Strahovi su dijametralno suprotni ljubavi. Suprotnost ljubavi nije ni bijes, ni mržnja, ni ravnodušnost, ni rezigniranost, ni ogorčenost – nego je upravo strah. Koliko nas ljubav povezuje s našom biti, toliko nas strah udaljuje od nje. Naime, u ljubavi nema ničega neizvjesnog, upitnog…

Koliko god nas ljubav ispunjava, koliko ona slavi život, koliko je ljubav poanta života i koliko god je ona najdublja realnost, toliko nas strahovi uništavaju. Toliko oni cijede život iz nas i nemaju veze s božanskom realnošću.

Strah bi trebao biti korisna senzacija. Znate kada se životinje boje? Kada naslute postojanje neke opasnosti. Instinkt straha ukaže im na realnu opasnost pa se tako bolje pripreme za nju. Umjerena nas doza straha fokusira pa smo tako spremniji suočiti se s izvorom opasnosti.

Problem sa strahovima nastao je kada smo počeli izmišljati izvore i razloge pretjeranog strahovanja. Kada osoba prelazi ulicu, pogledat će lijevo i desno. Dakle, nju će strah, odnosno oprez, upozoriti da je pametno pogledati lijevo i desno. Tada je taj oprez opravdan.

Obično kada ljudi prelaze ulicu svoga života, ne vide jedan autić, nego kamione i rakete, vide da im ususret idu avioni s nuklearnim bombama, a svega toga uopće nema. Mi izmislimo da nam ususret ide toliko toga opasnog. Najčešće se bojimo budućnosti koja se neće ni ostvariti.

A izmišljamo strahove s najdestruktivnijom mentalnom konstrukcijom na svijetu, koja počinje sa: Što ako...

Što ako ne uspijem?

Što ako uspijem, ali svejedno ne budem sretna?

Što ako im se ne svidim?

Što ako me odbace?

Što ako se osramotim?

Što ako zakažem u ključnom trenutku?

Što ako me ne shvate?

Što ako... nije običan izraz ili nedužni početak rečenice. To je način na koji nam, nakon nekog vremena (isto kao i kod Da, ali...), započne funkcionirati svijest, a taj nas način zapravo sabotira. Mi unaprijed razmišljamo o problemima koji se uopće ne moraju dogoditi jer vjerujemo da ćemo, unaprijed misleći o nečemu, biti spremniji za suočavanje s tom situacijom. Upravo suprotno.

Bit ćete nespremni jer ste se toliko zabrinjavali tim izazovom da se niste osnaživali, to jest aktivno pripremali za određenu situaciju. Jednostavno ste bili prezaposleni brigom. Što ako… zapravo kreira močvarastu pasivnost!