Zašto nešto radimo?

Često se u javnosti govori o vrijednostima, posebno u kontekstu društvenih, nacionalnih, grupnih, kompanijskih ili organizacijskih ciljeva, vizija i misija. Vrijednosti su prisutne i u priči o osobnim ciljevima i iskustvima. Najjednostavnije rečeno, vrijednosti kojima se rukovodimo pokazuju naš razlog, motiv, naše ZAŠTO nešto radimo.

Ukazuju na ono što nam je važno i što nas motivira te u velikoj mjeri oblikuju i usmjeravaju pravac i kvalitetu našeg života u svakom njegovom aspektu. Kada su naše vrijednosti u skladu s našim riječima i djelima, osjećamo se dobro, a kad nisu – osjećamo se loše. Za vrijednosti koje su nam važne spremni smo uložiti vrijeme, energiju i novac, spremni smo povećati razinu tolerancije, pristati na kompromise.

Vrijednosti udružene s našim uvjerenjima i iskustvima čine naše stavove te se može reći da predstavljaju važan dio našeg identiteta, ali i identiteta određene grupe okupljene oko iste vrijednosti. Ljudi prepoznaju one s jednakim vrijednostima i prema njima osjećaju naklonost, s njima se bolje razumiju i eventualno udružuju radi ostvarenja određenih interesa, proživljavanja određenih iskustava ili razmjene ideja.

U čemu nam prepoznavanje vrijednosti pomaže?

U poslovnom okruženju, rukovoditeljima upoznavanje s vrijednostima zaposlenika može biti važna smjernica za način motivacije i kriterij za formiranje timova. Jer, ako se ne slažu sustavi vrijednosti pojedinaca koji čine grupu i vrijednosti koje ta grupa propagira i poštuje, sustav neće moći adekvatno funkcionirati.

U osobnim odnosima, skloni smo se povezivati s osobama koje imaju jednake vrijednosti kao mi, bilo to prijateljstvo ili partnerska veza. Primjeri nekih od najčešćih osnovnih ljudskih vrijednosti su: ljubav, obitelj, sloboda, odgovornost, bogatstvo, karijera, prijateljstvo, čast, povjerenje, pripadnost, vjernost, zdravlje, sigurnost…

Možemo li mijenjati vrijednosti?

Ako se određeni period osjećate neispunjeno, kad ne uspijevate ostvariti neki cilj, ako imate česte konflikte ili se ne možete povezati i osjetiti pripadnost određenim grupama, možda vam je na vrhu liste prioriteta vrijednosti neka vrijednost koju ste usvojili od svojih roditelja, partnera, učitelja i sl. Ona podsvjesno rukovodi vašim ponašanjem, a vi, zapravo, ne želite da vam je ta vrijednost primarna.

Prolazeći kroz razna iskustva, mijenjamo se tijekom života i događa se da s vremenom počnemo svjesno vrednovati neke druge stvari, drugačije od onih koje su nam usađene tijekom odrastanja. Kako to shvatiti i što tada možemo učiniti? Najprije razmislite i zapišite kako se najčešće ponašate, što najčešće radite, na koje aktivnosti usmjeravate najviše svog vremena. Potom se zapitajte koja je to vrijednost koja povezuje vaše najčešće akcije i koliko je ona korisna i podržavajuća za vas.

Nakon toga razmislite o tome kako se želite osjećati, kako se ponašati, TKO VI ZAPRAVO ŽELITE BITI. Zapišite sve detalje, otpustite logiku, a dopustite svojoj intuiciji da vas vodi, dopustite sebi da razvijete što upečatljiviju sliku svog željenog identiteta. A potom slijedi najvažnije pitanje: koja je to vodeća vrijednost koju podržava i vodi vaš novi identitet? Kada to shvatite, važno je da malim koracima, svaki dan učinite ponešto u skladu s tom vrijednošću da biste se na nju naviknuli, kao kada ulazite u hladno more.

Možda nećete znati što treba činiti i kako se ponašati prateći svoju novootkrivenu vrijednost jer to nikad niste iskusili. Tada razmislite o tome poznajete li nekoga tko živi u skladu s tom vrijednošću i promatrajte ga ili, ako vam je bliska osoba, pitajte je otvoreno kako i o čemu razmišlja te kako se ponaša u skladu sa svojom vrijednošću.

