. Dakle, dan u kojem se loše probudimo unaprijed je bio osuđen na naše sjedenje u kutu i čekanje da prođe. Drugi dan bio je produktivan pa smo ga trebali maksimalno iskoristiti. No nismo li, opet odlazeći u krajnost, još jednom iscrpili rezerve energije koje smo nadoknadili danom nerada? I baš kao što nije dobro iscrpljivati tijelo nejedenjem pa onda pretjerati u jelu, tako bi i u poslu trebalo naći mjeru. A što je s osjećajima?

Jeste li se uhvatili kako se njišete od jedne krajnosti do druge? Prevelika uzbuđenost također nije dobra. Tradicionalna kineska medicina smatra je stanjem koje energetski oštećuju srce i osrčje. I opet sličan uzorak – danas previše uzbuđeni, sutra energetski iscrpljeni i potišteni.

Umjerenost rađa zdravlje. Biti umjeren podrazumijeva i pravilan režim spavanja. Ljudi su često „kreativni“ u tom pitanju pa svaki dan različito liježu i ustaju, baš kao što su „kreativni“ i u pitanju jela. Biti umjeren također znači pronaći kreativnost izvan ovih osnovnih sadržaja. Stabilnost koju gradimo umjerenim načinom života stvara temelj zdravlja koji rezultira kreativnošću i produktivnošću ne samo nekoliko godina već dugo u zdravu starost.

I baš kao kad prestanemo dodavati šećer u čaj, otkrijemo prekrasne suptilne arome, kad čovjek živi umjereno, otkriva posve nove doživljaje. Zato dajte si priliku i iskusite nove razine kreativnosti, nove razine postojane sreće u svakom danu. Uživajte u otkrivanju!