Filipa* ima 27 godina i živi sa svojim dečkom Alenom koji je izrazito ljubomoran. Potražila je pomoć zato što više ne može izdržati pritisak koji joj stvara njegovo neprestano kontroliranje. Nikada ga nije prevarila, ali u posljednje vrijeme počela je razmišljati o drugim muškarcima i to je plaši. Počinje sumnjati da je njezin dečko cijelo vrijeme u pravu, da ona zapravo jest „laka cura“ i da bi je neki muškarac zaista mogao zavesti.
Filipa i Alen u vezi su tri godine. Snažno su se zaljubili, postali nerazdvojni i nakon samo tri mjeseca počeli zajedno živjeti. Na početku veze, Alenovu potrebu da se stalno čuju i da on stalno zna gdje je ona, Filipa je tumačila kao ljubav i brigu. Međutim, već u prvih šest mjeseci joj je priredio nekoliko scena koje nisu upućivale na dobro. Prvi put se usred noći pojavio pred vratima stana Filipine prijateljice kod koje je ona te noći odlučila prespavati i inzistirao da pregleda stan kako bi se uvjerio da s njima nisu i neki muškarci. Drugi put je doživio ispad bijesa nakon što mu je Filipa rekla da je prije njega spavala s petnaestak muškaraca, a treći put, kada je htjela ići na tulum na kojem je bio i njezin bivši, zaključao ju je u stan i do jutra je nije puštao van.
Promjena ponašanja
Filipa je Alena jako voljela jer je, osim patološke ljubomore, imao i niz divnih osobina. Bio je pažljiv, nježan, pametan i na njega se uvijek mogla osloniti. „Kad bi se bar moglo tu ljubomoru nekako iščupati iz njegove glave... onda bi sve bilo idealno“, rekla je Filipa zamišljeno. „Ja ti ne mogu pomoći da ga promijeniš“, odvratila sam joj, „ali ti mogu pomoći da shvatiš kako si se dovela u ovu situaciju i da pronađeš snage da nešto u vezi s tim promijeniš.“
Filipa se složila kako je cijelo vrijeme radila istu pogrešku – pokušavala je promijeniti njegovo, a ne svoje ponašanje. Dopuštala mu je da je kontrolira nadajući se da će napokon shvatiti da je ona iskrena i da mu je vjerna. Opravdavala mu se ako je slučajno nije mogao dobiti odmah na mobitel, odricala se izlazaka s prijateljicama i nebrojeno puta ga uvjeravala da voli samo njega i da je nitko drugi ne zanima. Međutim, njegova ljubomora nije prestajala.
Nakon nekoliko razgovora s Filipom, postalo mi je jasno da je Alen po karakteru vrlo sličan njezinu ocu koji si također uzima za pravo kontrolirati je i donositi odluke u njezino ime. Osim toga, ispostavilo se da ona i u drugim odnosima odlučivanje prepušta drugima, a sama se osjeća „više kao kočija, a manje kao konj“. Do tog zaključka došla je nakon što sam joj rekla da se veza često uspoređuje s vožnjom u kojoj je jedan partner konj, a drugi kočija.
Partner koji je u odnosu „konj“ je snažniji, on vuče „kočiju“ i vodi u svom pravcu, a kočija se samo prepušta. Kada sam je upitala zašto se ponaša kao „kočija“, rekla je: „Pa to ljudi vole, zar ne? Ljudi vole kad je po njihovom“. Na to sam je upitala: „Znači li to da prepuštaš kontrolu nad svojim životom drugima kako bi te oni prihvaćali i voljeli?“ Filipa je kimnula glavom shvaćajući da odustajanjem od svoje slobode odlučivanja zapravo kupuje naklonost drugih. Kad sam je nakon toga upitala: „Kako se dok to radiš osjećaš?“ odgovorila je: „Pa, zapravo, osjećam se jadno... Osjećam se kao da sam neki nesposobni privjesak s kojim svatko može raditi što hoće. Osjećam se... nedoraslo, nezrelo“.
Bez žrtvovanja slobode
Filipi je dugo trebalo da počne vraćati svoju izgubljenu slobodu, da se ponovno počne družiti s prijateljicama i da počne isključivati mobitel u vrijeme u koje ne želi biti dostupna. To je dovelo do brojnih svađa u kojima je Filipa puno puta zaplakala, odlazila, pa se opet vraćala. Nakon nekog vremena dovoljno je očvrsnula pa je, bez obzira na emotivno maltretiranje koje bi nakon toga uslijedilo, donosila odluke u skladu sa svojim željama. Shvatila je da je počela razmišljati o drugim muškarcima samo zato što je imala potrebu za bijegom iz odnosa s Alenom, koji je za nju postao pravi pravcati zatvor.
Nakon što je izašla iz tog emotivnog zatvora i u svoje ruke preuzela kontrolu nad svojim vremenom i postupcima, takva razmišljanja su nestala.
Na kraju, Filipa je vezu s Alenom ipak prekinula. Zapravo, nije sigurna je li je prekinuo on ili ona. On je počeo govoriti kako ne može biti s osobom u koju ne može imati povjerenja jer mu ona ne dopušta nadzor, a ona je shvatila da ni u ludilu ne želi ostati u vezi u kojoj se osjeća tako sputanom i jadnom. Tako je prekid s Alenom za Filipu značio i prekid s dugo građenim obrascem žrtvovanja svoje slobode radi ugađanja drugima. Danas Filipa živi sama, završava studij novinarstva koji razvlači već godinama i nedavno je ušla u vezu koju temelji na sasvim drukčijim principima.
Ponovno je to netko sklon kontroli, ali Filipa se od samog početka postavlja kao netko koga se ne može kontrolirati, tako da njemu nema druge nego se prilagoditi. Na svu sreću, on je puno razumniji od Alena i spreman je raditi na osvještavanju svojih nesigurnosti. Filipa mu u tome pomaže tako da mu svaki put kad osjeti da je pokušava kontrolirati da do znanja da će napraviti po svom.