Feng shui u mom životnom prostoru

Preinake u domu

Praktična poduka iz feng shuija

Odlučila sam se na nov pristup i u pomoć pozvala provjerenu feng shui savjetnicu Sandu Mesek. Odmah sam joj priopćila da želim preskočiti teoriju koja mi je toliko mutna te da želim praktičnu poduku iz feng shuija na vlastitu životom prostoru. Nisam ni pomišljala da će to biti priča o osobnim i intimnim detaljima puno više nego o zidovima i vratima, iako me na to upozorila. Ono što sam ubrzo naučila jest da svaki dom o vlasniku govori više nego tisuću riječi. Postalo mi je jasno da sama govorim o sebi, svojem ljubavnom odnosu, poslu i životu putem onoga što sam stavila ili nisam stavila u kutke svojega doma, samo mi taj tajni jezik nije bio jasan dok kroz ulazna vrata nije kročila moja savjetnica.

Bila sam spremna pootvarati joj vrata svih prostorija i pomno slušati što trebam gdje smjestiti, što premjestiti, a što izbaciti, no ona je ležerno ušetala u dnevni boravak mog relativno novog doma u koji sam se preselila prije nepunih godinu dana i zasjela za kuhinjski stol. Iako sam čekala u niskom startu kad će krenuti u obilazak stana, uopće nije pokazivala tu namjeru sljedećih sat vremena. Postalo mi jasno da u središtu ove feng shui priče nije stan, već čovjek, u ovom slučaju dvoje ljudi, moj partner i ja.

Uz svježe iscijeđeni sok počeli smo čavrljati, a Sanda je kroz razgovor provlačila pitanja: „Ove slike na zidu, jesu li vam važne?“, „Sjedite li često na ovom kauču?“, „Što volite raditi?“ „Kojim područjima života niste zadovoljni?“ Razlog zašto se odmah nije bacila na namještaj, zidove i raspored prostorija brzo je razjasnila.

Trebaju li nam žabe i zmajevi?

„Ne radim klasični kineski feng shui i nikada vam neću reći da neke stvari morate staviti ili ukloniti iz svojeg doma. Primjerice, dio klasičnog feng shuija su žabe i zmajevi koji predstavljaju prosperitet i bogatstvo, no u našoj kulturi ljudi često nemaju nikakve poveznice s njima i ništa im ne znače. Pa ako neki predmet za nas osobno nema simboliku, neće donijeti pozitivne učinke kojima se nadamo. Znanje koje su stari Kinezi imali o svetosti prostora i njegovu uređenju imale su gotovo sve stare kulture, s jedinom razlikom što su Kinezi to sustavno zapisivali.

Zato se koristim i znanjima iz drugih starih kultura koja su često bliža našoj tradiciji, a imaju zajednički nazivnik sa starom kineskom mudrošću. Mislim da je najvažnije da je prostor odraz svojih vlasnika jer onda može dati potporu, toplinu i utočište. Treba odabrati detalje koji za svakoga od nas imaju osobno značenje bez obzira na to iz koje tradicije i kulture bili. Tek tada osnovni drevni feng shui zakoni postaju doista učinkoviti“, objasnila nam je Sanda pojašnjavajući kako se ti zakoni temelje na stranama svijeta i povoljnoj energiji koju one donose glavnim aspektima života poput zdravlja, ljubavi, obitelji, blagostanja, duhovnosti i slično.PageBreak

Tek nakon što je dobila dojam o nama te zapisala naše datume rođenja kako bi mogla svakome pojedinačno izračunati povoljne strane svijeta te odrediti element kojemu su pripadale godine u kojima smo rođeni (drvo, vatra, voda, metal, zemlja), Sanda je krenula u obilazak stana, usput nam dajući do znanja da je feng shui zapravo mogućnost da preko svojeg prostora i načina na koji smo ga uredili preispitamo svoja stajališta prema životu. Prostor zrcali ono u što vjerujemo i kako živimo, kaže, čak i kada toga nismo svjesni. Želimo li mijenjati neke aspekte života, ta je uvjerenja potrebno osvijestiti. Životni prostor u tome može biti posrednik.

