Lažni identitet
Svatko od nas odrastao je u vrlo specifičnim uvjetima. Jedinstvena mama i jedinstven tata stvorili su jedinstveno dijete. No ipak, uz svu našu unikatnost, u tajnim hodnicima naše psihe, u složenim uzorcima našeg emotivnog funkcioniranja postoje obrasci, uloge, maske koje su kod mnogih slične. Ti lažni slojevi identiteta održavaju nas na površini stvarnosti, u automatizmu svakodnevice i u tipovima odnosa koji se ponavljaju i čine da se osjećamo kao da se, usprkos izmjeni likova, u filmu zvanom život vrti stalno ista priča.
Kad nemamo kvalitetan kontakt sa samima sobom – svojim osjećajima, tijelom i mislima – takav kontakt ne možemo održavati ni s drugima. Kad smo previše zaokupljeni unutarnjim burama i vihorima ili predugim, monotonim zatišjima, naša životna energija uvučena je prema unutra. Zapetljana je u mentalne mreže i emotivne uzorke koji nas odvajaju od vanjskog svijeta.
Maska može biti uvijek nasmiješena, hladna, bezbrižna...
Kako se taj nesretni, izgubljeni ili slabi sloj naše ličnosti ne bi pokazao pred drugima, kako se ne bismo osjećali izloženima i ranjivima, imamo ga potrebu dobro, dobro sakriti. Kako pred tuđim pogledima, tako i pred nama samima. Taj štit, ta uloga koju nosimo kako bismo ostavili određeni dojam i sakrili svoje pravo ja svojevrsna je maska. Nju možemo pokazati jer ona nije toliko povrediva. Što je dulje nosimo, to je tvrđa. Može biti kamena, gruba, ledena, bezbrižna, nakićena, sjajna. Može biti stalno nasmiješena i puna pažnje, snažna i nadmoćna, besprijekorno mirna i nedodirljiva.
Pružajući tako malo od svoje autentične osobnosti, čovjek riskira malo, ali samim time i dobiva malo. U životu pod maskom, energija se troši na održavanje prividnog, lažnog ja, zbog čega intenzivan, svjež doživljaj stvarnosti licem u lice sve više kopni. Bilo bi lako kad bi maska bila nešto što navlačimo svjesno jer bismo je tada svjesno mogli i skinuti. No zašto bi čovjek svjesno navukao na sebe nešto što ga sputava u doživljaju života? Maske se grade iz nesvjesnih obrana koje najčešće datiraju još iz djetinjstva…
Što se krije ispod?
Maska je tu da štiti, stvorena je kao obrana od boli, frustracije, zanemarivanja. Veoma je malo ljudi koji su odrasli u zdravim obiteljskim uvjetima gdje su se osjećali vrijednima ljubavi samim time što postoje. Većina je dobivala roditeljsku pažnju i ljubav koja je uvjetovana, tj. osjećali su se prihvaćenima i voljenima onda kada bi ispunjavali određene uvjete ponašanja, a ono što je svatko od nas zapravo trebao bila je bezuvjetna ljubav.
Na primjer, ako je dijete tužno i zbog suza ga se ne posramljuje, ne kažnjava ili ignorira, ono dobiva poruku da i u svojoj slabosti može biti prihvaćeno i voljeno. Na taj način stječe zdravu osnovu za iskazivanje tuge u budućnosti, jer realno gledano – život nije uvijek predivan. Povremeno je i bolan i frustrirajući, a kad se psihička energija ne troši na održavanje maske snage, već je čovjek u stanju priznati i suočiti se i s vlastitom slabošću, onda puno lakše razrješava frustrirajuće ili bolne životne situacije.
Bad guy, bad girl
Ranjeno dijete u odraslom čovjeku tijekom života teži zadobiti ljubav na način na koji ju je naučilo zadobivati u djetinjstvu – uslužnošću, samostalnošću, pristojnošću, kontroliranjem, hrabrošću itd. Ta rana je poput neke vrste oranice, plodnog tla za rast gorkih plodova života, za rast maski. Ispod maske kriju se fragmenti dječje psihe – agresija, egoizam, taština i sve one emocije koje su etiketirane negativnima. Ispod maske krije se „loš ja“, odbačeni, neprihvaćeni ja, bad guy, bad girl – možemo mu pridati bilo koji od ovih naziva. Taj „loš ja“ upakiran je u omotač sačinjen od srama koji stvara dodatnu tjeskobu i pritisak, a maska je ta koja stoji između naše ranjivosti i drugih ljudi, što sprječava bliskost, kako s drugima, tako i s nama samima.
