Kako postajemo kradljivci energije
Svatko od nas rađa se s mehanizmom za opstanak – sustavom koji nam omogućava da se u teškim i izazovnim trenucima života oslanjamo na unutarnje snage i instinktivno u sebi pronalazimo rješenja. Takva rješenja, koja su posljedica aktiviranja mehanizma za opstanak, dolaze iz naše istinske prirode a ne iz ega, stoga su uvijek ispravna i bez iznimke rezultiraju ishodima koji su konstruktivni i dugotrajni.
No taj mehanizam - iako otporan i jak, bitno je oštećen kod ljudi koji su u teškim traumama bili nezaštićeni, koji zbog nedostatka odgovarajuće roditeljske podrške i ljubavi nisu uspjeli izgradili vjeru u sebe i svoje sposobnosti ili onih koje su roditelji pretjerano štitili. Energetski sustav takvih ljudi do te je mjere ispražnjen da se u pronalasku rješenja oni ne mogu oslanjati na svoju energiju i resurse.
Njihov narušeni mehanizam za opstanak šalje pogrešne poruke (poruke iz ega) te ih navodi na poteze kojima dodatno ugrožavaju svoju poziciju. Osobna moć takvih ljudi (koji u psihoenergetskom smislu imaju identitet žrtve) veoma je slaba. Oni nemaju kontrolu nad svojim životom pa odgovornost za njega - svoje odluke, svjesno ili nesvjesno prepuštaju drugima, računajući da će drugi to učiniti bolje od njih ili da će se stvari po inerciji same posložiti. No to se (gotovo) nikad ne događa. Život kojim umjesto nas upravljaju drugi nikad nije po našoj volji pa nastaje dubinsko nezadovoljstvo i frustracija koji se akumuliraju i stvaraju u nama jak energetski naboj, pa i neravnotežu na fizičkom planu.
Tihi kradljivci
Iako je svaki čovjek dubinski svjestan svog nezadovoljstva i ima ga se potrebu riješiti, većina ljudi ne zna odakle njihovo nezadovoljstvo potječe, što im se događa ni zašto, pa onda ni kako se na adekvatan način riješiti nakupljenog energetskog naboja. Stoga to čine ugrožavanjem drugih ljudi: kroz stalne, besmislene priče kojima traže pozornost, svakodnevno žaljenje na život, ljude, događaje ili situacije kroz koje im se događa neki oblik nepravde. Takve osobe imaju snažnu potrebu dijeljenja svojih životnih situacija, svog nezadovoljstva i frustracija s drugima.
Često svoje nezadovoljstvo projiciraju na neposrednu okolinu, pokušavajući u drugima stvoriti osjećaj krivnje i odgovornosti za osjećaje i situacije u kojima su se našli. Tako podsvjesno očekuju da će se osloboditi dijela tereta i prebaciti ga na drugu osobu, dok dobivanjem pozornosti od drugih - oduzimanjem energije drugima - pokušavaju vratiti dio svoje izgubljene energije.
Ovakve se pojave energetskog osiromašivanja događaju stalno i gotovo su neprimjetne, jer je u polju arhetipa žrtve (u kojemu se nalazi većina ljudi) to uobičajeno pa nismo ni svjesni suptilnih mehanizama kojima nam netko pokušava ukrasti energiju. Tako se, primjerice, zbog identifikacija koje nosimo, javlja osjećaj krivnje ako ne postupimo onako kako se od nas očekuje, ako se odselimo od majke i izgradimo vlastiti život, ako ne saslušamo prijateljicu u nevolji i ne damo joj podršku ili ako zbog zauzetosti odbijemo dati pozornost osobi koja nam uporno nešto pokušava reći. Međutim na taj način sebi činimo medvjeđu uslugu, jer ne samo da anuliramo sebe i svoju vrijednost, već gubimo iznimno mnogo energije.
Biti u takvom okruženju, činiti ono što od nas očekuju i slušati konstantne priče izuzetno je naporno i iscrpljujuće. Posebno ako s takvim ljudima godinama dijelimo radni i privatni prostor, razmjenjujemo s njima energiju i hranimo ih energetski. Tada ne samo da i mi postajemo frustrirani i počinjemo se žaliti na sve što nas okružuje, već ulaskom u energetsku neravnotežu svoju energiju i sami počinjemo nadoknađivati od osoba iz okruženja. Ako nam je to onemogućeno (jer su i one u deficitu ili nam ne dopuštaju), tada iscrpljujemo prirodu, koja nam se ne može oduprijeti.
Druga kategorija: energetski vampiri
Osim "tihih" kradljivaca naše životne energije, koji to čine nesvjesno i bez predumišljaja, postoji i druga kategorija kradljivaca koji to čine sa svjesnom namjerom da nas energetski iscrpe. Takvi ljudi ubrajaju se u kategoriju energetskih vampira - manipulatora i sociopata. Oni mogu biti iznimno privlačni, šarmantni i slatkorječivi, no kada zadobiju naše povjerenje, kada nas upoznaju i otkriju naše slabosti, strahove i traume, zbog kojih se ne možemo obraniti od njih, počinju iz nas isisavati životnu energiju emocionalnim i drugim ucjenama, nametanjem osjećaja neprikladnosti, manje vrijednosti, odgovornosti ili krivnje te drugim manipulativnim metodama za koje su se uvjerili da daju rezultate.
