Rast oko tuge

Rast oko tuge model je koji je stvorila savjetnica za tugu Lois Tonkin. Tonkin je model osmislila nakon što je s klijenticom razgovarala o smrti njezina djeteta. U početku je žena osjetila kako ju tuga potpuno proždire i ispunjava svaki dio njezinog života. Nacrtala je sliku kruga koji predstavlja njezin život i sjenčanjem označila svoju tugu. To je bilo uništavajuće.

Mislila je da će s vremenom tuga postati puno manji dio njezina života. No, tuga je ostala jednako velika, ali njezin je život oko toga rastao. Bilo je trenutaka u kojima je osjećala tugu jednako intenzivno kao kad joj je dijete tek umrlo, ali bilo je i slučajeva kada je osjećala da živi svoj život u prostoru izvan kruga.

Koja je korist od modela “rasta oko tuge“?

Ono što ljudi obično smatraju korisnim u ovom pogledu tuge jest to što, umjesto da nekome kažete da će njihova tuga s vremenom nestati, recite da će biti dana kada će tuga biti jednako snažna kao kad je osoba tek umrla. 

Često imamo osjećaj nelojalnosti prema nekome tko je umro nastavljajući dalje sa svojim životima, i osjećamo krivnju što naš život ide dalje i postaje normalniji. Model ‘rasta oko tuge’, međutim, pokazuje kako i dalje možemo tugovati zbog gubitka voljene osobe nastavljajući vlastiti život. To pokazuje da možemo živjeti život koji uključuje i gubitak. 

Ljudi smatraju da se tuga s vremenom smanjuje, ali ono što se zapravo događa jest da mi rastemo oko svoje tuge. Iako nas u početku tuga nadvlada pa osjećamo da ne možemo disati, misliti ni kretati se, život i svakodnevni izazovi nas tjeraju da ju potisnemo dublje unutar sebe.

Izvor: cruse