Motivacija može biti unutarnja i izvanjska

Problem većine ljudi nije to što su lijeni, nego što nisu motivirani. Ne znaju što žele, ne znaju zašto nešto čine i zato ne žive svoj, nego tuđe živote. Motivacija je energija koja nas pokreće. Motiv je zapravo odgovor na pitanje zašto nešto radimo. Sve dok ne nađemo odgovor na to pitanje, naša aktivnost će biti otežana. Najjači motivi su oni koji se zasnivaju na potrebama i vrijednostima.

Izvanjska motivacija podrazumijeva da nas na aktivnost pokreće nešto što je izvan nas, nagrada koju želimo dobiti ili kazna koju pokušavamo izbjeći.

Za razliku od izvanjske motivacije, samomotivacija proističe iz nutrine našeg bića i zbog toga se i naziva unutarnja motivacija. Kada je unutarnja motivacija pokretač, onda radimo ono što nas interesira i što osobno smatramo važnim, u čemu uživamo, osjećamo zadovoljstvo i ispunjenost. Zahvaljujući ugodnim osjećajima koji prate određenu aktivnost, nastojimo je upražnjavati što češće i tako postajemo sve bolji u onome što radimo. Zahvaljujući tome što u određenoj aktivnosti postajemo sve uspješniji, dobivamo pohvale i priznanja, a to još više doprinosi osjećaju zadovoljstva.

U slučaju izvanjske motivacije, aktivnost je sredstvo da se dođe do cilja, a kada je riječ o unutarnjoj motivaciji, aktivnost je sama sebi cilj. Kada je aktivnost sama sebi cilj, onda je sama aktivnost nagrada, a izvanjska nagrada je samo nusproizvod o kojemu osoba i ne razmišlja, a čak i ako izostane, osoba neće odustati od onoga što voli raditi. Moglo bi se reći da je izvanjska motivacija – moram učiniti to i to, dok je unutarnja – želim učiniti to i to.

To je osnovna razlika, na primjer, između karijere i misije. Karijeru gradimo da bismo nešto postigli: bolju plaću, bonuse, određeno okruženje. Misiju živimo, neovisno od izvanjskih pohvala, ali i usprkos ograničenjima.

Što se krije iza želje za promjenom?

Na couching ljudi dolaze uglavnom iz dva ključna razloga. Prvi razlog je zato što im je loše i ne mogu više biti tu gdje su trenutačno. To se naziv „minus faza“, kada je potrebna pomoć da se izađe iz zone poznatog, ali nesretnog života, da se ugleda svjetlo na kraju tunela i nađu svoji, duboki razlozi kako bi se krenulo u nepoznato, pronađu novi inspirativni ciljevi i ustraje u tome.

Motivacija nas tjera da se pokrenemo kada od nečeg bježimo, onda kada nam je jako loše, ako dođemo do krajnje granice iscrpljenosti, razbolimo se, kada shvatimo da nam odnosi u kojima smo nanose štetu i ne možemo podnijeti da ostanemo u njima, ako počnemo mrziti posao koji svakodnevno radimo. Kada nam se toliko NE sviđa način na koji živimo, kao ni okolnosti koje nas okružuju, motivacija nam služi kao odskočna daska za skok u nepoznato.

Drugi razlog je kada osjećamo da možemo mnogo više, imamo cilj prema kojem težimo i treba nam navigacija na putu realizacije, sagledavanje šire slike tijekom implementacije i podrška u trenucima krize i gubitka motivacije, što se svima događa. Ovaj tip konstruktivne i samoodržive motivacije javlja se kada nečemu težimo. Ona se pojavljuje kada nas vode naša strast, ambicija, konkretan cilj koji služi kao pozitivni impuls i svijest da želimo i možemo više. S vremenom, taj se impuls pretvara u unutarnju motivaciju koja nas vodi.

U održavanju motivacije važnu ulogu ima zalet

To je kao kada se iz sve snage zatrčimo da uletimo u val, a kada smo već na njemu, energija vala nas nosi, na nama je samo da budemo fokusirani na ono što radimo i održavamo ravnotežu. Tako je i s „momentumom“ koji stvaramo podržavajućim navikama.

Klasičan primjer je trening. Obično smo na početku vrlo motivirani da krenemo. Međutim, ta motivacija već na trećem treningu popušta jer smo umorni i loše je vrijeme. Tad je ključno nastaviti! Da, možda nećemo odraditi cijeli trening, ali ćemo se prošetati i pokrenuti onoliko koliko imamo snage tog dana. Kada smo već došli do te prostirke, ako ništa drugo, možemo na nju leći i istegnuti se. Ako uspijemo prevladati tu krizu, trening nam polako postaje ne samo navika nego i potreba. I tako smo kreirali svoj „momentum“.

Demotiviranost se stvara ne zato što mi ne znamo kako nešto napraviti, nego zato što dobro znamo koliko je teško to učiniti. Stoga je važno ne vraćati se svaki put na početak.

Stvorite svoju rutinu!

Rutina je ono što održava zalet. Ljudi koji postižu velike rezultate i pomiču granice ne čine to kada su raspoloženi ili samo kada to žele. Oni kreiraju rutinu, navike i okruženje koje podržava njihove ciljeve i svakodnevno rade na održavanju svoje unutarnje motivacije.

Uspjeh – kumulativni efekt svakodnevnih napora

Uspjeh na poslu, kvalitetni odnosi u obitelji ili sreća u braku nisu ništa drugo nego rezultat posvećenosti i svakodnevnih ispravnih odluka koje smo donosili tijekom vremena. Svaki je uspjeh zbroj malih napora, ponavljanih iz dana u dan.

Kako održavati motivaciju?

Kada ne vidimo rezultate svog rada, lako gubimo motivaciju. Stoga je važno bilježiti svoja dostignuća. Svijest o tome što smo već postigli pomaže nam u održavanju motivacije.

Mnogi ljudi sebe demotiviraju tako što su stalno zagledani u cilj i svjesni svega što još nisu postigli, a zaboravljaju korake i uspjehe koji su već iza njih. Vođenje dnevnika je koristan alat. Kada nam se učini da tapkamo u mjestu i nigdje nismo stigli u svom osobnom razvoju, imat ćemo „crno na bijelo“ odakle smo krenuli i što smo sve postigli.

Kada izgubite motivaciju:

Odmorite se, možda ste se samo preforsirali.

Sjetite se zašto ste uopće počeli. Što vas je inspiriralo, pokrenulo?

Prisjetite se svog višeg cilja. Zašto vam je to važno?

Razmislite tko će biti ponosan na vas ako vi uspijete. Tko se krije u pozadini vaše motivacije?

Sjetite se što ste sebi obećali?

I nikada ne kršite obećanje koje ste dali SEBI.