Jedna od prvih stvari koje Sanda primjećuje u našem domu jest da izgleda kao iz magazina. Stvoren za pokazivanje. Nedostaje mu, kaže, naš osobni pečat. Ističe kako je apsurdno da na zidu, koji će se po feng shui analizi pokazati najsvetijim mjestom u stanu, stoji, istina, skupocjena umjetnina, ali koja ni u jednome ni u drugome ne budi snažne emocije i ne znači nam mnogo. Kao da je važnije kako sve to izgleda, kaže, nego kakve unutarnje osjećaje budi i odražava li ono što nam je važno.

Nešto je u meni na tu opasku dječje poskočilo i reklo: „Da, da, pa upravo sam to ja rekla kad sam prvi put ušla u ovaj stan u kojem je moj dragi i prije živio. Baš mi je nedostajalo nešto po čemu ću znati da baš on ovdje stanuje. Nešto baš njegovo. Sjećam se, i ja sam rekla da je stan kao iz magazina, da nemam osjećaj da tu netko uopće živi, da nedostaje topline“.

„A što ste vi, Iva, u vezi s tim učinili? Ipak vi živite ovdje već dulje vrijeme“, uputila mi je Sanda pitanje dajući mi do znanja da očekuje odgovor. Osvrnula sam se oko sebe želeći argumentirati kako sam doista unijela toplinu s mnoštvom detalja. E, ne znate vi kako je to prije izgledalo, pomislila sam. A onda je istovremeno došao glas u glavi: „Hej, čekaj, čekaj – pa što bih ja tu trebala mijenjati, ipak je ovo stan mog partnera. Ja možda tu živim, ali on za njega plaća kredit u švicarcima“.

On ima noćni ormarić, a vi nemate

I onda sam shvatila što je Sanda mislila kad je rekla da dom može poslužiti da preispitamo sebe, da nam može zrcaliti što je doista u našem unutarnjem svijetu. Gledajući malog drvenog Buddhu kojeg sam donijela iz svojeg stana, aroma lampu na polici, svijeće i biljku u tegli za koju sam inzistirala da se kupi, moje omiljene knjige, kamenčiće koje smo skupljali na moru, shvatila sam kako su to ipak nenametljivi detalji. Zaustavljanje samo na njima, pokazalo mi je da svoju kreativnost držim pod kontrolom kako ne bih poremetila tuđi prostor.

Svi ti meni dragi predmeti bili su pomno odabrani kako ne bi zadrli u osobni prostor drugog čovjeka. Bez obzira na to što se taj konkretan čovjek svim mojim otiscima u prostoru jako veseli. I što odavno svoj dom smatra našim. Svi veći zahvati unutar ovih zidova koji bi odrazili mene nisu mi ni pali na pamet. Što to točno za mene znači, postalo mi je još jasnije kad smo ušli u spavaću sobu. Oduvijek sam voljela čiste i prostrane prostore pa nisam mislila da ima išta loše u spavaćoj sobi u kojoj stoji samo veliki krevet. A onda sam shvatila da stoji još nešto.

„Ovo nije dobro“, jasna je bila Sanda, „on ima noćni ormarić, a vi nemate. Zašto? Vaše knjige i vaše stvari su na podu. To nešto govori o vama.“ Izgovaram se kako već dugo biramo ormarić za moju stranu kreveta, no nikako da se oko njega složimo.

