Krhkost kao najveća snaga
Tijelo koje se izvija čas lijevo, čas desno. Putenost. Trbuh, vrat, grudi i bokovi zapleteni u igri koja otkriva savršeno usklađene nježne pokrete. To je prizor dok promatrate trbušni ples. Ljepotice s Istoka koje plešu jedan od najstarijih plesova nerijetko zamišljamo kao žene raskošnih oblina. No jedini uvjet koji trbušni ples zahtijeva je da budete otvorene veličati svoje tijelo bez obzira na to kakvo jest, jer upravo je ono sa svojim mogućnostima najljepši hram duše.
Veličanje tijela plesom Zagrepčanku Anu Suryawanshi zaokupilo u najranijoj dobi. No tek boravak u Indiji, kamo je otišla nakon studija filozofije, potpuno ju je uvjerio da ples i ženstvenost idu ruku pod ruku. Kod majstorice plesa Ume Sharme naučila je kathak, tradicionalni indijski ples, i upoznala se s trbušnim plesom.
Žena je najljepše božje djelo
Promatrajući polaznice svoje plesne škole uočila je kako se naočigled budi njihova samosvijest o ženi kao biću kompleksne naravi. Postaju opuštenije, čak i sretnije. „Ples je posebno povezan s unutarnjim organima. Jača mišiće maternice, utječe na kralježnicu i na taj način osigurava lijepo, uspravno držanje. I beskrajno je kreativan“, kaže Ana.
Trbušni ples promijenio je Anin karakter, omekšao njezinu ratobornu prirodu, željnu dokazivanja i natjecanja. Kao da je, kaže, došlo do neke mistične inklinacije prema emocijama po prirodi svojstvenim ženi. Ojačao je njezino samopouzdanje, potaknuo da još više zavoli svoje tijelo. „Trbušni ples će svakome tko se potrudi zaplesati dokazati da je najljepše što je Bog stvorio upravo žena. Toga, nažalost, mnoge žene nisu svjesne“, kaže Ana. Koliko je muškaraca zavela plesom, nismo je pitali, ali otkrila nam je kako trbušni ples, koliko god bio zavodljiv, uvijek zadržava dozu dostojanstva. Nije seksepilan već erotičan, nije u funkciji slavljenja seksualnog odnosa kao zadovoljstva, već kao plodnosti.