'Što mogu, a što ne mogu kontrolirati?'

Susret s metodom neuro-lingvističkog programiranja (NLP) ili, po riječima Slavice Squire, znanošću osobnog prosperiteta, bila je ljubav na prvi pogled jer je NLP toliko oduševio Slavicu da je učinila dotad nezamislivo – dala je otkaz na mjesto direktorice prodaje u uspješnoj njemačkoj kompaniji i vratila se u rodnu Srbiju, što su mnogi iz njezine okoline opisali kao ludost.

Hrabar pothvat, na koji se odvažila prije osamnaest godina, urodio je plodom. Postala je pionirka NLP-a na našim prostorima utemeljivši prvi NLP Institut i prvu Coaching Akademiju u Beogradu. A onda je prošle godine izbila pandemija koronavirusa koja joj je, kako kaže, drugi put u životu izmaknula tlo pod nogama.


Nova snaga i vizija budućnosti

„Kada su zabranjena okupljanja, mislili smo da je gotovo. Doslovce nisam mogla disati jer se moj posao bazirao na okupljanju ljudi. Danima sam bila izvan sebe, no s vremenom sam shvatila kako moram nešto promijeniti, da moram preorijentirati svoje ciljeve jer je o tome ovisila i naša misija i naša egzistencija“, prisjeća se Slavica zbivanja koja su mnogima preokrenula život naglavačke.

Umjesto da jadikuje nad nesretnom poslovnom situacijom čekajući da pandemija prođe ili država promijeni odluku o javnim okupljanjima, ova 55-godišnja NLP stručnjakinja i coach odlučila je spremno se uhvatiti ukoštac s izazovima i stvoriti novu viziju budućnosti.

„Pitala sam se: Što najbolje mogu izvući iz trenutačne situacije? Što mogu, a što ne mogu kontrolirati? Što je najbolje za naše klijente i moje suradnike?“ prisjeća se Slavica tog razdoblja kada je u roku od šest mjeseci donijela mnogo teških odluka. „Otkazala sam najam poslovnog prostora, prodala stolce iz učionice koje smo specijalno uvezli iz SAD-a, prilagodili smo program podučavanja i započeli svoja predavanja preko platforme Zoom. Odaziv ljudi bio je više nego fantastičan. Naš se posao utrostručio u roku od godinu dana!“ ponosno ističe.

Tako je Slavica Squire u srcu krize i neizvjesnosti ostvarila jedan od svojih dugo priželjkivanih snova – da svoja znanja podijeli sa što većim brojem ljudi. Kao dodatno priznanje, krovna Engleska asocijacija za NLP označila je programe koji se pohađaju putem aplikacije Zoom istovjetnim onima koji se pohađaju u nevirtualnim učionicama, što znači da online učenici dobivaju jednak certifikat o završenim NLP i coaching edukacijama.


Kodirane misli

Održavanje online predavanja Slavicu je izoliralo, što je na neki način bilo dobro jer spada u rizičnu skupinu ljudi – osim što ima više od 50 godina, boluje od dijabetesa. No, nije joj bilo tako teško podnijeti izolaciju jer je prije pandemije uspjela provesti čak dva mjeseca na moru: „Da nisam bila toliko dugo na moru prije karantene, sigurno bih poludjela. Obožavam hrvatsko more i počela sam ozbiljno razmišljati o preseljenju u Hrvatsku – da živim u stanu s pogledom na Kvarner bilo bi ostvarenje mojih snova“, otkriva Slavica koja trenutačno živi na relaciji Beograd – Novi Sad, gdje je njen suprug Milan nedavno kupio kuću.

Ovo nije bilo jedino turbulentno razdoblje u Slavičinu životu. Prvi veliki preokret bilo je preseljenje u Njemačku nakon udaje za prvog supruga podrijetlom Nijemca. U roku od nekoliko mjeseci usavršila je znanje jezika i počela raditi u prodaji. „Prodaju sam veoma zavoljela, zato sam i bila uspješna i relativno sam brzo napredovala mijenjajući kompanije. Jednom je, kada sam prelazila u jednu interesantnu tvrtku, uvjet bio da završim edukaciju NLP Business Practitioner. Tada nisam ništa znala o tome i to je bila druga prekretnica u mom životu“, prisjeća se Slavica.

Naglašava da joj je susret s NLP znanjima doslovce otvorio oči: „Ne samo što sam naučila mnogo stvari vezanih uz posao nego sam saznala puno toga o vještini komunikacije, što mi je pomoglo da shvatim zašto ponekad ne razumijem svog tadašnjeg supruga.“

NLP joj je otkrio da postoje različiti tzv. mozgovni jezici koji se odnose na način kako razmišljamo i komuniciramo. „Naše misli su kodirane kroz slike, zvukove, osjećaje, pokrete, mirise i okuse. U skladu s time, razlikujemo tri sustava reprezentacije – vizualni (slike), auditivni (zvukovi) i kinestetički (osjećaji, pokreti, mirisi i ukusi). Svi koristimo sva tri sustava reprezentacije, ali je jedan u većini slučajeva dominantan. To čini da razumijemo one koji su nam slični, a bivamo u disharmoniji s različitima od nas“, pojašnjava stručnjakinja.

