Volite se, vi ste jedina osoba koja nikad neće otići

Bez dodira nema života

Kad ne volite sebe, onda se ne razumijete

Srećom, kao odrasli ipak možemo preživjeti bez ljubavi druge osobe. Mudro napunimo spremnike i polako trošimo zalihe dok ne dođe nova ljubav, no mnogi čekaju predugo. U ovom otuđenom svijetu stalne utrke za materijalnim dobrima sve je više onih koji umjesto da novu ljubav prigrle, bježe od nje bojeći se otvaranja novoj bliskosti jer su jednom ili mnogo puta bili povrijeđeni pa im se strah od mogućnosti novog bola čini nepodnošljivim. Radije polako usahnu. Bunar se prazni i ako ga sami nismo u stanju puniti svježom zalihom, presahne. Čini mi se da je to osnova mudrosti koja kaže: ako ne voliš sebe, ne možeš voljeti ni druge.

Kada ne volite sebe, onda se često ne razumijete i skloni ste samokritici. Bojite se usamljenosti i izbjegavate biti sami, ulazite u veze iz pogrešnih razloga ili zaglavite u pogrešnoj vezi. Kada sebe ne volite, u ljubavnom odnosu vidite početak i kraj svega, a osobito vlastite sreće, pa i života samog, te ste spremni žrtvovati sebe i svoje potrebe za druge. Kada izgubite voljenu osobu, osobito ako se osjećate odbačenima, izgubite i sebe, ako se ne volite.  Kako napuniti svoj bunar, svoj spremnik, ljubavlju prema sebi?

Oprostite svima, pa i sebi, i budite prema sebi blagi, ljubazni i strpljivi.

Opraštanje je i naš ključ za vrata do ljubavi. Prve sam poduke o tome dobila iz knjiga Geralda Jampolskog i otkrila vrijednost opraštanja. Čak i kada toga nismo svjesni, možemo povrijediti i biti povrijeđeni, no vezati se za povredu znači osuditi se na vrlo bolnu lekciju. Bliskost, bez koje nema pravog odnosa, skida maske i oklope i postajemo jako ranjivi, no to je cijena koju treba biti spreman platiti. Opraštati znači uvidjeti lekciju prije nego krivnju i odgovornost. Drugoj strani i samima sebi dajemo pravo da budemo ljudi, nesavršeni i unatoč tomu vrijedni. Učimo zajedno na svojim i tuđim pogreškama bez ljutnje, bez gorčine, bez želje da kaznom zadamo (barem) istu bol koju smo osjetili sami.

Osvijestite i zaustavite kritizirajući govor koji si upućujete.

Kada na vlastitu nesavršenost ili učinjenu pogrešku reagirate bezdušno kritizirajući sami sebe, na djelu je naučena reakcija iz djetinjstava. Ponavljanjem poruka koje smo naučili od skrbnika ili onih koji su nas odgajali nastavljamo s pričom koja nas i dalje drži zarobljenima u unutarnjem svijetu ispunjenom ne-ljubavlju. Promijenite vrpcu s memoriranim kritizirajućim, omalovažavajućim, prijekornim tekstom koju vrtite u glavi. Uključite glas najboljeg prijatelja, a to možete postati i sami sebi, i kažite: „Razumijem te, to možda nije bilo najpametnije, ali svima se može dogoditi“. Podržite se, dajte si potporu, recite da će sve ipak biti u redu. Naučite iz pogreške i nemojte je ponavljati. Ima li smisla „satrati se“ baš onako kako su vas lomili dok ste bili nemoćni obraniti se?

Osvijestite svoje potrebe, upravljajte vlastitim životom.

Motivirajte se svakodnevno na novi korak. Za to imate priliku u trenucima kada nakon noćnog odmora polagano dolazite k budnoj svijesti. Ti su trenuci najmoćniji za dizanje vlastita raspoloženja. Bodrite se i podsjetite da je pred vama novi dan, prepun mogućnosti za ljubav prema sebi. Nakon što se potpuno razbudili, krenite u novi dan s veseljem. Umijte se, pospremite krevet, pogledajte u nebo i kažite: „Svanuo je novi dan koji nosi pregršt prilika. Spremno ga dočekujem! Što li dobroga za mene nosi?“ Kad osvijestite napredak, nagradite se. Ako ništa drugo, zaplješćite sami sebi, zagrlite se i kažite - bravo!

Ponašajte se prema sebi onako kako se ponašate prema osobi koju volite.

Često od drugih očekujemo da nas ispune ljubavlju, osjećajem da smo potrebni, da nismo sami. No kada nekomu dajemo mogućnost da nas čini sretnima, istovremeno se izlažemo i opasnostima da nam, bez imalo našeg udjela, to pravo bude oduzeto. Ako nismo istovremeno izgradili i zdrav odnos prema sebi, možemo se osjetiti napuštenima, nevoljenima i usamljenima. Sjetite se kako se ponašate prema nekomu koga stvarno volite. Želite se brinuti o toj osobi, spremati joj najbolja jela, ugađati joj sitnicama, iznenaditi je i oraspoložiti kad je tužna. Zašto i sebe ne tretirate upravo na taj način!? No još nešto je jako važno: prihvatite i trenutke kada vam se ništa ne da, kada ste ljuti, tužni, neraspoloženi. I to je sasvim u redu. Ne trebamo i ne možemo stalno biti odlično. Na taj ćete način dijelove sebe integrirati umjesto da se stalno odbacujete.

Redovito se opuštajte meditacijom.

Često vas podsjećam na važnost redovitog čišćenja uma, opterećenog s oko 90.000 misli na dan. Umorili biste se samo od toga da ih trebate izbrojiti, a kamoli od mnogih sumornih i teških misli koje vas ispunjavaju strahom. Redovita 20-minutna meditacija u kojoj umirujete um propuštajući misli koje dođu i odu uz ponavljanje mantre ili riječi om, osiguravate umu da predahne od stalne aktivnosti.

Njegujte ohrabrujuće misli i služite se afirmacijama.

Kada je zadatak zaljubiti se u sebe i voljeti sebe, neka i afirmacije odražavaju taj cilj. Jednostavne, u prvom licu i sadašnjem vremenu, te pozitivne kratke rečenice bit će jasna uputa vašem egu da su duša i srce preuzeli kontrolu. „Volim i prihvaćam sebe ovakvog kakav jesam/ovakvu kakva jesam“ jednostavan je nalog koji će uskoro postati istina. Tri ili četiri takve izjave u kojima reflektirate ono što smatrate bitnim kako biste se stvarno osjetili voljenima i prihvaćenima, bit će dovoljno. Ponavljajte ih barem 21 dan, ujutro i navečer, s pažnjom, iskrenošću i baš onako kako biste zvučali da ih najiskrenije kažete i mislite. I živite! Jednog dana shvatit ćete da to doista i činite.

Zaljubite se u sebe, potpuno, iskreno, bezuvjetno i bez zadrške. Lijepo je to rekla Louise Hay u knjizi Moć ozdravljenja je u nama: „Možete li se sjetiti kada ste posljednji put bili zaljubljeni? Srce vam je treperilo...ahhhh. Bio je to tako divan osjećaj. Jednako je i s voljenjem sebe, osim što vi nikad nećete otići. Kada jednom zavolite sebe, ljubav je s vama do kraja vašeg života. Ostvarite tu vezu!“