Ima li odnosa nakon povrede?

Svaki čovjek ima potrebu za privrženim, stabilnim i bliskim emocionalnim vezama s drugim osobama. Bliski nas odnosi, podjednako kao i njihov nedostatak, određuju i kroz njih se razvijamo i definiramo kao ljudi. Iako nužne, takve veze neke ljude bole, ponekad toliko da prerastu u fizičko i/ili emocionalno zlostavljanje ili zanemarivanje koje treba regulirati unutar kazneno-pravnog sustava.

Međutim, nisu samo tako očigledno patološki odnosi oni koji bole. Nažalost, često se povrede događaju i unutar bliskih veza koje se temelje na iskrenoj ljubavi i simpatiji osoba koje su u njih ušle ili se u njima našle, primjerice u okviru primarne obitelji te partnerskih ili bliskih prijateljskih odnosa.

Kao i mnogi drugi odgovori na općenita i načelna pitanja u psihologiji, i ovaj je „zavisi“, dakle ovisi o kakvom se odnosu i o kakvoj povredi radi. Beskrajno je teško na ovo pitanje odgovoriti koristeći riječi sigurnosti, primjerice „sigurno“, „uvijek“, „nikad“ ili slično. Neke povrede, bilo one fizičkog, emocionalnog ili nekog drugog aspekta osobnog integriteta, možda se nikad ne mogu prevladati. To se naročito odnosi na povrede koje se dogode u okviru nekvalitetnih odnosa u kojima se ionako najčešće događaju.

Međutim, povrede različitih oblika osobnog integriteta koje se događaju unutar odnosa izgrađenih na kvalitetnim temeljima međusobne simpatije, ljubavi i privrženosti uistinu se mogu prevladati, pa čak i kanalizirati u nešto lijepo, prije svega osnaživanje i unaprjeđenje odnosa koji je povredom narušen. Nažalost, to ljudi vrlo često ili propuste napraviti ili pogriješe prilikom pokušaja popravljanja nastale štete što rezultira ne samo prestankom odnosa, već i daljnjim stradavanjem osoba koje su ga dijelile.

Ne bježite od istine

Kada se unutar bliskog emocionalnog odnosa dogodi nešto nelijepo, najvažnije je ne bježati od istine, odnosno i sebi i drugoj osobi priznati da je do povrede došlo. Iako teško, to se mora napraviti jer se ne može popraviti ono za što smatramo da je potpuno u redu i neoštećeno. Nakon toga, važno je i prema sebi i prema drugoj osobi reagirati autentično i ljudski, dakle reći ili napraviti nešto što će uistinu ići iz nas, i to onakvih kakvi u određenom trenutku jesmo.

Ovisno o odnosu kakav su dvije osobe izgradile, nekad je prikladno odreagirati jezikom govora, nekad jezikom zagrljaja, a nekad jezikom postupka ili simboličke geste, pri čemu je važno da reakcija ide kroz kanal dotadašnjeg „zajedničkog jezika“, a ne da bude razumljiva vanjskim promatračima koji nemaju uvid u cjelovitost odnosa. Bez obzira što napravili u pokušaju popravljanja nastale štete, ključno je prema svima uključenima pristupati iz pozicije povjerenja te iskrene brige i prema sebi i prema drugom.

Teško je reagirati iskreno i autentičano, ali "se isplati"

Iako ovaj pristup možda zvuči vrlo jednostavan i lagan, nije. Upravo suprotno, on je ljudima težak jer se u tom procesu u pravilu osjećaju vrlo ogoljeni i ranjivi, a to je osjećaj koji je rijetkima udoban, nikome lagodan. Teško je sam sebi priznati da si ranjiv, a još teže svoje nedostatke ili ranjivosti pokazati drugoj osobi. Svejedno, to treba napraviti jer je nemoguće ostvariti autentičan bliski odnos bez toga da drugoj osobi pokažeš tko stvarno jesi. A svi smo mi ljudi, i po definiciji svatko od nas ima i prednosti i nedostatke, i vrline i mane, i povijest „pogodaka“ i povijest pogrešaka.

Mnogi od nas ponekad pogriješe toliko da pritom povrijede čak i one do kojih im je najviše stalo. To je ljudski. To se događa. Takve se povrede mogu proraditi na način da se odnos u kojem su se dogodile ne samo sačuva, nego i osnaži i unaprijedi. Ali, za takav je ishod potrebno biti autentičan i iskren. Iako to zvuči lako ostvarivo, nije – autentičnost i iskrenost traže beskrajnu hrabrost i povjerenje.

Teško je biti autentičan i iskren, ali svi oni koji su se za takvu poziciju sami sa sobom i bliskim drugima izborili znaju da se i više nego isplati. Budite autentični pred sobom i barem bliskim drugima – nije lako, ali „se isplati“ i to na način na koji se u životu „ne isplati“ (gotovo) ništa drugo.