Zašto mi okreće leđa kad ga trebam

Zašto mi ne odgovara na poruku? Gdje je sada nestao? Zašto mi nešto obeća pa to ne učini? Kako mi može okrenuti leđa baš kad ga trebam? Zašto mi ne može biti oslonac kad mi je teško? Kod ovakvih problema u vezi, žene su najčešće te koje se čude i očekuju, a muškarci se oglušuju i nestaju. Pritom se žene, naravno, osjećaju iznevjereno.

Povezanost je postojala i onda je odjednom više nema. Žena tu ne može ništa učiniti. Ne može muškarca natjerati da je vidi i podrži kad joj je teško, ne može ga natjerati da joj se javi, ne može učiniti baš ništa kako bi se ponovo povezali i razjasnili što se tu zapravo događa.

Izlike za partnerovo ponašanje

Čak i ako se ponovo povežu, žena ne dobiva ono što joj treba - smisleno objašnjenje i konstruktivan zajednički plan djelovanja kako se u budućnosti ne bi ponavljala ista situacija. I onda brzo prebire po mislima ne bi li našla neko smisleno objašnjenje njegovog bezrazložnog okretanja leđa, a to je silno iscrpljuje.

Neke žene traže grešku u svom ponašanju i osjećaju krivnju, a ni za što, neke tonu u očaj i beznađe jer je muškarčevo iznevjeravanje pokrenulo lavinu emotivnih asocijacija na sva prijašnja iznevjeravanja, a u nekima se nakuplja bijes koji će muškarcu prvom prilikom sasuti u lice, a potom će strahovati hoće li on zauvijek nestati ili će ponovo čekati prikladan trenutak u kojem će okretanje leđa biti najneprikladnije.

Nebriga za ženine osjećaje

A što se zapravo događa u muškarcu? Ako nije psihopat ili sociopat (vjerojatno nije jer ovako teške dijagnoze obuhvaćaju samo 1 posto populacije), događa se nešto što žena zapravo ne može shvatiti.

Nebriga za ženine osjećaje i pomanjkanje interesa za konstruktivno rješavanje problema samo su simptomi dubljih problema s kojima se muškarci s ovim stilom ponašanja najčešće izbjegavaju suočiti. U osnovi, takvi muškarci ne mogu biti pouzdani i odgovorni u vezi. Žene su uvjerene da oni to ne žele, a stvar je u tome što oni to zapravo ne mogu.

Zvuči čudno? Kako netko ne može odgovoriti, pojaviti se, biti tu, podržati osjećaje, primijetiti potrebu? Kako, ako je to tako lako i prirodno?

Bolje iznevjeriti, nego biti iznevjeren

Nažalost, ono što je nekima lako i prirodno, drugima je teško, a ponekad i nemoguće. Ako je netko vrlo rano bio teško iznevjeravan, njegova mogućnost poklanjanja povjerenja vrlo je mala, a ponekad i nikakva. Pokloniti povjerenje drugome za njega znači izložiti se mogućnosti iznevjeravanja, što je njemu suviše bolno, a ponekad to doživljava i kao direktnu prijetnju preživljavanju.

Novorođenče bez roditelja ne može preživjeti. I, ako jedan od roditelja novorođenče napusti, njegov strah od napuštanja postaje toliko velik da će mu napuštanje drugih u budućnosti, prevencije radi, postati nešto sasvim uobičajeno. Bolje napustiti, nego biti napušten. Bolje iznevjeriti, nego biti iznevjeren.

Postoje razne vrste iznevjeravanja u roditeljskom domu. Ne mora to biti fizičko napuštanje. Može biti emotivno napuštanje - ignoriranje tuge djeteta, zanemarivanje dječjih potreba, izostanak zaštitničke uloge roditelja onda kad je zaštita djetetu nužno potrebna. I sve to skupa može rezultirati time da dijete usvoji obrazac iznevjeravanja kao jednu vrstu oružja.

Krhki temelji za izgradnju zrelog odnosa

Većina muškaraca, nažalost, odrastala je u obiteljima u kojima se isticala snaga dječaka, a ne djevojčica, a ta je snaga redovito bila definirana tvrdoćom, skrivanjem osjećaja, često i prijezirom zbog ranjivosti i slabosti. Taj manjak interesa za njihove osjećaje u roditeljskom domu poslije rezultira nemogućnošću razumijevanja i izražavanja vlastitih osjećaja.

I onda, kad žena želi nešto razjasniti ili samo razgovarati o nečemu što je muči, bijeg mu se čini kao jedino rješenje. Netko tko ne zna što reći ili što bi bilo ispravno reći, netko tko ne zna što osjeća ili ne zna što bi bilo ispravno osjećati, netko tko ne zna zbog čega je iznevjerio, a još manje zna zbog čega ne može obećati da neće iznevjeriti opet...

Osoba koja je tako oblikovana, koliko god možda u nekim drugim trenucima bila zabavna, topla ili zanimljiva, nudi vrlo krhke temelje za izgradnju bilo kakve emotivne stabilnosti.

Međusobno ugrožavanje emocionalne stabilnosti

A svi, i muškarci i žene, u odnosima težimo emotivnoj stabilnosti. Mada će zvučati paradoksalno, ali muškarci s ovim stilom ponašanja često izbjegavaju i iznevjeravaju upravo radi vlastite emotivne stabilnosti. Međutim, ta muškarčeva briga za vlastitu emotivnu stabilnost narušava ženinu emotivnu stabilnost, pa se poslije ionako mora nositi s njenim nezadovoljstvom i tako ugrožava svoju emotivnu stabilnost.

Slaba sposobnost podnošenja emotivnih turbulencija, u kombinaciji s nagomilanim, neiskomuniciranim zamjeranjima stvaraju emotivnu klimu u kojoj ljubav teško preživljava.

Pritom, periodi harmonije i nježnosti koji povremeno isplivavaju nisu proizvod zajedničkog raščišćavanja emotivnih nesuglasica, nego su rezultat slučajnog poklapanja u dobrom raspoloženju. I to može tako funkcionirati trajno ako žena ima vrlo niska očekivanja, kad joj partnerstvo nije jedna od najvažnijih stvari na svijetu i ako na puno drugih razina vodi smislen i ispunjen život.

Dignite ruke od rada na muškarcu i okrenite se sebi

Međutim, osjećaj pomanjkanja oslonca i povjerenja i dalje traje. Jedini način da se to zaista promijeni jest da muškarac počne raditi na sebi i uz pomoć terapeuta sagleda obiteljsku dinamiku koja ga je učinila takvom osobom, koja se vrlo vjerojatno ni sama sebi ne sviđa.

Međutim, taj dio žene često vrlo teško prihvaćaju. Teško im je prihvatiti da odnos ne ovisi samo o njima, njihovim komunikacijskim sposobnostima i spoznajama o tome kako mi ljudi živimo svoje bliskosti, nego ovisi i o partneru, njegovoj volji da nešto učini i njegovom zanimanju za sebe kao osobu.

Digavši ruke od rada na muškarcu i žena može napokon na pravi način raditi na sebi, a to znači - pomiriti se s granicama svojih mogućnosti i okrenuti se prema onomu što nekamo vodi, što donosi željene rezultate, otvara mogućnost rasta i napretka prema životu kakav ona želi živjeti.