Bez povjerenja je teško ići kroz život

Ima li mjesta za ljubav u svijetu u kojem živimo?Odgovor na upravo postavljeno pitanje je vrlo jednostavan: ne samo da ima mjesta za ljubav u svijetu u kojem živimo, nego nam je ljubav ovih dana potrebnija nego u mnogim prethodnim, a nadamo se i budućim vremenima. Više nego u nekim drugim razdobljima, u vremenima krize beskrajno je važno osjećati se povezan s nekim ili nekima, osjetiti pripadanje nekom ili nekima, voljeti nekoga ili neke.

Prilikom iskustva krize ili traume, pojedinci u pravilu metaforički - a ovih mjeseci neki i doslovno – izgube tlo pod nogama usred čega se nerijetko osjećaju „nenormalno“ i počnu u pitanje dovoditi ona najdublja, najintimnija i najtemeljnija uvjerenja o sebi i drugima.

Nerijetko uslijed takvih iskustava mnoge osobe izgube povjerenje u sebe, svijet i druge ljude. Bez takvog je povjerenja teško i bolno ići kroz život, mnogima i nemoguće. Zato je strahovito važno osvijestiti koliko su upravo kontakt i povezanost s drugima presudni ne samo za ishod prolaska kroz psihološku krizu ili traumu, već i za subjektivnu dobrobit pojedinca u bilo kojem trenutku.

Ljubav nam treba da bismo bili dobro

Mi se ljudi međusobno razlikujemo po brojim osobinama, pa su tako neki od nas malo ekstrovertiraniji, a drugi introvertiraniji; jedni su emocionalno topliji, a drugi distanciraniji. Bez obzira na to kakav bio, svaki čovjek ima temeljnu ljudsku potrebu za uspostavljanjem privrženosti i bliskih emocionalnih veza što je teško ostvariti ako u odnose ne ulazimo kao autentične i „ljudske“ osobe.

Kroz uspostavljanje takvih odnosa, razvijamo se i definiramo kao ljudi. Takvi nam odnosi pomažu da razumijemo i prihvatimo sebe i svijet oko sebe te da se lakše nosimo sa svime što nam život donese. Takvi nam odnosi omogućuju da se osjećamo ugodno, zadovoljno, korisno, lijepo i – vrlo jednostavno – ljudski. Ljubav, privrženost i bliske emocionalne veze i više nam nego trebaju da bismo bili „dobro“, kao i da bismo bili ono što uistinu jesmo.

Volimo se u doba korone!

Živimo u teškim i neizvjesnim vremenima koja nam iz dana u dan, iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec, a sada i iz prve godine u drugu godinu, pokazuju da je život često nepredvidljiv, nepravedan i okrutan. Nije uvijek takav, i nije svakome takav; svejedno, ponekad – a naročito nekima – jest. Bez osjećaja privrženosti, ljubavi i povezanosti s bliskim drugima teško itko može uspješno živjeti, a kamoli prebroditi teška vremena kojima plovimo.

U ovom kontekstu treba istaknuti kako ne postoji jedna definicija toga koga bismo, i na koji način, trebali voljeti. Nikoga se ne tiče s kim uspostavljamo bliske emocionalne odnose ni na koji ih način izražavamo. Sve dok ti odnosi čine dobro nama i bliskoj osobi ili osobama te nikome drugome ne rade štetu, nije važno koga i na koji način volimo. Ono što jest važno je da s nekim osjećamo povezanost, da osjećamo da negdje pripadamo, da osjećamo da nas netko vidi, doživljava, poštuje i razumije te da je taj osjećaj obostran.

Utoliko: prepoznajte oko sebe osobe ili – ako ih nemate – potrudite se potražiti nekoga tko će vas vidjeti, osjetiti, poštovati i voljeti upravo takve kakvi jeste. Volite i vi njih, upravo na način na koji oni vole vas. Volite se tako međusobno i u doba korone i u sva druga lijepa i nelijepa vremena jer je bez ljubavi teško živjeti i osjećati se ljudski.