Zdravi recepti za vafle nisu uvijek najuukusniji

U vječnoj sam potrazi za novim receptima i idejama za doručak i užinu koji će biti zanimljivi nama odraslima, ali i našem dvogodišnjaku, a jedan od bitnih kriterija mi je da se u recepte mogu ubaciti (bolje rečeno – sakriti) razne nutritivno bogate namirnice. Tako neke klasične i na prvu ne baš zdrave recepte pretvaram u riznicu hranjivih sastojaka koji su ukusni i privlačni izgledom, teksturom i oblikom.

Vafli su već neko vrijeme prilično popularni, no kupovne varijante baš se i ne mogu nazvati zdravim odabirom za doručak ili užinu. Više podsjećaju na slastice jer su smjese i preljevi prepuni šećera, a ne sadrže ništa cjelovito i bogato nutrijentima.

S druge strane, internet je prepun ultrazdravih varijanti vafla, no većina recepata koje sam isprobala okusom i teksturom previše odskaču od onoga što se može nazvati vaflima – uglavnom su napravljeni od bezglutenskih brašna, bez masnoće, s previše dodanog zelenog povrća, pa su ili gnjecavi, tj. mekani poput palačinke, ili suhi i okusom neprivlačni.

Hrskavi izvana, sočni iznutra

Mislim da se tajna krije negdje u sredini – od vafla ne treba očekivati da budu ultrazdrav obrok, no smjesu nije nužno praviti samo od margarina, bijelog brašna i šećera da bi bili ukusni. Smatram uspješnim vaflima one koji nakon pečenja imaju hrskavu koricu, iznutra su sočni, a okus im je blago slatkast ili blago slankast.

Velika je prednost što, za razliku od božićnih kuglofa, biskvita, savijača od dizanog tijesta i sličnih slatkih zalogaja za kojima inače znamo posegnuti za blagdanski doručak, smjesa za vafle dobro podnosi mnogo raznih dodataka i moguće su varijacije.

Važno je samo imati malo iskustva u pripremi i znati trikove kako zadržati kompaktnost smjese, izbjeći ljepljivost i gnjecavost, te postići da hranjivi dodaci ne dominiraju i ne pokvare okus i teksturu koja se očekuje. Evo savjeta kako postići da vafli budu baš kako treba i što je sve dopušteno dodati u smjesu kako bi bili nutritivno obogaćeni.

Moj osnovni recept za vafle sadrži:

  •  1 šalicu brašna
  •  1 domaće jaje
  •  1/2 šalice biljnog mlijeka
  •  2 žlice kokosova ulja
  •  2 žlice meda
  •  sol, prašak za pecivo, cimet.

Najčešće koristim pola šalice svježe mljevenog pirova brašna i isto toliko nekog drugog brašna ili hranjivih brašna od žitarica / pseudožitarica (heljda, amarant, kvinoja, proso, ječam, zob...).

Dodaci za obogaćivanje smjese:

Evo i liste mogućih dodataka koji će obogatiti smjesu, a mogu se dodati pojedinačno ili u raznim kombinacijama:

  •  1 žlica maslaca od sjemenki ili orašastih plodova
  •  1 žlica sitno mljevenih lanenih sjemenki
  •  2 žličice kakaa ili praha rogača
  •  2 žlice nasitno naribane mrkve, bundeve ili tikvice (dodati u gotovu smjesu ili izmiksati s tekućim sastojcima)
  •  5 – 6 listova osušenog mladog špinata bez peteljke (izmiksati s tekućim sastojcima)
  •  razni suhi začini
  •  1/4 zrelog avokada.

Slani vafli

Slani vafli nisu toliko popularni kao slatki, ali odlično idu uz razne sireve i slane namaze. Da biste ih napravili, iz osnovnog recepta izostavite med i cimet, a dodajte avokado, maslac od kikirikija, jednu vrstu navedenog povrća te malo više soli i suhe začine po želji. Iznenadit ćete se!

Jedna činjenica koje mnoge odvraća od priprave vafla jest to što za njih treba imati poseban pekač. Tržište je pretrpano raznim vrstama pekača – od onih za deblje vafle u belgijskom stilu i tostera za tanje vafle do pekača od gusa koji se koriste na štednjaku i tostera s regulatorom temperature premazanih teflonom – pa nije lako odlučiti koji odabrati.

Moje iskustvo, kao i iskustva koja su sa mnom podijelili oni koji me prate na društvenim mrežama, jest da odabir pekača treba prilagoditi tome koliki vam je budžet, koji su vam materijali prihvatljivi i kakav oblik vafla želite. Svi odabiri su u redu i neće pretjerano utjecati na teksturu i okus vafla, samo ih treba znati pravilno koristiti.

Kakav pekač odabrati?

Moj idealan odabir je pekač od lijevanog željeza, tj. gusa, koji se koristi na štednjaku jer je taj materijal jednostavno održavati i gotovo je neuništiv. Nedostatak mu je visoka cijena i težina – sve posuđe od gusa je teško i zbog toga nezgodno za rukovanje, pogotovo zato što se ručka jako zagrije pa treba paziti tijekom okretanja.

Bez obzira na navedene nedostatke, moja je želja jednom nabaviti takav pekač, no trenutačno sam zadovoljna i „običnim“ pekačem premazanim slojem protiv prianjanja smjese. No, prilikom vađenja vafla iz takvih pekača vrlo je bitno da se ta površina ne izgrebe jer se svi oštećeni premazi protiv prianjanja ispuštaju u hranu, što je štetno po zdravlje.