Muzika biljaka

Osječanku Doroteju Zovko, poznatiju pod umjetničkim imenom Aklea Neon, mnogi su proglasili najvećim osvježenjem na hrvatskoj glazbenoj sceni kad je krajem veljače na ovogodišnjem televizijskom natjecanju Dora za pjesmu Eurovizije nastupila zajedno s biljkama – keljem i borom. U pjesmi Zovi ju mama oni su „propjevali“ pomoću posebnog uređaja poznatog kao Bamboo - muzika biljaka, koji prirodnu električnu aktivnost između korijena i lista biljke prevodi u zvuk.

U pjesmi su prisutni i zvuci zgarišta nastalog nakon požara te zvuci novozasađene mlade šume koje su Aklea i producent Klaada jesenas snimili na Mosoru pridruživši se najvećoj hrvatskoj volonterskoj akciji pošumljivanja Boranka. Pjesmom glazbenica poziva na osvješćivanje prisnosti s majkom Zemljom i njezino očuvanje i zaštitu od razornog ljudskog utjecaja. S obzirom na sve što nam se u međuvremenu dogodilo, ova njena zelena himna mogla bi se nazvati proročanskom.

„Na pisanje pjesme potaknuli su me tadašnji požari u Amazoniji – bilo mi je nevjerojatno da mnoge uopće nije briga što gore pluća svijeta. Nažalost, bio je to samo jedan od brojnih pokazatelja da se moramo promijeniti. Ne želim da se drugi uvrijede i pomisle kako sam neosjetljiva na krizu koja nam se trenutačno događa, nipošto! No ipak se nadam da će iz toga naposljetku proizaći nešto dobro jer, priznajmo, jasno je da svi skupa nismo dobro zato što naš planet nije dobro. Do krajnjih granica iscrpljujemo i Zemlju i sebe, živeći stresno i užurbano, sve manje kontaktirajući s prirodom.

Čini se kao da se moralo dogoditi nešto što će nas prisiliti da stanemo. Ne možemo biti zdravi u bolesnom ekosustavu. Vrijeme je da svoju energiju snažno usmjerimo u pozitivna djela“, smatra ova dugogodišnja vegetarijanka. Veliko poštovanje prema Zemlji stekla je putujući njome uzduž i poprijeko; kao sudionica programa srednjoškolskih i studentskih razmjena te kao članica cijenjenog osječkog vokalnog ansambla Brevis, koji ju je podržao i u izvedbi pjesme Zovi ju mama.

Srodne duše

Nakon završenog studija kulturologije, Aklea je neko vrijeme radila u digitalnoj agenciji te u izdavačkoj kući, no ubrzo se potpuno posvetila stvaranju glazbe.

„Biti putujuća glazbenica moj je istinski poziv. Na putovanjima vidim nove stvari svojim očima, a kad se vratim kući, poznate stvari vidim novim očima“, opisuje svoje iskustvo Aklea. Otkriva da su joj među najupečatljivijima bila putovanja u Peru, Boliviju i Brazil, kad je tisuće kilometara prelazila na motociklu, usput snimajući kadrove za svoje spotove. Tako je prošle godine snimila i spot za svoj treći singl What I Want (Što želim) u kojemu propituje ljudsku potrebu za srodnom dušom.

„Prije mi je i samoj bilo veoma važno da nađem srodnu dušu, tražila sam ispunjenje u nekome drugome. Naposljetku sam spoznala da svatko može biti potpuno ispunjen, odnosno dovoljno potpun. Ne moramo s nekime biti konstantno isprepleteni; možemo zajedno stajati rame uz rame“, naglašava glazbenica koja osim vegetarijanstva već dugo prakticira i transcendentalnu meditaciju.

To joj, kako kaže, omogućuje da na barem dvadesetak munuta dnevno uđe u prostor čiste kreativne energije u kojoj nalazi snagu za suočavanje sa životnim izazovima. Energijom se puni i na takozvanim trance okupljanjima, među kojima posebno ističe festival O.Z.O.R.A. u Mađarskoj, jedan od najvećih festivala te vrste u svijetu.

Ekstatički ples

„To je festival elektroničke glazbe, ali nazvala bih je i organskom glazbom jer sve je na tom festivalu izrađeno od prirodnih materijala te se po cijele dane održavaju radionice joge, reikija, održivog življenja... Tu se susreću ljudi kojima nije strano boraviti u prirodi u šatorima i visećim ležaljkama i koji sami izrađuju prirodnu kozmetiku.

Sve je više takvih događanja i u Hrvatskoj, a među njima su Mystic Mountain u Baškim Oštarijama, FreeMental na Cresu i Goulash Disko na Visu“, navodi Aklea. Kao izvanredno oslobađajuće iskustvo preporučuje i takozvani svjesni ples, odnosno ekstatički ples, koji u Zagrebu organizira udruga Ecstatic Dance Croatia.

„Možda neke riječ 'ekstatički' zbunjuje, pa valja istaknuti da tu nema ni govora o korištenju bilo kakvih opijata. Štoviše, doslovce nema govora – jedini način komunikacije jest ples“, objašnjava Aklea.

Glazbena suradnja s beduinima

Ova svestrana kantautorica svoj izričaj opisuje kao afro-soul ethno-beats, a svoju izvedbu kao one-girl-band – istovremeno svira gitaru, pjeva te snima i elektronički obrađuje svoj glas pomoću uređaja poznatog kao looper.

Upravo radi na svom debitantskom albumu i nada se da ćemo se uskoro vratiti u normalu te, među ostalim, ići na koncerte. U međuvremenu, bavit će se online nastupima i planiranjem novih muziciranja s biljkama.

Nada se i tome da ćemo u što skorijoj budućnosti ponovo moći putovati i otkrivati daleke krajeve. Aklea bi voljela održavati putopisna predavanja širom Hrvatske (nedavno je gostovala u Dubrovačkim knjižnicama pričajući o svojim doživljajima u Peruu), a sanjari i o posjetu Egiptu koji je planirala za ovu godinu i već je dogovorila glazbenu suradnju s tamošnjim beduinima. U očekivanju boljeg sutra, i mi joj se pridružujemo sa svojim nadama i sanjarenjima...