Svaka odluka ima posljedice, potrudite se da budu dobre

U životu će nam se često dogoditi da donesemo neke trajne odluke zbog nekog našeg trenutnog raspoloženja ili nečijeg savjeta koji smo ishitreno poslušali. Ako je odluka koju smo u određenom trenutku donijeli dobra, zbog nje ćemo se osjećati dobro i to će biti znak da smo ispravno odlučili ili da smo donijeli pravu odluku.

No, ako nam neka odluka donosi gorak okus ili nas ispunjava nekim neobjašnjivim nemirom, tada ona nije dobra i poslije ćemo se kajati što smo je donijeli.

Svaka naša odluka usmjerava naš život u nekom novom smjeru i ne bismo ih smjeli olako donositi, ne razmišljajući o posljedicama koje će one imati po nas i one koje volimo. Naime, svaka odluka koju donosimo uvijek ima neke posljedice, bile one dobre ili loše. Potrudimo se, stoga, da naše odluke budu dobre.

Ne bismo smjeli olako slušati savjete onih ljudi koji nikada nisu bili u našim cipelama, kako se često voli reći. Indijanska poslovica kaže: Ne prosuđuj ni o kojem čovjeku dok nisi barem jednu milju hodao u njegovim cipelama. Dodala bih: ne savjetuj čovjeka ako nisi bio u njegovim cipelama i ne primaj savjete od nekoga tko nije hodao u tvojim cipelama i živio tvoj život!

Nepozvani savjetnici i čarobni savjeti potpunih stranaca

Koliko uistinu volimo savjete? Koliko su nam savjeti korisni? Jedno je sigurno – važno je tko je osoba koja nas savjetuje. Ako je to netko nama veoma drag i blizak, netko tko nas poznaje u dušu, rado ćemo ga poslušati. No, zna se dogoditi i to da nam se potpuno nepoznata osoba u pravom trenutku ukaže na životnom putu i kaže nam upravo one čarobne riječi koje trebamo čuti, poput neophodnog nam ključa kojim ćemo otključati sljedeća vrata na putu naših životnih spoznaja.

Može nam se dogoditi aha-trenutak u kojem ćemo, zahvaljujući nečijim mudrim riječima, lakše u sebi rasvijetliti ono što zapravo već znamo, samo možda toga nismo svjesni, pa nam je potreban nečiji poticaj i motivacija od strane drugog čovjeka kako bismo do kraja progledali i objektivno sagledali određenu situaciju.

Ponekad ćemo od nekoga dobiti savjet, a da ga nismo ništa pitali. I tko zna hoće li nam to odgovarati? Nepozvani savjetnici su ponekad, ne uvijek, poput nepozvanih gostiju u dnevnom boravku našega života. Iako nas, velim, mogu i vrlo ugodno iznenaditi.

Ovisi o kojoj se osobi radi i u kojem se životnom trenutku nalazimo. A ponekad ćemo, pak, sami pitati nekoga za savjet i na kraju taj savjet možda uopće nećemo poslušati. Tko zna? Jedno je sigurno, a to je da živimo u vremenu u kojem mnogi ljudi žive od savjetovanja drugih ljudi, što znači da su savjeti, među ostalim, postali vrlo unosan posao.

Hoćemo li, stoga, olako davati ljudima savjete ili ne? Hoćemo li s jednakom lakoćom slušati nečije savjete ili ne? Pomažu li nam oni ili odmažu?

Onaj čovjek koji nas savjetuje ne živi naš život i nije nikada posve bio u našim cipelama. Lako je riječima obuti tuđe cipele, ali rijetki su ljudi koji se, dok pokušavaju nekome udijeliti savjet, doista mogu uživjeti u situaciju te osobe i doista biti u njenim cipelama.

