2. Jeste li se kao dijete osjećali voljeno?
Ako ste se osjećali voljeno, koji je oblik imala ta ljubav i jeste li bili nesretni zbog načina na koji su vaši majka, otac ili staratelj izražavali ljubav?
3. Ako se niste osjećali voljeno, kako je to bilo izraženo?
Usredotočite se pojedinačno na svakog roditelja, odnosno staratelja.
Možda ćete se željeti prisjetiti što ste tada osjećali, je li njihova ljubav bila uvjetovana pravilima, rigidna, emotivno daleka i hladna, s nerazumnim očekivanjima i zahtjevima.
Razmislite o porukama koje ste dobivali od roditelja, odnosno staratelja. Jesu li bile pozitivne ili negativne? Jeste li se osjećali osuđivano ili prihvaćeno? Zabilježite sjećanja, bilo da su posrijedi tuga, uznemirenost, ljutnja i bol koje izaziva osvješćivanje realnosti vaših iskustava iz djetinjstva.
Bez osude
Nemojte se cenzurirati ni osuđivati. Cilj ovog procesa jest da prizovete sjećanja koja ste dosad pokušavali ignorirati, izbjegavati ili poreći, i vjerojatno ćete se osjećati shrvani emocijama kada konačno završite ovu vježbu. Ako osjetite da ste prešli granicu svojih mogućnosti, napravite pauzu i radite nešto što će vam goditi: prošećite se, razgovarajte s prijateljem, zagrlite blisku osobu... Vratite se vježbi tek kada budete osjetili da ste spremni nastaviti.
Nakon što ste završili prvu vježbu, pregledajte što ste napisali, obraćajući pozornost na svoja sjećanja. Kako se osjećate kao svjedok svoje emotivne istine, sada kada je vidite i napismeno? Zabilježite ta sjećanja jer ćete se ovom pisanom tragu još vraćati.
Istraživanje prošlosti može biti emotivno iscrpljujuće i može prizvati sjećanja koja su bolna za vas. Ali tek ako se suočite s prošlošću, možete je prihvatiti i izgraditi stabilne osnove za budućnost.