Zamislimo li slojeve naše ličnosti kao koncentrične krugove, maska je vanjski obod, fasada za gledanje. Ispod te fasade je upravo ono suprotno – „loš ja“. Tako se pod maskom dobrodušne i svima uslužne žene može nalaziti agresija i okrivljavanje, a ispod maske snažnog muškarca-zaštitnika strah i taština. Taj nepoželjni sloj naše osobnosti stoji između zdrave, ljudske (ujedno i božanske) jezgre, između autentičnog ja i maske.
Budući da nije dovoljno stvarna, maska stalno traži potvrdu same sebe u očima drugih. Tako možete naići na skupine ljudi s maskom moći koji se hvale svojim pobjedama, uspjesima i herojstvima. Možete naići na skupine ljudi s maskom dobrote koji idealiziraju svijet ili se stalno žale jer su razočarani u ljude. Možete naići na ljude s maskom nedodirljivosti koji veličaju svoju nepovredivost i distanciranost od života.
Maska u svojoj nesvjesnoj dinamici ima kodiranu dječju povredu. To tužno, ljuto, odbačeno, neprihvaćeno unutarnje dijete ima potrebu osloboditi se.
No budući da je maska predugo tu, zavirivanje pod nju čovjeka prije svega plaši. Maska s vremenom kao da preuzme osobu koja, živeći zadanu ulogu, polako zaboravlja na svoju pravu prirodu, upada u iluziju i život provodi kao u nekom filmu ili transu. S vremenom unutarnja praznina, tjeskoba i nezadovoljstvo rastu. Kad čovjek napokon osvijesti da ga maska ne vodi tamo kamo bi iznutra želio stići – do mira, samopouzdanja i zadovoljstva – odjednom osjeti želju dublje upoznati sebe. Ali, to „dublje“ ga plaši, jer… što ako ispod maske nema ničega?
Oslobađanje životne energije koja je blokirana u masci
Suočavanje s vlastitom unutarnjom prazninom, depresijom, stagnacijom, bespomoćnošću ili bilo čime drugim što se ispod maske krije dovodi do novog iskustva. Jaki se osjete slabima, dobri se osjete lošima, nedodirljivi se osjete izloženima. Nakon toga, ako je čovjek iskren prema sebi, počinje uviđati koliko je energije trošio na formiranje maske, što ga je dovelo samo do obezvrjeđivanja sebe. S druge strane, rušenje lažnih pravila i pretvaranja dovodi do oslobađanja životne energije koja je bila blokirana u masci. U začaranom krugu u koji je uhvaćena zamaskirana potraga za ljubavlju prestaje. Sve je manje upadanja u situacije koje vode prema sličnom načinu povrjeđivanja kakvo se događalo tijekom djetinjstva.
Na primjer, žena pristaje na mrvice pažnje muškarca zato što je dok je bila dijete njezin otac uglavnom bio odsutan i ono malo što joj je pružao za nju je predstavljalo nešto jako vrijedno. Ili, primjerice, muškarac nosi masku moći jer je kao dijete svjedočio scenama obiteljskog nasilja i privlači žene koje se u odnosu prema njemu postavljaju kao žrtve. Ili, recimo, osoba nosi masku nedodirljivosti pa se s vremenom sve više izolira i osamljuje kako bi skrila činjenicu da se osjeća ranjivo i nevrijedno.
Puno je različitih načina na koje se maske reflektiraju na svakodnevni život, na odabir partnera i prijatelja, a dok padaju, dok se tope, često se puno toga u životu mijenja. Neki ljudi odu, neki dođu, mnogo toga se razbistri i dugogodišnji problemi odjednom postaju rješivi. Bude se kreativne sposobnosti djeteta u vama koje u život odraslog čovjeka unose spontanost, neposrednost i lakoću. Život postaje interesantniji, a odnosi iskreniji.
KAKO OSVIJESTITI DA NOSITE MASKU? Tijekom dana što češće se zapitajte: ‘Ponašam li se onako kako se osjećam?’ Kad se javi loš osjećaj, pokušajte se prisjetiti je li sličnih osjećaja bilo u djetinjstvu. Pokušajte povezati dinamiku obiteljskih odnosa i problematičnih odnosa koji se događaju u sadašnjosti. Svjesno odustanite od ponašanja koja podržavaju masku. Kod maske moći – u nekim situacijama pokažite slabost. Kod maske dobrote – prestanite stalno udovoljavati drugima. Osvijestite kako se skidanje maske odražava na vaše osjećaje i životne okolnosti. Koje maske najčešće nosimo, pogledajte ovdje