Pa iako se energetski vampiri hrane iz svih emocija niskih vibracija koje su svjesno potaknuli kod druge osobe - to jest iz vlastitog osjećaja nadmoći nad žrtvom - ni oni ne znaju zašto to čine niti što je kod njih izazvalo takav model ponašanja. I energetski vampiri u nekoj su dobi života doživjeli traumu, šok ili tešku emocionalnu povredu koja je dovela do oštećenja mehanizma za opstanak. No za razliku od „običnih“ kradljivaca, energetski su vampiri u trenutku kada su doživjeli povređivanje i traumu na nekoj razini svoga bića odlučili da će se od daljnjih povreda braniti emocionalnom neosjetljivošću, tako što će umjesto da budu povrijeđeni, oni sami povrijediti druge.
Kada oni djeluju, mnogo su destruktivniji od prve kategorije jer nemaju faktor savjesti, a naročito je opasno kad takvi ljudi dođu na utjecajnu poziciju u društvu i djeluju na veći broj ljudi. Energetski vampiri, sociopati i manipulatori vrlo su nemilosrdni. Ne prežu ni pred čim, a mehanizmi njihova vampirizma i nadmoći nad drugima vrlo su destruktivni i bolni, s dugotrajnijim, ponekad i kobnim posljedicama za žrtvu(e). Kako u svome ponašanju ne vide ništa loše, već ih, naprotiv, sve ono što čine zabavlja i daje im moć, oni nemaju šanse radom na sebi to osvijestiti i promijeniti pa djeluju dok se ne dovedu do samodestrukcije.
Sve to najbolje potvrđuju veliki svjetski diktatori: iza svakog od njih krije se nešto manje poznata priča iz koje se da razaznati izvor njihovih frustracija i uzrok devijantnom ponašanju. Tako je, primjerice, manje poznata činjenica da je Hitler sve žene iz svoje blizine ponašanjem dovodio do ludila i naveo ih na samoubojstvo.
Uzrok njegovu ukorijenjenom osjećaju manje vrijednosti i mržnje prema ženama mogao bi se iščitati iz nedostatka jednog testisa, dok je potrebu za osvetom prema Židovima crpio iz vlastite „nečiste krvi“ do koje je došlo zbog oskvrnuća časti koje je njegovoj baki služavki učinio židovski veleposjednik. Pravo da kroji svijet po svojim mjerilima, što ga je u konačnici i dovelo do samouništenja, priskrbio je nakon što mu je zbog nepriličnog ponašanja Austrijska akademija umjetnosti uskratila dozvolu da se na nju upiše i postane slikar.
Krađa energije – posljedica bolesti društva
Navedeni primjer predstavlja krajnost ovog tipa devijantnog, psihosociopatskog ponašanja, no činjenica je da su energetski vampiri u bilo kojem obliku logični produkt bolesti društva i što u društvu ima više potisnute boli, nezadovoljstva i frustracije, što se više ljudi nalazi u polju arhetipa žrtve, to društvo na psihoenergetskom segmentu "producira" više zlostavljača, s rizikom da neki od njih doista razviju blaži ili teži oblik sociopatije.
Naime, ova dva arhetipa - arhetip žrtve i arhetip zlostavljača neraskidivo su povezani i čine dva polariteta iste energetske strukture koji se neprestano prebacuju iz jedne uloge u drugu - budući da žrtve, kako bi napunile rezervoare životne energije (koju su ispraznile u traumi ili stalnom hranjenju drugih žrtava iz okruženja), i same, prije ili kasnije nužno postaju zlostavljači – energetski kradljivci.
Kako se obraniti i ne postati nalik njima
No da bismo se od njih obranili, a time spriječili da i sami postanemo energetski zlostavljači, potrebno je osvijestiti njihove suptilne mehanizme, načine na koje nam oduzimaju energiju, bio to iznuđeni osjećaj krivnje, sažaljenja, običnoj krađi pozornosti... i oduprijeti se porivu da na te podražaje odgovorimo (očekivano ili uobičajeno), jer tako gubimo dragocjenu energiju koja nam jedina omogućuje adekvatno nošenje sa životnim izazovima. No kako je društvo u snažnom disbalansu i kako su takve sile iznimno jake, u mnogim situacijama nećemo uspjeti, jer će nam trebati svjesnosti i energije - koju najčešće nemamo.
Osvještavanje i procesuiranje vlastitih trauma zbog kojih smo došli u doticaj s kradljivcima energije, kao i energetsko punjenje kroz što češći boravak u prirodi, bivanje u sadašnjem trenutku te vježbe disanja, meditaciju ili jogu, sigurni su, trajni i održivi načini održavanja energetske stabilnosti. Jer kada smo svjesni i kada je naš energetski sustav iscijeljen, on je neprobojan. Tada je u nama nemoguće indicirati lažno suosjećanje, nametnuti osjećaj krivnje ili stvoriti drugu lažnu emociju niske vibracije kojom gubimo energiju. Kradljivci energije to će osjetiti i intuitivno nas zaobilaziti.
A tek kada smo iscijeljeni, osviješteni i energetski uravnoteženi, možemo se potpuno i s punim povjerenjem prepustiti da nas vodi struja života.