Bakine priče o ženama

Moja pokojna baka živjela je do susjede Makedonke, tako su je zvali jer je rodom bila iz Makedonije. Njezina odrasla kći živjela je s njom. Radila je, uvijek bila dotjerana, našminkana, vikendom bi po cijele dane držala viklere u kosi, navečer izlazila, zabavljala se.

Baka mi je potiho sa strahom govorila da se maknem od nje, kao da će mi se nešto loše dogoditi kada sam u njezinoj blizini. Ona nije bila dobar primjer onoga što bi žena trebala biti: nikada se nije udala, nije imala muža i to je ono što je nju, prema tumačenju moje bake, definiralo.

Svaki put kada bih susrela tu ženu, koja je inače, kad sada bolje razmislim, bila vrlo draga, susretljiva i topla, mene je preplavio neki neobjašnjiv strah te sam je izbjegavala. Nisam baš razumjela sve te bakine priče, bila sam još vrlo mala, ali sam znala da je se trebam kloniti.

Ni ona se nije udala...

U zgradi je živjela još i Milica, odvjetnica. Ni ona se nikada nije udala. Baka je i na nju gledala s prijezirom i sažaljenjem u kontekstu promašenog života. I drugi važni odrasli iz mojeg djetinjstva podrugljivo su govorili o njoj, i to samo zato što je bila sama.

Danas razmišljam kako nitko nikada nije u razgovoru spomenuo kako je velika stvar to što je uspjela postati odvjetnica. Svi ti moji važni odrasli uglavnom su je ili žalili ili ismijavali zbog toga što se nije udala. Gledali su na nju kao da ne vrijedi dovoljno.

Danas se pitam kako je ona zapravo gledala na samu sebe i koliko su je uspjeli definirati ti pogledi i slike drugih. U mojoj dječjoj glavici te su se perspektive odraslih pretvorile u razmišljanje o tome kako s tim ženama očito nešto nije u redu i da ih se trebam kloniti. I zapravo nikada do dan-danas nisam ni razmišljala o tome, ali izbjegavala sam ih kao da su zarazne...

Nesretan brak kao veliki uspjeh

S druge strane, moja baka je bila divna osoba, ali u nesretnom braku. No, sama ta činjenica da je u braku, za nju je značila velik uspjeh. Ona je bila sa sela i sa sobom je nosila tragične priče o „starim“ curama s kojima se nitko nije oženio...

U zgradi moje bake bio je i jedan susjed, i on je bio odrastao, a još je živio s roditeljima. O njemu sam stalno slušala priče kako je jadan vrijedan i radišan, pa opet tako sam i nesretan. I njega su žalili i nazivali ga „starim“ dečkom. Danas se pitam je li on zaista bio nesretan zbog toga ili su samo ti moji važni odrasli mislili da bi on morao biti nesretan zbog toga?

Je li zaista smisao života: život udvoje

Prošlo je zaista mnogo godina od mojeg najranijeg djetinjstva i već sam dugo i sama odrasla osoba koja se ponekad osjeća kao ta ista mala djevojčica što se bojala tih „čudnih“ ljudi, a da ni sama nije znala zašto. Prošlo je mnogo godina od tada, no ja se i sada pitam je li se i koliko način razmišljanja moje bake promijenio kod ljudi danas. Ja i dan-danas čujem ljude kako sažalijevaju „stare“ cure i „stare“ dečke i pitam se je li zaista smisao života: život udvoje. Zar osobe manje vrijede ako nisu u vezi ili u braku? Je li to uvjet za nesretan život?

Već dugi niz godina radim s ljudima, mnogi dolaze po pomoć zato što nemaju partnera ili partnericu, jer su sami te su zbog toga, posljedično, depresivni, anksiozni, bore se s nesanicom… Ukratko, misle da njihov život nema smisla. Pitam se, može li naš život zaista imati smisla samo ako smo u vezi? Ljudi dolaze i po pomoć zato što su u nesretnim vezama, ali ne odustaju od njih jer imaju osjećaj da bez te veze ne mogu preživjeti.

