Oni koji vole mijenjati i oni koji ne vole

Često čujem od ljudi koji mnogo putuju da postaju ovisni o putovanjima. Ostanu li dugo u istom gradu, osjećaju se kao da su pustili korijenje, da im je život učmao, da su ostarjeli. Kad putuju, ponovno se osjećaju živi, mladi, inspirirani. Promjenom mjesta mijenjamo energije koje nas prožimaju, mijenjamo okruženje, i to nas prisiljava da se i sami mijenjamo.

I baš kao što neki ljudi koji upravo iz tog razloga vole putovanja, postoji i druga skupina ljudi koji ih baš zato ne vole. Ne vole mijenjati obrasce dnevnog života, ujutro kavica u obližnjem kafiću, pa istim putem na posao. Red rada, red vikenda, pa godišnji. Godina za godinom, i sretno se nađu u mirovini. Pripadnici prve skupine su, poput gerile, stalno u akciji, i naježe se kad im se spomene mirovina. Oni žive od promjene do promjene, od izazova do izazova. Suočeni s novim problemima, srce im jače kuca.

8 vrsta inteligencije i inteligencija srca

Srce, taj čarobni organ, na prvi pogled tek nešto više od sofisticirane pumpe za krv, opjevano je kroz tisućljeća, različite filozofije i poglede na život, no uvijek je vezano uz ljubav. I dobro, možda sam organ ne izgleda kao stilizirano srce koje smo crtali po klupama, ali kad osjećamo nešto prema nekome, promjenu nesumnjivo osjećamo i u srcu. Ako je riječ o nekoj negativnoj stresnoj situaciji, osjećat ćemo kako nam srce luđački lupa, i kako nas strah preplavljuje. S druge strane, kad se zaljubimo i približimo objektu svoje čežnje, osjetit ćemo i opet srce kako preskače od sreće.

Dalekoistočne filozofije smatraju kako je upravo srce prvo na udaru energija oko nas, i da područje oko srca – osrčje, sadržava svojevrsnu inteligenciju kojom tumači različite energije iz okoline, dajući nam različite podsvjesne informacije o svijetu.

Primjerice, čut ćemo da netko kaže kako mu se već na prvi pogled nešto kod druge osobe ne sviđa iako razumski ne može točno reći što. „Osjećam to iznutra“, slijedi objašnjenje. Naravno, što smo realniji, što smo skeptičniji, to teže čujemo vlastito srce i zanemarujemo taj vrijedni aspekt inteligencije.

Stručnjaci se slažu da je inteligencija ipak mnogo više od vještine slaganja čudnih geometrijskih tijela na testu inteligencije. Jedan autor razdijelio ju je na čak osam vrsta: matematičko-logička, vizualno-prostorna, tjelesno-kinetička, prirodna, lingvistička, glazbena te interpersonalna i intrapersonalna inteligencija.

Muškarci i žene, dvije strane istine

Za ljude koji nemaju sluha za probleme drugih obično kažemo da su hladni i da nemaju srca. Naravno, ne mislimo pritom na sam organ, već na tu njegovu drugu stranu. Kad dvoje ljudi komunicira, u komunikaciji ne sudjeluju samo usta, uši i mozak već i srce. Vježbamo li osjetiti što nam srce govori, dan po dan osjetit ćemo sve više, bolje ćemo razumjeti druge, ali i sebe.

Kaže se da su žene u prednosti pred nama muškarcima kad je u pitanju ta srčana ili, kako je neki autori nazivaju, emocionalna inteligencija. Preciznije, istraživanja pokazuju da su žene bolje u interpersonalnoj inteligenciji, da lakše razvijaju empatiju, no s druge strane muškarci su bolji u intrapersonalnoj inteligenciji. Ukratko, jedni imaju jednu stranu istine, a drugi drugu. Kad se povezujemo, kad se družimo, pričamo, pjevamo, volimo, tada razvijamo ovaj tihi, ali ne manje bitan dio svoje ličnosti. Što više ljudi poznajemo, to više neprocjenjiva znanja dobivamo.

Svako poznanstvo postaje putovanje. I baš kao što kad putujemo postajemo sretni, mladi i inspirirani zbog promjena energija koje nas okružuju, tako i druženja mijenjaju naše energije. Neka su kratka i slatka, neka duga, a u nekima imamo neplanirane obilaznice, no sva ona imaju zajednički cilj – putovanje prema vlastitu srcu i srcu voljenih ljudi.