„Zašto biste se trebali složiti? To je vaša strana kreveta, to treba biti nešto što se vama sviđa.“ Gotovo upirući prst u stvarno stanje stvari, Sanda me je potaknula da prestanem racionalizirati i opravdavati se i još jednom pogledam u ono što mi je u posljednje vrijeme sve jasnije, a to je da moram zauzeti svoj prostor, postati vidljiva, istaknuti se i ukorijeniti se, sviđalo se to nekome ili ne. Ta navika da manevriram između zapreka i da se prilagodim drugima datira još iz mog djetinjstva kad sam se trudila svojim postojanjem ne poremetiti krhke obiteljske odnose.PageBreak

Negdje u podsvijesti, možda, zahtijevanje da bude po mome, nametanje mojeg stajališta znači da ću poremetiti ono što mi je važno. No kao da me je podsjetila da je prostor u kojem stojim moj dom i da i ja ovdje kreiram pravila igre. Odjednom je to pitanje postalo važnije od onoga koje sam Sandi rekla da mi je problematično, a to je popriličan minus na tekućem računu na koji također, prema feng shuiju, možemo utjecati osvještavanjem što je za nas bogatstvo i što ga simbolizira te postavljanjem takvih simbola u prostor. Začuđena sam koliko značenje može imati običan noćni ormarić. Otkrivam da odgađanje njegove nabave zrcali još jednu moju odliku – perfekcionizam i strah od pogreške.

Sklona sam ne činiti ništa ako imam osjećaj da bi ono što bih učinila moglo biti polovično, površno i nesavršeno. Što ako to što odaberem ne bude dobro i lijepo? „Pa, zamijenite! Mi se neprestano mijenjamo pa trebamo mijenjati i stvari u domu koje nam više ne odgovaraju“, govori Sanda riječi koje u tom trenutku za mene graniče s prosvjetljenjem. Moje odluke moraju biti prave i trajne. Barem su do sada morale biti. A to znači da bi odabrani ormarić tamo trebao stajati, pa barem dobrih deset godina. Kao melem dolaze njezine riječi da stvari u prostoru, dokle god su nam intimne, važne i sviđaju nam se, mogu biti neusklađene, a da zaobilaženje strogih pravila uređenja donosi pravo unutarnje olakšanje.

Zajedničke slike u spavaćoj sobi

„Ova spavaća soba trebala bi biti gnijezdo. Intimni prostor koji će njegovati ljubav, ali i gdje ćete tražiti utjehu i odmor. U nju biste trebali unijeti svoj pečat, ono što odražava vas, vašu životnost i zajedništvo koje osjetim, ali je ne primjećujem u prostoru. Ovdje se trebate ukorijeniti, što posebno vrijedi za ženu. Svakako trebate dodati zajedničke fotografije koje odašilju jaku pozitivnu energiju u prostor. Na jugozapadnom zidu sobe nalazi se srce cijelog stana. Ovdje trebaju biti stvari koje su vama svete i one koje odražavaju vaše zajedništvo“, napominje Sanda. Obilazi ostale prostorije i vidim da s preciznošću u glavi i srcu bilježi ono što vidi i intuitivno osjeća. Uzima nacrte našeg doma i dogovaramo se za idući sastanak kada ćemo dobiti analizu svojih odaja. Ispraćamo je s uzbuđenjem i nestrpljenjem. Možda i prevelikim.

Ne čekajući Sandine upute, sutradan odlazimo u moj stari stan. Uzimam mali stolić od ratana i udobnu fotelju i, kao slučajno, svraćamo i u salon namještaja gdje se naprosto zaljubljujem u mali, debeli, meki, vrišteće ljubičasti tepih. Odlično za moje gnijezdo, pomislim. Vjerojatno i prije negoli je Sanda otvorila nacrte našeg doma kako bi ih proučila, moja, naša, spavaća soba počela je živjeti. Odjednom nije bila spavaonica, već intimno, toplo mjesto u kojem smo počeli razgovarati, planirati, uživati u čaju, glazbi i dobrim knjigama uz malu fotelju i novi stolić s nožnim prstima zabijenima u meku podlogu. Tjedan dana poslije, zavlačeći se pod šareni topli poplun, moj me dragi zagrli i kaže: „Znaš, otkad ovaj stolić stoji kraj tvog uzglavlja, ne prelaziš lako preko sebe“. Nasmijem se i pomislim: „A tako je malo trebalo“.

Više o feng shuiju, radionicama i Sandi Mesek doznajte na
www.avalon-home.info