'Krpanje' razgovora u mislima
Vjerojatno ste se puno puta uhvatili u razmišljanju: što li je taj i taj mislio kada je rekao to i to i na koji način je shvatio ono što ste vi rekli. Ako je mislio ovo, onda to ide u ovom smjeru, a ako je mislio ono, onda to ide u onom smjeru. Ako me je shvatio ovako, onda trebam napraviti to, a ako je shvatio onako, onda pak nešto drugo. Kao da odnosi vise na tankim nitima naših mentalnih interpretacija i, ne budu li dobro skrojeni u mislima, neće štimati. A to je promjenjivo koliko i sadržaj nemirnog uma. Namreškana površina u kojoj stvarnost pokušavamo vidjeti jasnijom.
Buka uma koja nastaje iz potrebe da stvari naknadno razjasnimo može biti strašno opterećujuća. A sve bi bilo jednostavnije kada bismo se na licu mjesta potrudili komunicirati jasnije. Naknadno lijepljenje etiketa na nejasno izražene dijelove razgovora često je besmisleno. Zamislite da u ostavi imate zimnicu koju je pripremio netko drugi, a vi ste odlučili na staklenke polijepiti etikete. Sve bi bilo u redu kada bi bile prozirne, ali one su baš od nekog mutnog bijelog stakla kroz koje se ne vidi gotovo ništa. No vi svakako želite saznati što je unutra i ravnate se prema onom što pred sobom imate – promišljate o tome koje boje je poklopac (možda to unese red?), okrećete teglu prema danjem svjetlu i trudite se raspoznati obrise.
Jesu li svi muškarci isti?
Komunikacija "u glavi", sa samim sobom, nakon što je razgovor prošao, umjesto da stvari razbistri, uglavnom ih samo dodatno zamuti. Druga osoba nikada nije ono što mi u svojoj glavi zamišljamo da jest. No takva unutrašnja komunikacija čini se jednostavnijom – vlastita glava odaje privid sigurnosti – tu znam što radim, tu znam s kim sam. Me, myself and I. Ja s naizgled poznatim sobom automatski lansira unutarnje dijaloge. Tu i tamo pojavi se i treći ja koji promatra.
Kako komunikacija ne bi bila nalik nagađanju sadržaja u teglicama od mutnog stakla, treba razviti naviku jasnog komuniciranja. Ljudi često ni sami ne znaju što osjećaju i misle. Točnije, ne mogu svoje osjećaje i razmišljanja pretočiti u riječi. Prava pitanja u pravo vrijeme tu mogu biti od velike pomoći. Jasnim izražavanjem stvaramo slobodan komunikacijski prostor uz pomoć kojeg se na nov način možemo približiti drugoj osobi i ujedno joj omogućiti da se ona približi nama. Ionako smo nesavršeni – naš živčani sustav sistematski briše i iskrivljuje veliku količinu informacija, tako da je iznimno važno svoj način viđenja stvarnosti što preciznije izraziti.
Svatko od nas, ovisno o karakteru i životnim iskustvima, živi neku svoju stvarnost. Iz tih svojih osobnih stvarnosti često se izražavamo uopćeno, nepotpuno ili iskrivljeno. Kada iznosimo uopćene zaključke, to je upravo kao lijepljenje etikete – nismo ni bacili pravi pogled na osobu, a već znamo. Tipičan primjer takvog stajališta jest: "Svi su muškarci isti/Sve su žene iste". Protuotrov za generalizaciju je relativiziranje. U ovom slučaju, to bi bilo pitanje: "Zar su baš svi isti/iste? Ima li iznimaka?" Obično se nađe koji prijatelj, prijateljica, brat, sestra, rođak koji ne spadaju među iste.
Ona me ignorira
Komunikacija često zapinje i na sadržajima koji su izbrisani, koji nedostaju. Na primjer, kod izjave "Ona me ignorira" izbrisano je što zapravo to ignoriranje za osobu znači, pa je dobro postaviti pitanje: "Što ona točno radi pa se osjećaš kao da te ignorira?" Ili, na primjer, kod tvrdnje: "Ovo je pravi način rada", nedostaje izvor takvog stava, pa je dobro pitati: "Po čijem mišljenju je ovo pravi način rada?"
Neki dijelovi komunikacije se često iskrivljuju. Na primjer, mladić koji nosi uvjerenje da nije vrijedan pažnje, znakove pažnje svoje djevojke može interpretirati u stilu: "Tako se ponaša zato što treba nešto od mene". Tako će se realna pažnja uklopiti u postojeći kalup stvoren od njegovih očekivanja.
Jasna komunikacija temelj je svakog iskrenog odnosa. Željeti izreći svoju unutarnju stvarnost i željeti čuti izraz nečije unutarnje stvarnosti nešto najvrednije je što jedni drugima možemo dati. Zato, potrudimo se pronaći put jedni do drugih. Jedino blisko povezani s drugima možemo živjeti puni ljubavi i povjerenja.