Osuđivanje vršnjaka zbog siromaštva i besparice, tračevi

Razmišljala sam kako mnoge životne priče počinju slično, a nekad sam i poželjela da svoju mogu početi ovako: „Moje djetinjstvo bilo je jako sretno. Odrasla sam u obitelji punoj razumijevanja i ljubavi, a onda mi je život pripremio neugodno iznenađenje kojemu se nisam nadala…“ Ipak, to nije bilo tako.

Moja životna preobrazba započela je u djetinjstvu, za trenutaka kojih se dobro sjećam, još iz osnovne škole, kad sam trpjela osuđivanje vršnjaka zbog siromaštva i besparice, loših životnih uvjeta i neugodnih tračeva u vezi s našom obiteljskom situacijom. Nisu me prihvaćali, ja se nisam uklapala i tako sam samostalno, i ne znajući, bez ičijeg vodstva, započela svoj duhovni put. Nemajući nekog drugog izbora, okrenula sam se čitanju i crkvi.

Gruba i okrutna

Već sam tada duboko osjećala ljude. Osjećala sam njihovu okrutnost i bijes, njihove loše namjere i sve ono što bi činili kad su bili duboko nesretni. Nažalost, tada je bilo takvih ljudi u mom okruženju. Tražila sam odgovore, pitajući se svaki dan zašto je svijet oko mene takav, panično se trudeći pronaći zaštitu od zlonamjernih osoba kojima sam bila okružena.

Da okolnosti budu neugodnije, ista takva zaštita bila mi je potrebna i od moje majke koja me je, zbog sklonosti alkoholu, često maltretirala, bila gruba i okrutna prema meni i životinjama o kojima sam se brinula kao o jedinim iskrenim prijateljima u svom životu.

Mama me odmalena pogrešno učila

Odmalena me je pogrešno učila da u životu nikome i ništa ne treba oprostiti, a ja sam bila empatično dijete sklono ljudima i svim bićima, pa bih svaki put zbog svog pomaganja ili razumijevanja osjetila njen bijes i posljedice koje nijedno dijete ne želi doživjeti od svog roditelja.

Iako sam doživljavala brojne neugodnosti i okrutnosti, zbog svog senzibiliteta za intuitivno čitanje poruka duše, znala sam kako svijet može biti bolje mjesto, da za mene postoji nada za bolji život jednog dana.

Život me nije mazio, što me privremeno odvojilo i od duhovnosti, no s dvadeset godina sam se udala i rodila sina Leona koji je imao nespecifični poremećaj u razvoju i jedan oblik epilepsije, zbog čega se ponašao kao autistično dijete sve do svoje pete godine.

Slomila sam se i Boga molila za pomoć

Odbijao je uobičajene svakodnevne aktivnosti poput oblačenja, hranjenja i komunikacije, što me je zbog stresa i stalne brige o njemu dovelo do ruba egzistencije jer, nažalost, u tom trenutku nisam imala ni pomoć njegovog oca.
Koliko god ovo razdoblje ima sve elemente teškog života, sjećam se jednog trenutka koji mi je zauvijek promijenio život.

Leonu ništa nije pomagalo, davala sam sve od sebe, a onda sam skupila svu snagu i duboko iz srca i iskreno zavapila Bogu da mu pomogne jer sam bila na rubu života, usamljena u svojoj boli, čak i razmišljajući o tome da sebi i njemu skratim životne muke. Nije ugodno ovo priznati, ali nažalost bilo je tako. Nisam više imala snage, nisam imala ništa. U tom trenutku dubokog očaja začula sam glas koji mi je rekao: „Zašto moliš za sina? Moli za sebe, da tebi pomognem!“

Slomila sam se, zamolila Boga za pomoć i za nepunih mjesec dana moj Leon je počeo ozdravljati. Krenuo je nešto kasnije u školu, ali je danas potpuno zdrav mladi čovjek koji se ne sjeća svih ovih problema i na tome sam jako zahvalna.

Ovaj me događaj podsjetio na moju vjeru i ponovo sam počela odlaziti u crkvu. Život me doveo do ruba i sve sam intenzivnije tražila odgovore na važna životna pitanja. Osam godina poslije susrela sam svijet ezoterije i alternative, tražeći odgovore za sebe, pateći od kronične glavobolje, svakodnevno uzimajući tablete protiv bolova. Uz poremećaje prehrane, stalno prejedanje i povraćanje, život mi je opet postao poprilično težak.

Uronila sam u svijet alternative

Nažalost, u crkvi nisam dobila sve odgovore iako sam se tome nadala. Igrom sudbine, upoznala sam osobu koja se bavi reikijem. Razgovori su mi pomogli da razbijem mitove o religiji u koje sam slijepo vjerovala i oslobodila sam se ograničavajućih uvjerenja o vjeri.

Počela sam sve više čitati, razmišljati o svojoj životnoj priči, ali i promatrati živote drugih ljudi. Uskoro sam uronila u jedan potpuno nov svijet, svijet alternative, i shvatila da izvrsno osjećam sudbine ljudi i mogu im pomoći da svjesno transformiraju svoj život. Proživljavajući sve one neugodnosti u životu, naučila sam puno o boli, patnji, razaranju, zahvalnosti, iscjeljenju i povratku u život.

Prva točka mog iscjeljenja bilo je opraštanje mami, bez obzira na sve ono teško što nam je život donio.

Teškoće su mi pomogle da bolje osjetim ljude

Tada sam napokon osjetila rasterećenje i novi val životne energije koji me je odveo na novi stupanj duhovnosti i duhovnih darova. Sve u mom životu od tada postalo je brže i jasnije, intuitivno sam dolazila do uvida, vidjela sam uzročno-posljedične veze u tuđim životima, osjetila smjerove njihovih mogućih iscjeljenja sa sposobnošću da osjetim ono što proživljavaju.

Moja bol i teško životno iskustvo pomogli su mi da bolje osjetim ljude, razumijem njihove izazove, sve ono što doživljavaju od onih koji im nisu naklonjeni, osjetim sve njihove strepnje i strahove, kao i nade i želje koje se plaše ostvariti. Moje iskustvo pomoglo mi je da zavolim ljude i naučilo me kako im mogu pomoći da oproste i ozdrave, obnove svoj život i žive ga u punini.

Moj alat koji mijenja život

Danas se bavim transformacijskim radom, terapeutkinja sam i edukatorica, sretna majka, partnerica i poslovna žena. Iz mog iskustva, spoznaja, obrazovanja i dugogodišnjeg rada nastali su Adela transformacijski principi, moji duhovni darovi, ključevi razvoja koje prenosim ljudima kao alat koji mijenja život.

Transformacijski principi jedinstven su koncept procesa opraštanja, otpuštanja starih obrazaca, razumijevanja duhovnih zakona i vraćanja unutarnje moći u vlastiti život.

Još sam fascinirana Svemirom, Bogom, Prirodom i odnosima. Moja žeđ za znanjem i novim alatima nikad nije prestala. Danas sam sretna jer sam nakon petnaestogodišnje edukacije, u osobnom razvoju i alternativnim tehnikama, uspjela kreirati transformacijsku tehniku koja vraća osmijeh na lice. Još čitam i razvijam se. I nikad neću stati.

Više o radu Adele Franceković potražite na www.adelafrancekovic.com