Budući da sam dugo u sebi nosila neosviještene rane unutarnjeg djeteta, u meni je živio oštar unutarnji kritičar. Često bi me kažnjavao neugodnim tonovima osuda, naročito onda kad od mene nije mogao dobiti traženi perfekcionizam i vojničku točnost.
Međutim, na putu samospoznaje naučila sam kako rastvoriti neprijateljski glas u sebi i pretvoriti njegovo gunđanje u neki posve nov oblik energije.
Danas se moj razgovor s tim unutarnjim djetetom odvija u posve drugačijem tonu. Moje unutarnje dijete više nema policajca koji će ga koriti i prigovarati mu, nego vjernog prijatelja koji ga, golemom količinom ljubavi i razumijevanja, usmjerava prema životnim uspjesima.
Kad iz bilo kojeg razloga osjetim unutarnju uznemirenost, odmah uključim notu svjesnosti koja će zvukom topline i nježnosti zagrliti moje unutarnje dijete i priopćiti mu da će sve biti u redu i kako nema razloga za strah, nezadovoljstvo ili tugu.
Pročitajte čitavu temuKako naučiti kontrolirati misli?