Da biste ovo lakše shvatili, s vama ću podijeliti primjer promjene vrijednosti u svom osobnom iskustvu:

Tijekom edukacije iz neurolingvističkog programiranja, kada je na red došla tema vrijednosti, dobili smo zadatak napraviti listu svojih 10 najvažnijih vrijednosti – prema prioritetima, i to preispitivanjem svojih aktualnih obrazaca razmišljanja i ponašanja.

Nakon duljeg razmišljanja i zapisivanja, shvatila sam da mojim životom rukovodi ODGOVORNOST, i na privatnom i na poslovnom planu. Biti odgovoran je lijepo i korisno, no shvatila sam kako sam pretjerano odgovorna i da mi je to izuzetno naporno, ograničavajuće, guši me i sputava moju kreativnost, narušava spontanost u odnosima, uklanja osmijeh s mog lica, donosi mi umor i ne dopušta mi nikakvo opuštanje. Želim li se ja tako osjećati i ponašati? zapitala sam se. Odgovor je bio: Ne.

Dopustivši svojoj intuiciji da se razigra, uz pomoć drugih sudionika u vježbi, zaključila sam da želim biti opuštena, uživati u trenutku, biti što češće nasmijana i ispunjena, pa sam na vrh liste prioriteta svojih vrijednosti sa zadovoljstvom ustoličila ŽIVOTNU RADOST! Odmah sam osvijestila koja meni bliska osoba svaki dan živi životnu radost i počela sam polako, dan po dan, što češće ponašati se i razmišljati kao ona. I danas sam ja odgovorna osoba, ali ne opsesivno odgovorna, nego umjereno, promišljeno i usmjereno odgovorna osoba koja je često nasmijana, radosna i ispunjena.

Što kada se vrijednosti sukobe?

Recimo, važno vam je zdravlje, ali je ono znatno ugroženo poslom koji radite, a koji vam je također važan. Ili kad partner kojeg volite pred vas postavi uvjet: „Ja ili tvoja najbolja prijateljica koja se meni ne sviđa?“ Što ćete učiniti, za što se opredijeliti? Ovdje je važno pratiti svoj osjećaj i učiniti ono što osjećate da vam je važnije od dvije vrijednosti, a to će vam u isto vrijeme biti i glavna smjernica za daljnji put u životu. Navest ću ponovo jedan primjer iz svog iskustva.

Tijekom mog rada u banci, jednog ljeta, nakon povratka s godišnjeg odmora, saznala sam da je, dok mene nije bilo, dogovoren važan sastanak s više međunarodnih sudionika koji se ticao mog klijenta i da se vrijeme njegovog održavanja poklapa s obranom doktorskog rada mog supruga.

Oba događaja bila su neodgodiva. Od mene se očekuje da budem prisutna na sastanku, kao osoba koja najbolje poznaje svog klijenta. Suprug, prepun razumijevanja, govori kako je u redu da ne budem prisutna na njegovoj obrani rada, ali ja osjećam da su mu moja prisutnost i podrška mnogo važni. Od rukovoditelja u međuvremenu dobivam odobrenje (ne baš ljupko iskazano) da mogu izbivati sa sastanka i na meni ostaje da donesem tešku odluku. Noćima nisam spavala, mijenjala sam odluku desetak puta, pravila kombinacije (biti sat vremena tamo, pa sat ovamo; klonirat ću se…), dok nije došao dan D, a ja i dalje nisam znala gdje ću biti u 11 h.

Konačno, zapitala sam sebe: Što mi je važnije? Zbog čega ću se jednog dana manje kajati, za nekoliko dana, mjeseci ili godina? Što za mene ima trajniju vrijednost? Odgovor je došao iz srca, iz dubine duše, gdje se i formiraju naše vrijednosti. Izašla sam iz ureda, otišla na Medicinski fakultet, bila uz svog supruga koji se ozario od sreće kada me je ugledao. Osjećala sam se tako sretno, ispunjeno i zadovoljno sobom i nikad se nisam pokajala zbog te odluke.

Preispitajte, dakle, vlastite aktualne vrijednosti kako bi vam bilo lakše prevladati određeni problem ili ostvariti cilj, ali i da shvatite zašto se ponašate tako kako se ponašate ili zašto se s nekim ljudima bolje slažete nego s drugima.

Ako vam je u procesu određivanja vrijednosti potrebna pomoć, možete se obratiti Ani na ana.rodic.coach@gmail.com.