Što je toksična pozitivnost?

Toksična pozitivnost znači držati se vječno pozitivnih pogleda do negiranja vlastitih osjećaja i osjećaja drugih. "Vjeruje se da, bez obzira na to koliko je bolna situacija ili koliko je teška, pojedinac bi trebao zadržati pozitivnost i promijeniti svoj pogled da bi bio sretan ili zahvalan", kaže za mbg licencirana psihoterapeutkinja Babita Spinelli.

U posljednjih godinu dana fenomenu toksične pozitivnosti pridaje se sve veća pažnja. Neki su se s pandemijom suočili prisiljavajući se na pozitivno razmišljanje, dok su drugi postali svjesni granične prirode toksične pozitivnosti. 

Prema licenciranoj terapeutkinji Jody Kemmerer, toksična pozitivnost proizlazi iz želje da osjećamo nešto što ne osjećamo. Ako to radimo cijelo vrijeme kako bismo izbjegli ili porekli svoja istinska iskustva, kaže ona, "riskiramo poništiti svoje osjećaje".

Uobičajeni primjeri:

  1. Osjećaj krivnje zbog svojih emocija. Ako primijetite osjećaj krivnje kad god se pojave "negativne" emocije, imate posla s toksičnom pozitivnošću.
  2. Glumljenje zahvalnost. Jedan od vidljivih znakova toksične pozitivnosti je usredotočiti se na zahvalnost kao način zaobilaženja svojih osjećaja. Zahvalnost je dobra, ali kada izražavamo zahvalnost moramo je zaista osjećati. Na primjer, prijatelj ili član obitelji vam savjetuje da biste trebali biti zahvalni za sve svoje blagoslove tijekom pandemije kad ste osjetili strah. To je toksična pozitivnost.
  3. Uspoređivanje. Samo zato što se netko drugi naizgled nosi s teškim vremenom "bolje" od vas, nije razlog da se počnete uspoređivati. Kao što Spinelli objašnjava, u svijetu društvenih medija lako je osjećati da su svi drugi pozitivniji od vas i da biste i vi trebali biti pozitivniji. Ali izgled vara, i svatko se bavi problemima na svoj način. Izbjegavajte se uspoređivati s drugima.
  4. Odbacivanje teških emocija. Kad se pojave teške emocije, mogli biste se osjećati krivima zbog njih ili ih potpuno potisnuti, u čvrstoj namjeri da ostanete pozitivni. Ljudi vas mogu navesti na taj stav kad kažu "Samo gledaj sa vedrije strane", kako bi izbjegli uistinu vas saslušati i razumjeti.
  5. "Sve se događa s razlogom." Čak i ako istinski vjerujete da se sve događa s razlogom, i dalje je važno osjećati i obrađivati svoje emocije u trenutku, umjesto da ih racionalizirate ili pretjerano produhovite. 

Zašto je to loše?

Toksična pozitivnost može na mnogo načina negativno utjecati na čovjekovo mentalno zdravlje. Za početak, objašnjava Spinelli, to onesposobljava subjektivno iskustvo osobe, zbog čega je slično sagorijevanju.

U redu je osjećati se tužno, ljutito, povrijeđeno, razočarano ili bilo koju drugu težu emociju. Ključ je, napominje Spinelli, da si pružite podršku. "Toksična pozitivnost ne ostavlja mjesta suosjećajnosti ili empatiji", kaže ona, dodajući da "stvara prepreke za odgovarajuću i učinkovitu obradu trauma ili osjećaja."

I ne samo da nam ne dopušta da obradimo vlastite osjećaje, već može stvoriti i osjećaj samoosuđivanja, povećavajući unutarnjeg kritičara i utječući na samopoštovanje. 

Kako odgovoriti na toksičnu pozitivnost?

Ako utvrdite da pokazujete toksičnu pozitivnost, Spinelli kaže da je najbolje što možete učiniti za sebe jednostavno prihvatiti svoje osjećaje bez da ih osuđujete. "Imate pravo na svoje osjećaje", naglašava ona.

Primjećivanje kada se uvlači toksična pozitivnost također može zahtijevati određenu pozornost s vaše strane, bez obzira jeste li takvi prema sebi ili drugima. Kad shvatite da izbjegavate ili negirate teške emocije, kao što Spinelli kaže, pokušajte ih razumjeti. 

Ako prijatelj ili član obitelji forsira toksičnu pozitivnost kad se osjećate loše, važno je čvrsto ostati u svojoj istini. Samo vi točno znate kako se osjećate, a netko tko vam govori da "samo dignete glavu" nije uvijek produktivan ili koristan. 

Izbjegavanje u budućnosti

Prihvaćanje svojih osjećaja (i osjećaja drugih) bez prosuđivanja jest ono što prevladava toksičnu pozitivnost. I premda u početku možda neće biti lako, s vremenom će teške emocije biti sve manje teške.

"Zahvalnost dolazi nakon procesa predavanja našim bolnim osjećajima, a ne nakon što se želi nešto pozitivno", napominje Kimmerer.

Kada je riječ o razgovoru s drugim ljudima, terapeutkinja Megan Bruneau, rekla je da izbjegava govoriti stvari poput: "Budi pozitivan!" ili "Imate toliko toga na čemu trebate biti zahvalni!" "To obično dovodi do toga da se ljudi osjećaju posramljeno i neshvaćeno", dodaje ona.

Zaključak

Sve je u ravnoteži. Ravnoteža između pozitivnosti i iskrenosti prema sebi; zahvalnosti i tuge; i pronalaženje potrebnih rješenja bez požurivanja iscjeljenja. Moći ostati pozitivan u nevolji je sjajno i može pomoći u otpornosti, ali istina je da razumijevanje i prepoznavanje teških emocija također djeluje osnažujuće.