Prošlost upletena u sadašnjost
Svakom se od nas u životu dogodilo da je u nekoj situaciji reagirao neprimjereno ili pretjerano, primjerice tako da se obrušio na osobu koja to nije zaslužila ili bez previše povoda rasplakao u najgorem mogućem trenutku.
Neki su pojedinci takvim reakcijama skloniji od drugih, što može biti posljedica njihovog temperamenta ili nedostatka samokontrole, odnosno nemogućnosti da reguliraju svoje doživljaje i ponašanje. Međutim, iako u različitoj mjeri, neprimjerene reakcije mogu se dogoditi svima, što može rezultirati vrlo neugodnim i nelijepim posljedicama.
Zašto reagiramo neprimjereno?
Pretjerane reakcije u pravilu se javljaju kada konkretnu situaciju pogrešno interpretiramo ili u nju „učitamo“ više nego što sadrži, što se najčešće događa kada nas ona podsjeti na neki negativni događaj iz naše prošlosti.
Naime, ne treba posebno naglašavati da se u životu ništa ne događa u vakuumu. Sve što doživljavamo nadovezuje se na iskustva koja smo dotada prošli, pri čemu u svaku interakciju s drugim ljudima unosimo ne samo svoju prošlost, već i vrlo široki spektar drugih osobina, uvjerenja, emocija i motiva.
Svi ti činitelji utječu na naše razumijevanje onoga što nam se događa i određuju način na koji ćemo reagirati u svakom pojedinačnom trenutku.
Kad benigni komentar podsjeti na kritiku
Ako u životu nekoliko puta zaredom dođemo u kontakt s osobom koja nas kritizira ili na neki način povrijedi, pa se u idućem susretu prema nama postavi srdačno, naša reakcija u posljednjem kontaktu neće biti onakva kakva bi bila da se prvi, neugodni susreti nisu dogodili.
Kada bismo reagirali samo na objektivnu situaciju koja se događa u zadanom trenutku, prema toj bismo se osobi gotovo sigurno postavili srdačno, što se vjerojatno neće dogoditi u slučaju da s njom dijelimo povijest neugodnih iskustava.
Slično tome, ako smo u prethodnim vezama ili prijateljstvima doživjeli zlostavljanje ili nerazumijevanje, u odnosima s novim partnerom ili prijateljima vjerojatno ćemo burno reagirati čak i na najbenigniji komentar koji nas podsjeti na bolne kritike koje smo u nekom drugom odnosu neprestano doživljavali.
Dakle, sjećanja na prošla iskustva neraskidivi su dio nas koji sustavno ugrađujemo u naše reakcije i interakcije s drugima, čak i ako to na svjesnoj razini ne primjećujemo. U skladu s tim, ponekad u neutralnim ili benignim situacijama reagiramo pretjerano jer nešto u njima pogrešno protumačimo ili nas neki njihov aspekt podsjeti na nešto nelijepo što nam se u životu dogodilo.
Mehanizam samozaštite
Reagiramo pretjerano jer nečiju usputnu riječ ili gestu automatski asociramo uz raniju situaciju u kojoj smo se osjetili povrijeđeni, napadnuti ili neshvaćeni, što kod nas izazove slične osjećaje i reakcije kao i prethodno iskustvo.
Reagiramo pretjerano jer situaciju automatski prepoznamo kao ugrožavajuću što nas potakne na, primjerice, nerazmjerni napad ili nepotrebnu obranu i povlačenje.
S obzirom na to, možemo reći da kod većine ljudi pretjerane reakcije predstavljaju pomalo disfunkcionalni mehanizam kojim se pokušavaju zaštititi onda kad se osjete napadnuti, odnosno kad netko nenamjerno dodirne neki ožiljak koji nije do kraja zacijelio.
Objektivno sagledavanje reakcije
Ako vam se dogodi da u nekoj situaciji reagirate neprimjereno, važno je to primijetiti i pokušati razumjeti zbog čega se dogodilo. Iako je ovo lako reći, vrlo često nije i napraviti jer su naša razmišljanja o uzrocima ponašanja nerijetko obojana istim pristranostima kao i početne reakcije koje nismo uspjeli iskontrolirati.
Ponekad može biti teško, ali uz malo vježbe možemo naučiti promijeniti perspektivu i objektivnije sagledati svoje ponašanje. Pritom je važno imati dovoljno hrabrosti i iskrenosti za priznati sebi svoje slijepe ili slabe točke zbog kojih u određenim situacijama preburno reagiramo.
Također, važno je prepoznati automatske obrasce zaključivanja i emocionalnih reakcija koji nesvjesno i nenamjerno motiviraju takva ponašanja, razumjeti zašto su se razvili i kada se javljaju, a onda i preispitati njihovu opravdanost te polako izgraditi nove obrasce zaključivanja i reagiranja.
U tom je procesu važno biti spreman preuzeti odgovornost za svoje doživljaje i ponašanja, ali bez optuživanja, srama i osjećaja krivnje zbog toga što nismo savršeni. Činjenica da smo u životu prošli teške trenutke koji su nas obilježili i učinili ranjivijim na određene situacije ne čini nas lošima ili nepopravljivima, već jednostavno ljudima.
Pronalazak uzroka neprimjerenog ponašanja
Svi imamo svoje slabosti i kod gotovo svakog se, u određenoj situaciji, može isprovocirati neprimjerena reakcija. Ako nas takve reakcije u životu dovode u neugodne situacije, treba znati da je moguće naučiti kako regulirati svoje ponašanje i umanjiti negativne posljedice kojima ono ponekad rezultira.
Međutim, nimalo manje važno od razvoja samokontrole je prepoznati što nas to u nekim situacijama toliko provocira pa, naoružani velikom količinom razumijevanja, strpljenja i ljubavi prema samima sebi, početi raditi na onom dijelu nas koji se u njima nađe napadnut ili povrijeđen.
Iako nam neprimjerene i pretjerane reakcije ponekad mogu stvoriti neugodu ili rezultirati lošim posljedicama, one su vrlo često manje problematične od razloga zbog kojih se javljaju.
Slično tome, od korigiranja takvih ponašanja iz društveno poželjnih razloga znatno je važnije raditi na uzrocima zbog kojih se javljaju, jer nam takav rad može omogućiti da dugoročno postanemo ne samo izvana prilagođeniji, nego i iznutra zadovoljniji i cjelovitiji pojedinci, što je cilj kojem bismo zapravo trebali težiti.