U tim istim vezama zanemaruju sebe i svoje potrebe, ne ispunjavaju svoje potencijale, ne žive život kakav bi željeli, pa opet ostaju u njima... Često  susrećem i realizirane odrasle ljude koji su sami, poslovno ostvareni i financijski neovisni. Na prvi pogled čine se zadovoljni i ispunjeni svojim životom, a okolina ih opet, eto, žali jer su sami, nisu u vezi...

Pitam se kamo nas vodi takav način razmišljanja? Možemo li zaista biti sretni i živjeti ispunjen život ako smo sami ili je za to potrebno biti u vezi, pa i u onoj nesretnoj?

Rješava li veza sve naše probleme?

Velik broj ljudi očekuje da će se njihovi problemi riješiti ulaskom u vezu, no to je mit. Ne možemo očekivati da nas netko drugi usreći i učini od našeg vlastitog života bajku ako se sami nismo uspjeli ostvariti na područjima koja su nam važna.

Ako sami sa sobom nismo zadovoljni, to nećemo postati ni ako uđemo u vezu jer suludo je vjerovati da drugi posjeduju tu čarobnu moć da nas usreće, realiziraju i riješe naše probleme. Prvo i osnovno pravilo sretne veze jest da moramo znati voljeti sebe – da bismo mogli voljeti drugoga, prvo moramo naučiti voljeti sebe. I evo nas na početku naše zagonetke.

Pa naravno da možemo biti sretni, zadovoljni i ispunjeni ako smo sami i nismo u vezi jer je, uostalom, preduvjet sretne veze zdrav i sretan odnos sa samim sobom koji možemo postići jedino ako smo se realizirali i ako iznova i iznova postižemo svoje potencijale. Ako nismo sami sobom zadovoljni, sretni, ispunjeni i realizirani, ni u vezi to nećemo uspjeti biti. A nakon početne zaljubljenosti, svi naši problemi će nam se kao bumerang odbiti o glavu, a s vezom ćemo uskoro postati nesretni te će ista postati kamen spoticanja u našem životu.

U redu je biti sam i živati u tome

Pogrešno je misliti da bi veza mogla biti rješenje za sve naše probleme jer tada upravo veze i postaju najveći problem u našem životu. Zato je u redu biti sam i uživati u tome. Problem u takvom načinu razmišljanja uglavnom proizlazi iz društvenih okvira i pogleda na svijet koji nam se nameću, govoreći nam da smo u redu jedino ako imamo partnera ili partnericu, ako smo se udali ili oženili.

No, zapitajte se, je li to zaista tako? Čak ćete naići i na mnoštvo ponekad čak i „stručnih“ psiholoških mišljenja i savjeta uvaženih stručnjaka koji će vam lijepo objasniti što to s vama nije u redu ako niste u vezi, ako ste sami, koja psihopatologija to uzrokuje i potiče i zbog kojih nedostataka vam se upravo i događa to da ste sami.

Objasnit će vam što to ne valja s vama. No, je li to zaista tako? Sa svih strana: društvenih, stručnih, medijskih itd. bombardirani smo idejama da vrijedimo jedino ako smo u vezi. I možda je i to jedan od razloga zbog čega se tako mnogo ljudi trudi ostati u nesretnim vezama koje ih žuljaju kao tri broja manje cipele... Možda?

Moja baka nikad nije otkrila tko je

Često se pitam što bi bilo sa životom moje bake da se odlučila za drugačiji životni put od onog koji je odabrala, s obzirom da je većinu svojeg života provela u depresiji zbog nesretnog braka... Moja baka je cijeli život bila nečija žena i nikada nije otkrila tko je zapravo ona...

I sada vas pitam: „Jeste li i vi u vezi ili 'bezveze'?“ Ako ste slučajno bez veze, zapamtite: vi ste sve, samo nikada ne „bezveze“! Jer za sretnu vezu prvo treba naučiti biti bez veze, ako se uopće i odlučite za vezu.

Ima jedna priča o čovjeku koji je na poklon dobio skupocjen sat te ga je odlučio prodati. Ušao je u prvu zlatarnicu i zlataru ponudio sat za 10 zlatnika. Zlatar ga je, naravno, bez razmišljanja odmah kupio. Na odlasku ga je jedino zanimalo zbog čega ga je prodao za samo 10 zlatnika? A čovjek ga je u čuđenju gledao, upitavši se postoji li uopće veći broj od 10? Pa on ga je prodao za najviše što zna da postoji...