Otkriva da je ona primarno vizualni tip, a njezin je tadašnji suprug bio kinestetičar: „Vizualni tipovi misle vrlo brzo i vrlo brzo govore, a isto to očekuju od drugih, dok kinestetičari sporije razmišljaju. Kada sam naučila prilagoditi komunikaciju i prema klijentima i prema suprugu, sve je munjevitom brzinom išlo lakše i bolje.“

'Mislili su da sam poludjela'

Oduševljena svojim uspjesima, Slavica je poželjela NLP znanja podijeliti sa svojim sunarodnjacima. „Neprestano sam razmišljala o tome kako su ova znanja potrebnija našim ljudima nego Nijemcima jer pate, muče se, razvode, svađaju...“, iskrena je Slavica, koja se privatno nastavila educirati, prvo za NLP Mastera, a zatim NLP Trainera, pa Business Coacha. Već je tada stvorila viziju sebe kako podučava ljude na našim prostorima jer je shvatila da to nitko nije radio profesionalno.

„Kada sam tadašnjem suprugu rekla da želim prekinuti karijeru direktorice prodaje, ostaviti lijepu plaću i službeni automobil te se preseliti u Srbiju, rekao mi je, hvatajući se za glavu, da naš život vodim u katastrofu. Slično su reagirali i moja obitelj i prijatelji u Srbiji misleći da sam poludjela“, otkriva Slavica.

Ipak je poduzela korake u željenom smjeru, dala otkaz 2003. i sljedeće tri godine živjela na relaciji Njemačka – Srbija, gdje je održavala predavanja zaposlenicima u raznim tvrtkama. Kako je NPL u Srbiji u to vrijeme bio nepoznanica, nazivali su je NLO, otkrila nam je kroz smijeh. Unatoč početnoj misterioznosti, ljudi su bili oduševljeni spoznajama koje je dijelila i njezin se posao polako počeo razvijati.

Tako je 2006. otvorila NLP institut, a godinu dana poslije sa suprugom se u potpunosti preselila u Beograd. Njezina je karijera napredovala, ali nauštrb privatnog života. Slavica je doznala da je suprug vara s njezinom 23-godišnjom suradnicom. „Godinama su poricali svoj odnos, ali primijetila sam da su zaljubljeni. U početku nisam znala što učiniti. Bilo mi je teško, kao i svakoj ženi u sličnoj situaciji, ali sam shvatila da sam ja odgovorna za sebe. Odlučila sam ne živjeti u prošlosti i ne baviti se njima i njihovim životima, nego se pobrinuti za svoju sreću.“

Vlastito ju je iskustvo inspiriralo da napiše svoju drugu knjigu Najbolja osveta od svih je sreća. U njoj otkriva kako možemo ostvariti svoje snove i postati uspješniji bez obzira na sve i savjetuje ženama da je u situacijama poput nevjere ključno svoj fokus i energiju usmjeriti na svoju buduću sreću.

„Molite se za svoju sreću i sreću bivšeg supruga, osobito ako s njim imate djecu jer ste time zauvijek vezani za tog čovjeka. Ne trebate mu praviti nesreću jer time pravite nesreću svojoj obitelji. Oprostite i njemu i sebi te se pobrinite za svoju sreću tako da vaša djeca odrastaju sa sretnim roditeljima“, savjetuje Slavica. Počela je raditi na sebi kako bi shvatila gdje je pogriješila i da ne bi učinila istu pogrešku u sljedećem odnosu.

„Spoznala sam da sam se godinama nakon suprugova infarkta prema njemu ponašala majčinski i zaštitnički, što mu je dosadilo jer nijedan muškarac ne želi da se prema njemu ponašamo kao prema djetetu. Zato je tražio ženu koja će u njemu vidjeti muškarca. Taj mi obrazac ponašanja ponekad izleti i u drugom braku, ali rekla sam suprugu da me odmah upozori ako ga počnem tretirati kao mama.“


Ljubav iza ugla

Sadašnjeg supruga upoznala je na jednoj od svojih edukacija. Zbližila ih je, kaže, slična priča, situacija kada su oboje bili u procesu razvoda. „Zajedno smo već sedam godina i veoma nam je lijepo. Vrlo sam zahvalna svom bivšem suprugu i suradnici što su mi otvorili put prema novoj ljubavi i osvijestili moj majčinski obrazac ponašanja prema suprugu. Mnogo mi je ljepše biti supruga i žena nego majka“, kaže Slavica koja je nedavno objavila i svoju treću knjigu Nećete pronaći mir dok ne postanete zahvalni.


Zahvalnost je, smatra Slavica, najveća vrlina – ako nismo zahvalni za ono što imamo, nikada nećemo biti sretni. „Ljudi imaju tendenciju govoriti da će biti sretni kada ovo, kada ono... Kada to i dođe, to postane ono što je danas. Ako niste zahvalni za ono što imate danas, bit ćete nezahvalni i za to buduće danas, sve će vam se podrazumijevati i opet ćete čekati nešto ili nekoga da vas usreći.

Veoma je važno da smo sretni sada i ovdje, s onim što imamo. Ne propuštajte priliku za srećom koja vas okružuje jer ćete, tek kada stvari i ljudi koje volite nestanu iz vašeg života, shvatiti koliko vam je bilo dobro, a niste bili sretni“, zaključuje NLP stručnjakinja. Savjetuje nam da naučimo biti zahvalni, bez obzira na to u kakvoj se situaciji nalazimo, jer je besmisleno imati ciljeve, a ne znati biti sretan s onim što imamo.