određuje sposobnost usvajanja govora, svladavanja pismenosti i korištenja riječi. Tko je ima razvijenu vješto se usmeno ili pisano izražava te s lakoćom uči jezike.
Posjeduju je pisci, novinari, odvjetnici, političari, tvorci križaljki i drugi kojima su riječi najvažniji alat. Sposobnost korištenja jezika mora se održavati i osvježavati vježbom jer smo skloni zaboravljanju riječi i konstrukcija, čak i u materinjem jeziku. Tipičan simptom oslabljene jezične sposobnosti je izbor pogrešnih riječi ili neuspješno prisjećanje: „Kako se ono kaže, na vrh mi je jezika“.
Uobičajeno je da bebe s osam mjeseci već prepoznaju početak i kraj riječi. Dok ne navrše godinu i pol, uče po jednu novu riječ svaka tri dana, a potom sve više, do desetak riječi na dan. Nekim je ljudima zbog nepravilno umreženih neurona u moždanim centrima za jezik otežano dostizanje prihvatljive razine korištenja govora i pisma, no moderne tehnike koje su razvili pedagozi i logopedi donose zapažene uspjehe.
Logičko-matematička inteligencija
diktira sposobnost baratanja brojkama, rješavanja matematičkih problema te rasuđivanja i zaključivanja na bilo kojem području djelatnosti. Visoka inteligencija ovog tipa pomaže, primjerice, brzom shvaćanju u što se isplati ulagati, koja će zanimanja biti tražena u budućnosti ili koja politička stranka ima najveće izglede za osvajanje vlasti. Tko je obdaren ovom inteligencijom ima izglede za uspjeh u poslovima koji zahtijevaju znanje matematike, fizike i kemije, dakle u raznim znanstvenim i tehničkim disciplinama.
Naglašena je i kod igrača šaha,bridža, preferansa i drugih igara koje podrazumijevaju proračune i kombinatoriku. Ovaj tip inteligencije pod kontrolom je dviju moždanih zona. Prva od njih upravlja smislom za količinu i omogućuje izvođenje operacija zbrajanja i oduzimanja. Druga služi za prepoznavanje brojki i drugih matematičkih simbola te njihovo pretvaranje u riječi. Uz njezinu pomoć izvodimo složenije operacije poput dijeljenja, oduzimanja i računanja postotaka, jer se one dijelom temelje na riječima.
Zvukovno-glazbena inteligencija
utječe na sposobnost stvaranja i izvođenja glazbe, ali i uživanja u njoj. Glazbeno nadareni ljudi trijumfiraju u skladanju, pjevanju, svirci, dirigiranju i plesu, ili im je glazba važan dio života i neizostavna kulisa za svakodnevne aktivnosti. Ova inteligencija izvire iz nekoliko moždanih centara, od kojih jedan regulira glazbeno stvaralaštvo, drugi izvođenje, treći raspoznavanje melodija i tonaliteta, a četvrti ritam.
Tjelesno-pokretna inteligencija
naziva se i motoričkom, daje sposobnost izvođenja složenih ili zahtjevnih tjelesnih aktivnosti. Visoko razvijena inteligencija ovog tipa navodi na bavljenje sportom, plesom, glumom ili pantomimom. Bitna je i za uspjeh u kirurgiji, preciznoj mehanici i drugim poslovima u kojima se traži vrhunska koordinacija pokreta. Osim koordinacije, brzine, savitljivosti, ravnoteže i snage, tjelesno-pokretna inteligencija obuhvaća i koordinaciju očiju i udova, u sprezi s prostornom inteligencijom.
Vizualno-prostorna inteligencija
regulira sposobnost uočavanja i razlikovanja boja, oblika, veličina i međusobnih udaljenosti predmeta. Vizualno i prostorno nadareni ljudi u stanju su prepoznavati i pamtiti obrasce, zamišljati prizore u tri dimenzije i snalaziti se u prostoru. Visok stupanj ove inteligencije zamijećen je kod vozača, mornara i pilota, kipara, arhitekata i dizajnera, izviđača i lovaca te – šahista.
Nedavno je istraživanje u Engleskoj otkrilo da taksistiimaju naglašenu ovu inteligenciju. Tu su pojavu stručnjaci objasnili razvojem moždanog centra za prikupljanje i obradu vizualnih podataka pod utjecajem svakodnevne prakse – vožnje ulicama velegrada. Ovu inteligenciju smatraju tipično muškom, jer su se tijekom tisućljeća ponajviše muškarci bavili poslovima koji je zahtijevaju, poput lova, borbe i istraživanja. Žene se pak jače ističu verbalnom, unutarnjom i društvenom inteligencijom.
Unutarnja ili intrapersonalna inteligencija
služi nam za razumijevanje samih sebe. Uz njezinu pomoć možemo naučiti koje situacije i radnje izazivaju pojedine emocije i što nas motivira na određene postupke. Visoko razvijena unutarnja inteligencija omogućuje nam svladavanje bolnih emocija i brz oporavak od stresnih iskustava. S naglašenim ovim tipom inteligencije lakše donosimo dugoročno isplative odluke, umjesto onih koje bi nam donijele brz, ali i nestabilan dobitak.
Društvena ili interpersonalna inteligencija
određuje vještinu ophođenja s drugima. Ona uključuje prepoznavanje tuđih emocija, motiva i namjera, sposobnost prilagodbe drugima i navođenja drugih da se prilagode nama. Jaka društvena inteligencija pomaže pojedincu da se uklopi u skupinu, da pridobije druge na svoju stranu i uvjeri ih u ispravnost svojih tvrdnji i postupaka. Društveno inteligentan tip spretan je i u manipuliranju okolinom jer znade kako će je najbolje šarmirati.
Stoga se ovakvi tipovi često bave politikom, marketingom, odvjetništvom i odnosima s javnošću, ali i pedagogijom, psihologijom i socijalnim radom. Zanimljivo je da dio mozga zadužen za razumijevanje tuđih postupaka i psihičkih stanja kod ljudi zauzima relativno najveću zapremninu u usporedbi sa svim drugim proučenim sisavcima.
Prirodnu ili naturalističku inteligenciju
Gardner je pridodao desetak godina nakon prvobitne razrade teorije o razgranatim inteligencijama. Njome su obdareni biolozi, zoolozi, botaničari, ekolozi, pa i obični ljubitelji prirode, biljaka i životinja. O razvijenosti ove inteligencije ovisi hoćemo li bacati plastiku zajedno s drugim smećem, ili u posebne kontejnere; hoćemo li kupovati proizvode od krzna i time poticati ubijanje životinja. Sudbina okoliša, drugim riječima, u rukama je onih koji razumiju kako se trebaju ophoditi prema njemu da bismo ga očuvali i omogućili si nesmetan nastavak života na planetu.
Iako tvrdi da ju je prilično teško definirati, Gardner razmatra mogućnost dodavanja još jedne vrste inteligencije – duhovne ili egzistencijalne. „Ona će se ticati sposobnosti postavljanja velikih životnih pitanja“, kaže.
.png)
.png)