Naš unutarnji glas naš je naš najbolji savjetnik

Ipak, budimo iskreni, svaki čovjek, unatoč svim savjetima koje dobiva, najviše sluša samoga sebe, bio on toga svjestan ili ne. Ne kaže se uzalud da je šutnja najbolji odgovor na svako postavljeno pitanje, a da je osmijeh najbolja reakcija na sve ugodne i one manje ugodne situacije.

Savjetima se služimo samo kako bismo provjerili ili potvrdili odluke koje smo, u biti, u sebi već donijeli. A dobar savjet najbolje je i najugodnije poslušati i usvojiti.

No, u prijevodu to znači znati reći: „Hvala“, ali budimo svoji i slušajmo svoj unutarnji glas jer on je naš najbolji savjetnik kojeg ćemo ikad imati. I zasigurno je najpouzdaniji. On je s nama tijekom cijelog našeg životnog puta i nikada nam neće okrenuti leđa i nestati. On će zauvijek biti tu. Naš unutarnji glas jedini zna što je najbolje za svakoga od nas. On je jedini koji cijeloga života zajedno s nama svim srcem živi u našim cipelama.

U njemu su glasovi svih nama dragih ljudi. U njemu su naše uspomene i sjećanja. U njemu je nama omiljena glazba i nama dragi povjetarac. U njemu su, kao u riznici, sakupljeni svi naši osmijesi i suze te sakrivene sve naše tajne. U njemu žive svi naši strahovi i sve naše hrabrosti, svi naši usponi i padovi, sve naše pobjede i porazi. On je naš najbolji i najiskreniji vodič. Marko Tulije Ciceron bio je u pravu kada je rekao da nam nitko na svijetu ne može dati mudriji savjet od nas samih.

Tišina daje najmudrije savjete

Pričajmo jedni s drugima, poslušajmo nečije mišljenje, podijelimo s ljudima naše stavove i naše emocije, a pri donošenju malih i velikih životnih odluka obratimo se s punim povjerenjem onom jedinom pravom savjetniku koji jedini zna kojim putom trebamo ići – našem unutarnjem glasu.

Prevarili smo se ako nam se, dok smo pitali naš unutarnji glas za savjet i mišljenje, učinilo da čujemo samo tišinu… Ne, taj unutarnji glas nije tišina. Jer, ta je tišina ispunjena najmudrijim riječima koje samo otvorenim srcem i umom možemo istinski čuti i razumjeti.

Dovoljno je samo do kraja upoznati sebe i predati se sebi. Dovoljno je iskreno se obratiti sebi i reći sebi istinu o svemu. Nikada nemojmo lagati sami sebe jer tada svojim lažima zavaravamo naš unutarnji glas i ne možemo ga čuti.

Živeći u laži, ostajemo zaglavljeni kao vlak u snijegu i ne možemo ići naprijed. Jedino istinom uspostavljamo kontakt s našim unutarnjim glasom i našom okolinom.

Jedino glas istine zna koji je put najbolji za nas. Ako se oglušimo na glas našeg unutarnjeg savjetnika, ići ćemo krivim putem i naši koraci neće moći ostaviti trag. Dante bi na to rekao: „Kada noga skrene s pravog puta, što brže hoda, to brže zaluta.“ Pomognimo našim cipelama da budu jedno s našim koracima i ostave pravi trag. Pri svakom životnom koraku sjetimo se da one to mogu činiti samo kada smo mi autentični, kada smo to doista mi u njima.

Kako bismo bili u stalnom kontaktu s našim najboljim savjetnikom, dovoljno je tako malo. Dovoljno je pružiti sebi ruku i konačno postati sam sebi najbolji prijatelj. Tada će nam svaka tišina biti najljepša na svijetu i više je se nećemo bojati, već ćemo jedva čekati ponovni susret s njom. Uvjerena sam da ćemo u njoj prepoznati sve one poruke koje su nam toliko potrebne kako bismo nastavili živjeti život ispunjen radošću i pravim zadovoljstvima.